Društvo

U dvadeset prvom vijeku se mnogo toga promijenilo. Jednom riječju je način života mnogo drugačiji. Pred nama su brojni zadaci i vrlo često svega dvadesetčetiri sata za njihovo završavanje. Posao sve više “nosimo kući”. Na mejlove odgovaramo kasno uveče jer se desi da i tad stižu, pripremamo se za radni dan vrlo često od kuće opet provodeći puno vremena za računarom, želeći da dobijemo na vremenu kako bismo sjutra tokom radnog dana uradili više. Imamo rokove,  nove termine i obaveze, ubrzavamo i ubrzavamo i u jednom trenutku dođe do iscrpljenosti, ali i do manje efikasnosti na poslu uz tegobe i na fizičkom i na emocionalnom polju. 

Sindrom izgaranja na poslu (burnout sindrom), prema riječima psihologice iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti Olivere Marković, čini skup simptoma, kao što su: emocionalna iscrpljenost, gubitak energije, hroničan umor, poremećaji spavanja, zatim problemi pamćenja i koncentracije, smanjenje sposobnosti donošenja odluka i smanjenje inicijativa. 

„ Nerijetko osoba čak i ukoliko postigne neki uspjeh  na poslu, zapravo nije zadovoljna učinkom“ – kaže Marković koja je na ovu temu govorila u našoj emisiji „Nedjeljni razgovor“.  

Ipak, ističe ona, ukoliko imamo neki od pomenutih simptoma, to ne znači da automatski „patimo od sindroma izgaranja na poslu“.

„ Dešava se da u nekim životnim okolnostima osjećamo umor i imamo problem pamćenja i koncentracije. To ne mora nužno biti sindrom izgaranja na poslu“ – navodi Marković. 

Drugačiji je način života posljednjih decenija, a pored ostalog podrazumijeva da radni dan produžavamo tako što određene poslovne obaveze obavljamo i od kuće i što nam se nerijetko čini da su i kasni večernji sati pogodni za obavljanje pojedinih radnih zadataka, kako bi nam sjutrašnji dan na poslu bio efikasniji.

Sve su to, pojašnjava Marković, uzroci nastanka burnout sindroma.

„ Danas je, čini se, problem komunikacija. Ona je, na neki način, olakšana društvenim mrežama, međutim postala je brža, a to ne znači i kvalitetnija. Ovo predstavlja nešto što nismo imali u nekom prošlom vremenu. Smatram da je komunikacija na ovaj način uticala na povećanje nivoa stresa kojem smo izloženi“ – ocjenjuje Marković. 

Kada govorimo o tipovima ličnosti koji su u povećanom riziku kada je u pitanju sindrom izgaranja na poslu, Marković kaže da postoji mnogo istraživanja na pomenutu temu. 

„ Zapravo se oslanjamo na crte ličnosti. Kod različitih tipova ličnosti postoje različiti stresogeni faktori. Nećemo se svi podjednako u istoj stresnoj situaciji ponašati, odnosno - dolaziće do različitih reakcija. Istraživanja su pokazala da se ovdje oslanjamo na neke crte, osobine, kao što su: odgovornost, perfekcionizam, otvorenost ka novom iskustvu ili sa druge strane - zatvorenost, nesigurnost i emocionalna nestabilnost“ – ističe Marković. 

Prema njenim riječima, upravo je emocionalna stabilnost jedan od bitnih zaštitnih faktora od sindroma izgaranja na poslu.  

Pitali smo je i mogu li neke životne okolnosti da nas dovedu u situaciju kada smo posvećeni poslu u mjeri koja je zabrinjavajuća kako bismo skrenuli misli od nekih drugih problema ili nezadovoljstava?  

 „ Životne okolnosti utiču na sindrom izgaranja na poslu, kao i bijeg od realnosti. Objašnjenja radi - ukoliko u porodici postoji neki konflikt, jedan od članova porodice se u tim uslovima nebavljenja problemom koji se aktuelno dešava u porodici, recimo, okreće više poslu. Postoje, na primjer, osobe koje se, kako se ne bi bavile ključnim porodičnim problemom, okreću nekim drugim oblicima ponašanja kao što su: zloupotreba psihoaktivnih supstanci, droge, alkohola, promiskuitetno ponašanje. Na neki način to je skretanje misli od trenutnog nezadovoljstva, odnosno odlazi na jedan dio prostora (kao što je u ovom slučaju posao) gdje se osoba ne bavi problemom, odnosno ne rješava ga“ – objašnjava Marković. 

 Dakle, emocionalna stabilnost, odnosno inteligencija, naglašava opet Marković, jeste jedan od zaštitnih faktora od sindroma izgaranja na poslu. 

 „ To podrazumijeva da osoba ima sposobnost da reguliše svoje emocije. Ukoliko su prisutni neki od pomenutih simptoma i traju određeno vrijeme (najmanje dvije nedjelje) možemo da se zapitamo da li je u pitanju sindrom izgaranja na poslu. Preporučujem svima onima koji sumnjaju da imaju burnout sindrom da najprije naprave listu prioriteta u svom životu i svoje lične vrijednosti, da li su to: posao, porodica, slobodno vrijeme, neke druge aktivnosti. Osoba mora da bude u skladu sa svojim ličnim vrijednostima i da odredi prioritete“ – zaključuje Marković. 

 Razgovor sa Oliverom Marković zabilježila je Jelena Kljajević.

FOTO ARHIVA RADIO KOTOR