Društvo

 Marino Restrepo, kolumbijski katolički misionar laik i evangelizator, osnivač misije Hodočasnici ljubavi, svjedočio je sinoć u velikoj crkvi Gospe Snježne u Škaljarima o svom obraćenju i, kako je kazao, susretu sa Isusom Hristom koji mu je iz temelja promijenio život. Nekadašnji glumac, kompozitor i filmski producent, koji je decenijama bio udaljen od vjere, govorio je o svom duhovnom putu, šestomjesečnom zatočeništvu u kolumbijskoj prašumi i povratku Katoličkoj crkvi. Njegovo svjedočenje bilo je posvećeno značaju vjere, praštanja i Božje ljubavi.

Prisutne je pozdravio don Dražen Kraljić, upravitelj župa Bogdašići i Škaljari.

Kako je Restrepo ispričao okupljenima, još u mladosti udaljio se od vjere i godinama živio životom koji je, prema sopstvenom priznanju, bio obilježen materijalizmom, drogom, promiskuitetom i interesovanjem za duhovne prakse povezane sa pokretom New Age.

"Rođen sam u Kolumbiji, u Južnoj Americi, visoko u Andima, u katoličkoj obitelji. Bio sam šesto od desetero djece. Kad sam imao četrnaest godina, preselili su me u glavni grad Kolumbije, Bogotu. Bilo je to šezdesetih godina prošlog stoljeća. U Kolumbiju su tada dolazili mladi Amerikanci koji su sa sobom donosili rock-glazbu i drogu. U to je vrijeme u Kolumbiji bilo mnogo mladih Amerikanaca koji su bježali od odlaska u Vijetnamski rat. Vrlo brzo izgubio sam svoju katoličku vjeru. Kad sam imao dvadeset godina, otišao sam živjeti u Hamburg, u Njemačku. Ondje sam diplomirao glumu i skladateljstvo. U Njemačkoj su mi se rodila i djeca. Nakon sedam godina provedenih u Njemačkoj preselio sam se u Los Angeles, u Kaliforniju. Dvadeset godina radio sam u filmskoj industriji i industriji zabave. Otkako sam sa četrnaest godina otišao iz rodnog kraja, živio sam vrlo materijalistički. Jedina osoba koja bi mi spominjala Boga bila je moja majka. Dolazila bi mi u posjet, otprilike svake dvije ili tri godine. Uvijek bi mi rekla: Ako nastaviš živjeti ovako kako sada živiš i umreš takvim životom, imat ćeš mnogo problema sa Bogom. Volio sam svoju majku, ali nisam vjerovao njezinim riječima i savjetima. Zato nisam obraćao pozornost na njezina upozorenja. Ali 1997. godine sve se promijenilo”, počeo je svoje kazivanje Restrepo.

Prekretnica u njegovom životu dogodila se upravo 1997. godine, kada je, prema njegovom svjedočenju, tokom zatočeništva doživio duboko duhovno iskustvo koje je promijenilo njegov odnos prema Bogu i ličnom životu.

Restrepo je ispričao da je sa 47 godina bio otet od strane gerilaca radi otkupa i da je šest mjeseci proveo u zatočeništvu u prašumi Anda. U tom periodu, kako je naveo, prolazio je kroz teška fizička i psihička iskušenja. Upravo tada doživio je iskustvo koje je opisao kao susret sa Isusom Hristom. 

 Nakon mističnog iskustva spoznao je da je živio u smrtnom grijehu 33 godine. Od tada, svakoga dana je molio Gospoda da ne dopusti da umre bez sakramenta ispovijesti.

„Šest mjeseci nakon što su me oteli, došla su šestorica gerilaca i rekla da idem sa njima. Bila je noć… Kad smo došli do neke ceste rekli su mi da idem ravno i da se ne okrećem. Bio mi je to najduži hod u životu. Bio sam siguran da će me ustrijeliti, međutim oni su me jednostavno pustili ”, rekao je Restrepo.

Nakon dugog hodanja, naišao je na autobus koji ga je odvezao iz prašume. Potom je otišao kod sestara, a zatim pristupio sakramentu ispovijesti kod franjevačkog sveštenika. Taj trenutak opisao je kao početak istinske slobode.

„Vratio sam se Crkvi i počeo mijenjati svoj život”, istaknuo je Restrepo.

Kazao je da dvije godine nikome nije govorio o svom iskustvu, a potom je, tokom mise na Cvjetnicu, doživio još jedno mistično iskustvo. Prema njegovom kazivanju, tada je dobio poziv da svoje svjedočanstvo prenosi ljudima širom svijeta.

Iako je nakon zatočeništva bio iscrpljen i suočen sa posljedicama pretrpljene torture, odlučio je da napusti dotadašnju karijeru i posveti se misionarskom radu kao laik Katoličke crkve.

Njegovo svjedočenje zasniva se na ličnom iskustvu obraćenja, povratka sakramentima i uvjerenju da čovjek treba da bude spreman za susret sa Bogom. Poruka koju je uputio okupljenima bila je usmjerena na ljubav, praštanje, strpljenje i milosrđe.

„Život na Zemlji škola je za dušu, a svi smo mi učenici. Učimo istu lekciju dvadeset četiri sata na dan: lekciju o Bogu i ljubavi. Ako tu lekciju ne naučimo tijekom ovoga života, moraćemo je nastaviti učiti u čistilištu. A da bismo je naučili tijekom ovoga života, moramo postati dobri. Da bismo bili dobri, moramo biti hrabri. Moramo biti hrabri da bismo oprostili. Moramo biti hrabri da bismo imali strpljenja, da bismo pokazali samilost, da bismo bili tolerantni, milostivi i puni ljubavi. Samo hrabri ulaze u nebo. Pakao je pun kukavica”, zaklučio je Restrepo.

Kroz svoje javne nastupe, Marino Restrepo nastoji da prenese poruku o značaju vjere, duhovne promjene i pripreme za vječni život. Njegova priča, kako ju je predstavio u Škaljarima, govori o ličnom iskustvu, preispitivanju, povratku Crkvi i uvjerenju da susret sa Bogom može iz temelja promijeniti čovjekov život.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.