Društvo

Projekat "Podvodni kulturni predjeli Crne Gore" je inicijativa koju sprovodi Laboratorija za arheologiju pomorstva, Centra za istraživanje, inovacije i preduzetništvo Pomorskog fakulteta Kotor u saradnji sa relevantnim institucijama. Cilj projekta je da doprinese digitalizaciji podvodne kulturne baštine Crne Gore.

U okviru projekta, tim Laboratorije za arheologiju pomorstva je u saradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju prvi put naučno mapirao i digitalizovao ostatke parobroda Cetinje. Digitalizacija i mapiranje će pomoći boljem razumijevanju samog lokaliteta, ali i njegovoj zaštiti.

Lokalitet je dokumentaovan akustičnim sonarom za daljinsku detekciju i mapiranje morskog dna Side Scan Sonar EdgeTech 4125, a mapiranje su vodili eksperti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, mr Luka Ćalić i mr Radovan Kandić, načelnici odsjeka za hidrografiju i okeanografiju i geodeziju i pomorsku kartografiju. Prikupljeni podaci su dostavljeni Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Podjednako udaljen od sve tri obale Tivta, Krašića i Bijele, tačno na sredini Tivatskog zaliva i na dubini od 41 metra nalazi se najveća pomorska grobnica iz Drugog svjetskog rata, parobrod "Cetinje". Njegova nesvakidašnja burna i istorijska uloga otpočela je kad je crnogorski prestolonasljednik Danilo upravo na parobrodu Cetinje 22. aprila 1913. potpisao sporazum sa Esadom Pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
Tokom povlačenja crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu austougarska vojska je artiljerijom potopila parobrod Cetinje 1916. pod mostom nadomak Skadra, pri čemu je stradalo 16 ljudi. Već naredne 1917. je izvađen, popravljen i preimenovan u "Pionir". Kraj Prvog svjetskog rata parobrod je dočekao u Luci Bar. Od Barskog društva brod je 1925. godine otkupio Lale Zuber-Novakovi, da bi ga pet godina kasnije preuređenog prodao društvu "Boka" u Kotoru. Tad je prilagođen zalivskoj plovidbi i preimenovan u "Cetinje".

Tokom Drugog svjetskog rata sudbina mu nije bila naklonjena, pa je više puta mijenjao zastave, da bi posljednjih dana svjetskog rata bio korišćen u redovnom prevozu, na liniji Tivat - Đenovići. Na jutarnjoj plovidbi, 10. decembra 1944. udrario je o minu pri čemu je stradalo 240 ljudi. Preživjeli su kapetan Božo Paparela, sedam putnika i trojica članova posade. Brod je bio prepun vojnika, italijanskih i njemačkih zarobljenika, kao i putnika iz Boke Kotorske kojima je to bio najbrži način prevoza u Tivatskom zalivu.
Krajem šezdesetih godina 20. vijeka splitski Brodospas je pokušao izvući "Cetinje" sa ciljem da ga preda željezarama kao sirovinu. Pri pokušaju vađenja, krhka olupina se praktično prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more. Rezultati mapiranja pokazuju da se na morskom dnu nalaze ostaci krmenog dijela brodske olupine, brodski dimnjak sa postoljem i rasuti neidentifikovani dijelovi brodske konstrukcije.

Saopštenje i foto - Laboratorija za arheologiju pomorstva Pomorskog fakuleta Kotor