Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

Javni nastup je važan u skoro svim segmentima života. Često ga prati strah i javlja se nezavisno od profila ljudi.

Kako izgledati opušteno, ležerno i samopouzdano prilikom javnog nastupa, odakle da počnemo, šta treba da kažemo, kako da odvojimo bitno od nebitnog, te kakav ćemo utisak ostaviti na publiku, danas smo pitali NLP trenericu, Ivu Malešević.

Intervju je za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora i portal zabilježila Sanja Čavor.   

1. Objasnite nam, najprije, kome je potrebna vještina javnog nastupa?

Ako nastup razumijemo kao našu namjeru da prenesemo neku poruku određenoj publici, onda mi pomalo nastupamo tokom cijelog dana. To počinje od onoga kako se predstavljamo ljudima prilikom upoznavanja, do kakvog zvaničnog povoda koje nam životne ili poslovne okolnosti prirede. Čak i da ne govorimo ništa, to što smo odjenuli i iznijeli sa sobom iz kuće toga dana može kod naše male gradske publike stvoriti neki utisak. Sve je zapravo nastup, a uspješnost zavisi od rezultata, odnosno povratne informacije koju dobijemo. U tom smislu, a nevezano za neku naročitu profesiju, ovu vještinu svi pomalo imaju i uvježbavaju tokom života, samo je neko svjestan njene potrebe više, a neko manje.

2. Javni nastup je usko povezan sa prevazilaženjem stida, niskog samopoštovanja, a izvjestan broj ljudi još uvijek sumnja u svoju sposobnost snažne i uvjerljive prezentacije. Zašto se to dešava?

To je tačno zapažanje. Nakon višesatnih treninga i sama se nerijetko borim sa stidom, osjećajem da možda ne znam dovoljno, čak nekad da nisam “dorasla zadatku”. Sve su to prirodne reakcije, a počinju od onoga u kakvom smo mi stanju dok prezentujemo neki sadržaj. Međutim, čini mi se da je ovdje problem zapravo drugačije prirode. Činjenica je da mnogi ljudi vještinu javnog nastupa isključivo vezuju za profesije, poput, novinarstva, glume, izvođaštva generalno. To gledaju kroz model nekih stvarno iskusnih ljudi sa TV-a, radija ili društvenih mreža, pa pomisle, "ja to ne mogu na taj način...”. Rezultat je da onda ne žele da se bave time, prepuštaju prilike drugima i ne vjeruju da se javni nastup kao vještina može učiti i vježbati. O strahu javnog nastupa možemo čitati u brojnim studijama koje dolaze sa zapada, ali je danas sve više ljudi koji i kod nas pišu o tome. Ja sam sklona da vjerujem da je današnji imidž javnog nastupa kao stvari koja je "ili (zasijajte) - ili (proživite noćnu moru)" - dio razloga zbog kojeg mnogi ljudi stvore negativan doživljaj i odbojnost još od ranih dana.

3. Šta pokazuje statistika, koji strahovi su najprisutniji prije izlaska pred publiku?

Već neko vrijeme prisutna je informacija da 75% svjetske populacije ima strah od javnog govorenja, pri čemu svega 8% traži pomoć, čak i kada to ima direktne posljedice na njihov posao, karijeru, imovinski status. U Americi je broj ljudi koji pate od nekog oblika anksioznosti u vezi sa javnim nastupom procijenjen na čak 40 miliona. Po nekim navodima, ljudi najveći strah imaju od neuspjeha,  zaboravljanja sadržaja, toga kako će izgledati drugima / šta će drugi misliti o njima, neočekivanih i nepredviđenih situacija (otkazivanje tehnike, svjetla i sl.), strah od vremena i slično.

4. Gdje najviše griješimo tokom javnog obraćanja?

Najviše griješimo kada propustimo da se adekvatno pripremimo, a potrebno je da to uradimo uvijek najbolje što možemo u datom trenutku. Priprema je najbolji način da podržimo sebe u javnom nastupu. Konkretno, važno je da se provjere osnovne stvari od prostora u kojem nastupamo, sredstava za rad/nastup, formata sadržaja, publike koju očekujemo i najvažnije-da provjerimo nas same, počevši od toga u kakvom stanju dolazimo na nastup, u šta vjerujemo, šta govorimo sebi, koliko dobro poznajemo materiju/sadržaj i slično. Neadekvatno držanje ili odabir nefunkcionalne garderobe, reagovanje i govor u afektu, izazivanje konflikta, vrijeđanje ili produbljivanje neprijatnosti, je ono što bismo svakako uvijek trebali da izbjegavamo.

5. Kako bismo pokazali povjerenje prema svojoj publici i pozitivno uticali na nju, važno je da budemo svjesni i neverbalnih poruka koje šaljemo drugima?

U pravu ste. Sa druge strane, sve je mnogo lakše reći, nego uraditi. Neverbalno čini najveći dio naše dnevne komunikacije i najčešće vam daje odgovor na pitanje “kako je određena poruka prenijeta”. To vam je ono kada krene intervju sa nekim, a vi već po glasu osobe osjetite i znate da joj je veoma neprijatno. Mi vrlo lijepo i često potpuno nesvjesno pravimo grimase, sliježemo ramenima, povećavamo ton, mrštimo se, vrpoljimo se ili odmahujemo rukama. Sve su to poruke koje u svakodnevnoj komunikaciji mnogo više govore od iskazanih riječi. Kao ljudska bića imamo i naročiti dar da prenesemo emocije, ali nije svaka emocija koja nas zaokuplja korisna u svim situacijama. Recimo, ako smo zabrinuti nekim ličnim stvarima i iz takvog stanja nešto prezentujemo grupi, vrlo je vjerovatno da će mnogi u publici osjetiti taj transfer, jer se za jezik emocija često kaže da je univerzalan. Držanje tijela, kontrola glasa, kao i vaše unutrašnje stanje se vježbaju, a jedino kada su u skladu, vi možete da prenesete poruku baš onako kako ste namjeravali. Naše tijelo je veliki izvor energije i treba voditi računa da je odmorno i spremno za rad. Isto to važi za naše misli i emocije. Ovo je nešto što mi konkretno radimo i učimo na NLP-u.

6. Na ovogodišem “Festivalu gudača-Perast 2023” održali ste radionicu na temu unapređenja vještina javnog nastupa. Kakvi su Vam utisci?

Utisci su zaista veoma pozitivni i drago mi je da su organiztori razumjeli značaj ove teme za mlade umjetnike, muzičare, instrumentaliste. Cilj komunikacije je da bude bude spona, odnosno most između onog ko prenosi poruku drugom licu ili publici. Kada bismo javni nastup sveli na tri glavna elementa, rekli bismo da je to usklađenost: #1 nas u ulozi prezentera - i pitanja u kakvom smo stanju: kako se osjećamo dok to radimo, kakve vještine imamo, šta mislimo o tome što prezentujemo, kako se ponašamo, kako smo recimo obučeni, gdje ćemo nastupati itd; #2 poruke - šta se tačno prenosi, u kom formatu se prenosi, kojim sredstvima,na koji način i #3 publike - kakvi su ti ljudi, šta ih interesuje, šta vole, a šta ne, zašto su došli tu, šta oni očekuju. Kada je Festival gudača u pitanju, moram reći da sam imala privilegiju da radim sa sjajnom grupom na njihovom doživljaju javnog nastupa. Ambijent za rad im je divan i radujem se tome što je ovakav vid podrške i rada uvršten u klasični masterclass program. Kako se i u muzici može povući istovjetna paralela na relaciji izvođač, kompozitor/djelo i publika, bilo je interesantno razumjeti kako polaznici doživljaju uspješan javni nastup, šta sve primjećuju i koliko su spremni da i sami na osnovu nekih važnih uzora uče, ne samo tehničke elemente, već i neke druge vještine koje čine određenog performera izuzetnim.

S obzirom na to da je na kraju festivala održan i koncert polaznika masterclassa, bila je to prilika da ispratim da li su neke brze i korisne tehnike studenti primijenili i moram istaći da sam izuzetno zadovoljna postignutim.

7. Javni nastup je vještina koja se vježba i usavršava. Koliko možemo sami, a kada je potrebno da angažujemo stručnjaka?

Važno je da razmislite za šta tačno vam je ova vještina potrebna / šta vam može donijeti i naravno da li ste spremni, kada i koliko da radite na tome. Ako je odgovor "nekad za nekad" - dakle, vi niste mnogo spremni vremena i energije da uložite, onda nemojte angažovati ni stručnjake.
Šta možete vi sami da radite: uvijek pitajte što detaljnije šta se od vas očekuje, utvrdite prostorno-tehničke uslove, pripremite se, vježbajte, tražite da vas neko posluša i da vam iskren feedback, nađite neki dobar primjer ili uzor, a onda opet vježbajte. Sa druge strane, važno je reći da se svi pomenuti stručnjaci bave podrškom klijentima u prevladavanju straha ili u učenju/vježbanju javnog nastupa. Raspitajte se ko vam najviše odgovara u ovom trenutku i zakažite razgovor. NLP trener konkretno može da vas nauči tehnike i alate koji jačaju vaše vještine prezentacije, otklanjaju tremu i utiču na to da bolje razumijete komunikaciju uopšte. Zahtijeva rad i posvećenost, ali i konstantnu ličnu primjenu i vježbu. 

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.