Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

30.03.2025
1063

MAJA RAIČEVIĆ O RODNO ZASNOVANOM NASILJU: KLJUČ PREVENCIJE JE U EDUKACIJI I PROMJENI STAVOVA (AUDIO)

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Informativna sesija pod nazivom “Razgovarajmo o rodno zasnovanom nasilju: uloga institucija i zajednice u prevenciji”, treća po redu, održana je početkom sedmice u Kotoru.

Ovaj događaj, nakon Podgorice i Berana, imao je za cilj povećanje svijesti građana/ki o rodno zasnovanom nasilju, njegovim uzrocima, posljedicama, kao i načinima prevencije i zaštite kroz interaktivne razgovore i razmjenu mišljenja sa stručnjakinjama iz institucija i nevladinog sektora.

Borkinja za ženska prava, Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava iz Podgorice, govorila je za Radio Kotor o značaju zakonodavnih promjena i podršci ženama koje su pretrpjele nasilje, ističući da su zakoni u Crnoj Gori među savremenijima u Evropi.

“Mnogi pozitivni pomaci su rezultat kontinuiranog i posvećenog rada ženskih civilnih organizacija koje su prepoznale duboku društvenu štetu koju nasilje uzrokuje. Članice smo brojnih radnih grupa i na taj način smo uspjele da izmijenimo zakonski okvir. Jedna od novina je iz 2017. godine, a tiče se seksualnog nasilja. Naime, u tim slučajevima se vrlo često manipuliše odnosom žrtve u trenutku napada. Nerijetko se smatra da žrtva mora da se fizički brani, a ako to nije uradila, znači da je pristala na takvu vrstu odnosa. Međutim, sada imamo seksualno nasilje koje se bazira na odsustvu pristanka žrtve i ono se takođe sankcioniše”, pojašnjava Raičević za emisiju “Nedjeljni razgovor”.   

Radionici u Kotoru prisustvovali su učenici/e srednjih škola, studenti/kinje Pomorskog fakulteta, kao i predstavnici/e Centra za socijalni rad.

Iako su žene mnogo više zainteresovane za teme koje se tiču rodno zasnovanog nasilja, naša sagovornica ističe da se problem ne može riješiti bez angažovanja muškaraca, te da je važno govoriti i o konzervativnim stavovima koji negativno utiču i na samu mušku populaciju.

Rodno zasnovano nasilje odnosi se, dodaje Raičević, na svaki oblik nasilja koje se vrši nad osobom zbog njenog roda  ili društvenih normi i uloga povezanih sa rodom. Najčešće je usmjereno prema ženama i djevojkama, ali i muškarcima i drugim rodnim grupama.

Takav oblik nasilja uglavnom je povezan sa patrijarhalnim strukturama i nejednakom raspodjelom moći između polova, što dovodi do marginalizacije i nasilja nad onima koji su u podređenom položaju i imaju manju društvenu moć, a to su najčešće žene.   

U osnovi nasilja, naglašava Raičević, su prinuda i kontrola.

“Osobe koje vrše nasilje nad članom porodice ili partnerom zapravo imaju strah da će izgubiti kontrolu i moć. Prinudna kontrola je obrazac ponašanja koji obuhvata razne taktike i manipulacije koje nasilna osoba koristi da bi žrtvu kontrolisala i držala je u podređenom položaju”, objašnjava ona.

Uzroci nasilja, dodaje, se često pogrešno percipiraju.

“Nerijetko čujemo da, ako je neko ispoljio nasilničko ponašanje, to radi, jer ima recimo, finansijskih problema, vjerovatno pati od nekog oblika bolesti zavisnosti ili konzumira alkohol. Međutim, to su pojave koje mogu pojačati rizik, dakle, jedan od okidača, ali da li će neko biti nasilan, prvenstveno zavisi od njegovih stavova, vrijednosnog sistema, načina na koji je odrastao i bio vaspitavan u porodici. Nažalost, svjedoci smo da i dalje postoje osobe koje smatraju da im ljudi pripadaju, da je partner ili partnerka njegovo/njeno vlasništvo, te da imaju pravo da ruše njihove granice”, navodi Raičević.

Najčešći kontekst u kome se dešava rodno zasnovano nasilje su partnerski odnosi.

“U početku, nasilnik provjerava dokle može da ide sa pomjeranjem i rušenjem tuđih granica. Kreće sa provjeravanjem mobilnog telefona, traženjem šifre od društvenih mreža, konstantnom kontrolom, praćenjem. Ukoliko se žrtva ne povinuje, počinje pasivna agresija, tretman ćutanjem, ali i izbjegavanje, sugerisanje da žrtva ne treba više da radi neki posao, da se oblači na određeni način, druži se sa, najčešće bliskim ljudima i članovima porodice. Žrtva ne zna da je u opasnosti, dok nasilnik koristi opravdanja koja mu društvo još uvijek pruža kao mogućnost. Ženska djeca se kroz istoriju uče da budu brižna, da bezuslovno slušaju članove porodice, da tuđe potrebe stave ispred svojih, kako bi zadovoljile ono što se od njih očekuje. Kako vrijeme više odmiče, žrtva se navikava na takvu situaciju, a granice postaju sve fleksibilnije i poroznije”, objašnjava Raičević.

Dinamika ponašanja nasilnika se može jasno podijeliti u četiri faze. To su, najprije, građenje tenzije i napetosti, zatim, akutni napadi, tišina, odnosno poricanje i tzv. faza medenog mjeseca.

“U svim pomenutim fazama, cilj je samo jedan, da se žrtva potcijeni, omalovaži, ponizi, vrijeđa i obeshrabri, a sve to  joj izuzetno otežava bježanje od nasilja”, potcrtala je Raičević.   

Za mnoge žrtve, fizičko nasilje bude otrežnjenje, ali smo svjedoci i da se u mnogim slučajevima toleriše.

“Tome svakako dodatno doprinose i društvene mreže koje često podstiču nasilje. Mladi su prepušteni onim vrijednostima koje u tom prostoru kreiraju neke osobe koje imaju iskrivljen sistem vrijednosti, razni influenseri koji vrlo otvoreno demostriraju mržnju prema ženama, objektifikuju ih, normalizuju nasilje ili se time hvale”, upozorava Raičević.

Svaka žrtva rodno zasnovanog nasilja, naglašava, ima pravo na pristup podršci, na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, zaštitu dostojanstva prilikom svjedočenja, da bude saslušana bez neopravdanog odlaganja, na pratnju osobe od povjerenja, da se medicinske radnje za potrebe krivičnog postupka preduzimaju u najmanjoj mogućoj mjeri i samo ako su neophodne.

Žrtva ima pravo i da je državni tužilac informiše o radnjama koje je preduzeo povodom njene prijave i statusu postupka, da učestvuje u krivičnom postupku, da bude obaviještena o ukidanju pritvora, bijegu osumnjičenog i otpuštanju osuđenog sa izdržavanja kazne zatvora, da bude informisana na način koji može da razumije, individualnu procjenu, stručnu pomoć savjetnika pri donošenju imovinsko-pravnog zahtjeva, kao i novčanu naknadu iz sredstava državnog budžeta. 

Primjena elektronskog nadzora u postupku vođenja mjere bezbjednosti zabrana približavanja, značajno unapređuje sistem zaštite žena od ponavljanja nasilja. Crna Gora je sa primjenom ovog sistema zvanično počela u maju 2022. godine, kada je instaliran prvi uređaj za praćenje.

 “Ukoliko ste žrtva nasilja, sud vas može zaštititi od daljeg nasilja tako što će nasilniku zabraniti da vam se približava. Radi osiguranja vaše bezbjednosti i sprečavanja ponavljanja nasilja, zabrana približavanja se može kontrolisati putem elektronskog nadzora”, zaključila je Raičević.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.  

Podijeli na: