Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Radio Kotor

„ Rad sa djecom i za djecu koji je delikatan i odgovoran uvijek nadahnjuje, inspiriše i čini nas raspoloženima, pa je to posebna vrsta ljubavi i posvećenosti koju je teško opisati“ – poručuju gošće naše današnje emisije „Radost“ Leontina Vukomanović i Ivana Peters.

Saradnju su, kako su nam ispričale, počele prije šesnaest godina, kada je Leontina koja je već dugo radila za djecu, pozvala Ivanu koju je od ranije poznavala, sa predlogom da „udruže snage“.

„ Ja sam, nekako, oduvijek znala da ću raditi sa djecom. Za najmlađe sam počela da komponujem još 1991. godine iako sam dugo više bila prepoznatljiva kao pop pjevačica. Naime, Minju Subotu sam upoznala kao tinejdžerka i jedna od učesnica čuvenog „Tobogana“, a kasnije - kada sam postala student Muzičke akademije, pozvao me je da kompnujem za djecu. U tom periodu smo bili u kontaktu u vezi sa nekim muzičkim festivalima. Pamtim saradnju sa čuvenim pjesnikom Draganom Lukićem, tu su bili Slobodana Stanišić i Minja Subota. Mi smo prvo nastupali za đake prvake grada Beograda u tadašnjem Domu pionira. Čuveni kompozitor Aca Korać koji je, pored ostalih, komponovao pjesme „Vuče, vuče bubo lenja“ i „Miš je dobio grip“ me je pozvao da komponujem za dječje festivale 1991. i 1992. godine. Meni su svi ti pozivi za saradnju bili prirodni jer mi je cijelog života bilo prijatnije i ljepše družiti se sa djecom nego sa odraslima“ – priča Leontina.

Album za djecu pod nazivom „Leontina za decu“ objavila je 1998. godine.

„ Onda je nastupila 1999. godina kada smo svi po malo zatajili na muzičkoj sceni. Okrenula sam se potom opet pop muzici i komponovanju za pjevače i pjevačice. Taj rad sa djecom je sačekao, dakle, 2006. godinu kada sam osnovala Festival „Čarolija“ i istoimeni hor. Tada sam poželjela da sve svoje kolege uvučem u tu magiju dječjeg stvaranja i napravila saradnju sa Ivanom Peters koju sam već dugo poznavala i imala sa njom prijateljski odnos, zatim sa Tijanom Dapčević...Ivana i ja smo u to vrijeme izdale album uspavanki za djecu, snimile pjesmu „Kako rastu deca“, a onda intenzivirale saradnju kroz nastupe“ – kaže Leontina.

Na pitanje da li joj više prija rad u studiju, sa starijima i za starije ili onaj sa djecom i za djecu – objašnjava da su to različite ljubavi.

„ Tap 011 je grupa sa kojom sam odrastala, Negativ je moj bend i on mi je „u krvi“. Rad sa djecom je, opet, posebna sfera i velika ljubav. Tu ne može da ne štima, da ne ide, da nedostaje inspiracije, da smo neraspoloženi jer, evo, čak i ako jesmo, pored djece se oraspoložimo. U drugim situacijama - može da nedostaje inspiracije, da se jave neki problemi prilikom rada u studiju... Rad sa djecom i za djecu – to je kao neka jagoda na šlagu, na vrhu torte. Potpuno su, kao što rekoh to različite, a opet spojive oblasti, a obje mi jako prijaju“ – objašnjava Ivana koja kaže da je jako srećna što je Leontina „uvela u cijelu priču“ koja podrazumijeva rad sa djecom.

Hor „Čarolija“ koji Leontina Vukomanović vodi ima oko tri stotine članova, a kako ističe imaju jako lijepu saradnju sa drugim horovima.

„ Mijenja se sastav. Djeca odrastaju, rađaju se nova djeca... Na nivou Srbije je oko tri stotine članova. Osim beogradske postavke, imamo onu u Nišu, imali smo i u Knjaževcu ali se dirigentica odselila pa sad imamo samo saradnju. Imali smo Požarevac i Smederevo..Sad su tu tri odjeljenja u Beogradu – Rakovica, Novi Beograd i Stari grad. Intenzivno sarađujemo sa podgoričkim dječjim horovima - „D moll“ sa kojim smo imali nastup u Kotoru i „Zvjezdice“, zatim sa horom Muzičke škole „Mokranjac“ iz Vranja“ – priča Leontina.

Dodaje da u susret nastupima u različitim sredinama uvijek radije bira angažovanje djece iz lokalnih sredina da pjevaju sa poznatim pjevačima.

„ Tako sam svojevremeno kerirala projekat koji se zvao „Beograd peva“. Podsticala sam profesore muzičkog da u lokalnim sredinama osnivaju horove , a ja sam pribavljala finansijska sredstva od različitih projekata Grada Beograda , Ministarstva kulture i dovodila poznate pjevače kao što su Ivana Peters, Tijana Dapčević, Sergej Ćetković, Jelena Tomašević. To je bila jkao neka vrsta muzičkog karavana u beogradskim prigradskim naseljima. Onda sam napravila projekat kojim sam umrežila djecu iz dijaspore i regiona sa djecom iz Srbije i onda su zajedno pjevali neke pjesme koje sam komponovala. U pitanju je projekat „Deca Srbiji“ i tu smo imali dva izdanja. Te pjesme se mogu čuti na youtube kanalu - Mala moćna muzika, jer je muzika uvijek moćna“ – kaže Leontina.

Navodi da članstvo u horu nije samo pitanje „čistog talenta“, već da za djecu ima brojne benefite.

„ Muzička aktivnost je korisna za dijete. Mi sa djecom radimo. Postoje djeca koja su rođena za muziku i jako su tačna, fokusirana, pjevaju „cijelim tijelom“. Postoje i djeca koja su stidljiva i koja još uvijek nisu razvila glasovne mogućnosti , a to mnogo žele , pa su jako fokusirana. Postoje i talentovana djeca koja nemaju fokus. Zato je hor idelan za razvoj psihofizičkih sposobnosti djece, zato se u horu mnogo stvari kod djece osvijesti. Uče se timskom duhu i radu, jačaju pluća i imunitet, učite ih da slušaju jedni druge, nauče se fokusu, nemaju „podijeljenu pažnju“. Zato „Čarolija“ nije klasičan hor“ – kaže Leontina i dodaje da je na repertoaru, uglavnom, pop rok muzika koja je djeci dopadljiva.

„ Jedina situacija kada moram da reagujem negodovanjem je ona kada dijete pomisli da može da bude „zvijezda“. Ja odmah kažem da kod mene među djecom takvih nema. Ne radim na taj način već ih, ukoliko žele da se usmjeravaju za soliste, uputim na profesore pjevanja. Ne njegujem solističko pjevanje po svaku cijenu. Naravno, ima i kod mene solista, ali se to tako desi – oni su, najčešće, dovoljno u horu i prilično su navježbani pa se, nekako, na taj način sazrijevanjem iskažu kao solisti“ – objašnjava Leontina.

To što je muzika djeci danas mnogo dostupnija, ne znači, smatra Ivana, da su talentovaniji od nekih starijih generacija.

„ Ja sam krajem osnovne škole dobila prvi kasetofon, pa sam onda slušala radio, snimala omiljene pjesme i preslušavala ih. Njima je danas sve dostupno jednim kliknom. Više su se naslušali muzike nego mi, ali to ne znači da su talentovaniji od nekih starijih generacija. Nekada se oni danas, zapravo, u toj dostupnosti izgube, dok ne pronađu ono što zaista vole, ili taj muzički ukus „ponesu“ iz kuće ili na primjer istančaju isti uz drugare. Uvijek je bilo talentovane djece – i nekada i sada. Čini mi se, ipak, da danas djeca u tom procesu rada nekako preskaču stepenice, a to nije dobro“ – kaže Ivana.

„ Važno im je pokazati kako teče proces učenja, naučiti ih da se suoče sa porazom, ali i da za rezultat nije potrebna samo volja, već i veliki trud. Zato je važno da roditelji „isprate taj put“, da budu realni, da im „ne popuštaju“ u određenim situacijama . Djeca moraju da shvate da „probleme“ moraju rješavati sami i da nije roditelj taj koji treba da umjesto njih sve uradi, kako bi oni došli do cilja. To je vrlo važno znati“ – kaže Leontina.

Leontina i Ivana koje su u Kotoru zajedno sa dječjim horom „D moll“ iz Podgorice nastupale tokom manifestacije „Dječja Nova Godina“ i pobrale simpatije i mlađe i starije publike, rado dolaze u Crnu Goru.

„ Nekako do sada niej bilo puno nastupa ovjde. Tu smo često u privatnoj režiji tokom ljeta i imamo divne uspomene, ali ćemo se rado odazvati nastupima. Opština Kotor i Turistička organizacija su bili zaista sjajni domaćini, a rado se sjetim i nekih mojih nastupa u svojstvu pop izvođača prije niza godina. Zovite i mi ćemo rado doći i organizovati koncerte za djecu“ – poručile su gostujući u programu Radio Kotora.

Repriza emisije „Radost“ koju uređuje i vodi Jelena Kljajević na programu je u utorak 24. januara od 19 i 30.