Društvo

Fizioterapija se primjenjuje u neurologiji, ortopediji, internoj medicini, dječijoj rekabilitaciji, ranoj rehabilitaciji koja se sprovodi u bolnicama, rehabilitaciji u institucijama, a za cilj ima da što prije pacijenta vrati njegovim svakodnevnim aktivnostima. To je gostujući u emisiji „Medikament“ Radio Kotora kazala viša fizioterapeutkinja, Vesna Leković.

Kako ističe, ona se primarno odlučila za korektivnu vježbanje sa djecom od pet godina i više.

,,Prvenstveno radim šrot terapiju koja je namijenjena za deformitete kičme- skoliozu, kifozu i loše držanje tijela. Ona je nastala je 20-ih godina prošlog vijeka kada je Katarina Šrot, po profesije učiteljica koja je i sama imala ozbiljnu skoliozu, krenula da primjenjuje vježbanje kroz derotaciju i trodimenzionalno disanje. Nakon što je postigla uspjeh na svom tijelu njena ćerka Krista modifikovala je i zaštitila tehniku koja je po njima dobila ime. Djeca u Njemačkoj na primjer, imaju mogućnost  učenje vježbi pravilnog držanja tijela, u trajanju od šest nedjelja o trošku države”, navodi Leković.

Skolioza je ozbiljan deformitet kome se treba detaljno posvetiti, dodaje ona.

,,Nije lako djeci kada kada imaju veći dio deformitete jer moraju da nose midere. U ovoj terapiji najprije se radi rendgenski snimak, gleda se položaj cijelog tijela i terapija se bazira na trodimenzionalnom disanju, kako bi se povećao vitalni kapacitet pluća, zaustavio dalji napredak deformiteta i poboljšalo opšte stanje. Kod skolioze je jedan dio tijela izbačen, a drugi udubljen i prosto trodimenzionalnim disanja mijenjamo volumen tijela. Sve individualno, nekome dovoljno 10 treninga, a kada dijete savlada sve te vježbe, obučavaju se roditelji da bi od kuće mogli da prate, a djeca moraju svakodnevno vježbati, što nije jednostavno. Mider se mora nositi 18,5 sati dnevno, dok djeca spavaju i borave u školi, skidaju ga kad kada se kupaju i kada vježbaju, a postoji i program vježbi koje se izvode sa miderom”, objašnjava Leković.

Svako loše držanje tijela ne znači da postoji deformitet kičme, dodaje ona.

,,To može biti i loše postolarno držanje ali kroz određene testove vidimo da li dijete ima skoliozu. Roditelji često pitaju da li je deformitet nastao zato što je dijete nosilo torbu na jedno rame ili se se krivio tokom sjedenja, odgovor je ne. Dijete koje ima početnu skoliozu ili bilo kakav deformiteti nije preporučljivo da nosi torbu na jedno rame i nepravilno sjedi jer će povećati svoj deformiteti, nije preporučljivo da dižu nešto teško, da idu u teretanu, jer tako ubrzavaju progres deformiteta. Program vježbanja se ne izvodi par puta sedmično, već se mora vježbati u kontinuitetu i kada se završava fizički rast i razvoj gdje karlica u rebilitaciji jako bitna jer je faktički glavni nosioc cijelog tijela, tada se više ne mora nositi mider i smanjuje se broj dana vježbanja. Dalje, nije potrebno doživotno vježbanje, ali se tijelo mora održavati i baviti se nekom fizičkom aktivnosti poput joga, pilatesa, plivanja. Takođe, kad dijete ima deformitet kičma djeca treba da se bave sportom, ali ali se sportskim aktivnostima neće popraviti držanje i riješiti deformiteti”- zaključila je Leković.

Emisiju možete poslušati na linku Medikament. 

Tekst: Tamara Vuković
Foto: Radio Kotor