Društvo

Kotorska tvrđava, bez pretjerivanja jedna od najznačajnijih na Mediteranu, izložena je brojnim prijetnjama (urušavanju, vegetaciji, vandalizmima...) koje se jedino mogu eliminisati ako se budemo ponašali u skladu sa Konvencijom Uneska iz 1972. godine o Svjetskoj baštini po kojoj je  država članica obavezna da na području zaštićenog dobra obezbijedi materijalnu, institucionalnu i kadrovsku opremljenost, kako bi se posao zaštite obavljao kvalitetno, ocijenio je dr Ilija Lalošević, profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.  

Podsjećajući da je za Mletačku republiku kotorska tvrđava, uz zadarsku, bila druga po važnosti na cijelom Jadranu, tzv. „forteca kjave“ (ključna tvrđava), Lalošević kaže da se zbog potrebe institucionalnog prisustva na ovom prostoru svojedobno snažno protivio ukidanju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, kojem se to ipak i dogodilo 2011. godine , kada na osnovu novog Zakona o zaštiti kulturnih dobara  “postaje marginalizovana filijala Uprave i Centra za konzervaciju sa sjedištem na Cetinju”. 

„Dakle,  po Uneskovoj konvenciji smo obavezni da tu instituciju imamo, ali ne van zaštićenog područja. Svaka čast Cetinju naravno, ali mi smo obavezni da na samom zaštićenom području imamo instituciju koja tu može brzo i adekvatno reagovati. Da na taj način obezbijedimo i sve potrebe i preduslove, od finansijskih sredstava, kadrovske opremljenosti i ostalog što je potrebno da se zaštita sprovodi u djelo“, kazao je Lalošević za Radio Kotor. 

Izdržala je kotorska tvrđava, nastavlja dalje, i požare, opsade i zemljotrese, rušenja i obnavljanja. 

„Ipak, mnogi njeni djelovi danas su u veoma lošem stanju. Na Gurdiću se odavno obrušava. Tamo su dva bastiona iz 16 . vijeka veoma vrijedna, kako sa arhitektonskog, tako i sa zaštitarskog stanovišta. Strani eksperti su nam skretali pažnju da su to među najznačajnijim arhitektonskim punktovima. Imate i obrušavanje prema Škurdi gdje su bedemi dobrim dijelom još iz 13. i 14. vijeka, koji su relativno dobro podnijeli zemljotrese, požare, napade... Međutim, vrijeme čini svoje. Vegetacija uništava djelove, posebno na kaštelu San Đovani gdje korjenje odbija kamenje, dok je vandalizam posebna, ali nažalost stara i dobro poznata priča“, rekao je Lalošević, koji je na fortifikacionoj arhitekturi Boke i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 2005. godine. 

TVRĐAVA I TURISTI

Na pitanje o opasnostima koje prijete tvrđavi od posjete tursta ukazuje prije svega na one koje njih mogu zateći. 

„Glavna staza je legitimno namijenjena u te svrhe, ali postoji opasnosti od skretanja na dionice označene crvenom. Njima se ne bi trebalo ići, ali se mora reći i da je teško kontrolisati turiste koji sa glavne krenu sporednim stazama pa budu izloženi povredama i sl.”, kaže Lalošević i dodaje da se  u priču o tvrđavi ne može ući samo parcijalno. 

Smatra da je potrebno uraditi snimak kompletnog stanja, pa cjelokupni projekat revitalizacije izvoditi po sagmentima, planirano i sinhroniozovano sa jednog mjesta. 

“Ne može svaki put biti ni drugi izvođač, niti možete učiti nekoga kako se radi na takvim objektima. Mora da se posjeduju reference da se uopšte priđe, a kamoli radi na takvim objektima“, kazao je Lalošević. 

Kotorska tvrđava je od 1979. dio Prirodnog i kulturno - istorijskog područja Kotora na Uneskovoj listi Svjetske baštine, a od 2017. dodatno i kao pojedinačno kulturno dobro u okviru serijske nominacije venecijanskih utvrđenja. 

„Mletačka republika se prostirala skroz do Kipra sa svim ostrvima i obalom Grčke, a kada je riječ o tvrđavama, ono što je zadarska bila za Dalmaciju, to je kotorska bila za Boku Kotorsku. Kotorska tvrđava je za Republiku bez pretjerivanja bila jedna od najznačajnijih na Mediteranu. Može da se računa u tri - četiri najznačajnije tvrđave sjevernog dijela Mediterana “, kaže Lalošević i dodaje da onaj njegov drugi dio, afrički, nije imao tvrđave većeg značaja. 

To je i uticalo da kotorska tvrđava od svih nominovanih uđe u šest najznačajnijih mletačkih fortifikacija (uz četiri italijanske, Zadar i tvrđavu Svetog Nikole u kanalu Sv. Ante u Šibeniku u Hrvatskoj). 

DA SU TURCI OSVOJILI KOTOR, MLEČANI GA OTRANTOM VIŠE NE BI PLOVILI

„Ovdje dakle značaj nije sporan i to nije naša, već zasluga istorijskih okolnosti. Odnosno da je za Mletačku republiku kotorska tvrđava bila ključna za trgovinu. Da je Kotor kojim slučajem pao u ruke Turaka, kao što je to 200 godina bio sjeverni dio Boke, od Orhovca do Herceg Novog, bez Perasta, niti jedan mletački brod ne bi mogao proći Otrantom. Razlog je što bi Turci u Boki napravili dovoljno jaku bazu, brodogradilište i odatle napadali trgovačke puteve Mletačke republike“, kazao je Lalošević. 

Od dolaska na čelo Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, 1999. godine Lalošević se tvrđavom profesionalno bavio cijelo vrijeme, a među brojnim radovima napisao je i dvojezičnu publikaciju „Kotorska tvrđava, zaštita i revitalizacija, (Program participacije UNESCO-a 2002-2003). 

„Zavod je tada davao akcenat na tvrđavu. Bile su i brojne akcije, počev od one prve sa Republičkim fondom za zapošljavanje i Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, akcije čišćenja sa Zavodom za zapošljavanje iz Herceg Novog iz 2.000 godine, pa okrugli sto Evrope Nostre o tvrđavi,  donacija Fonda američkog ambasadora za tvrđavu (pilot projekat od ulaza na Tabačini prvih 150 - 200 m) kada je angažovana građevinska operativa Kotora, pa donacija japanske Vlade od 50.000 USD za nabavku namjenske opreme za građevinsku operative, koja je trebala da bude angažovana na tvrđavi, kao i za razne plotere, programe kompjuterske za naš arhitektonski biro u Zavodu, opet sve namjenski za tvrđavu. To je bilo sve do 2003. da bi od 2004. krenuli neki drugi vjetrovi, tako da ništa od toga nije ni upotrebljeno na tvrđavi. Operativa je rasformirana, a oprema ne znam ni gdje je završila na kraju“, rekao je Lalošević. 

Kao dobre primjere za stručni nadzor nad kotorskim zidinama naveo je Dubrovnik, gdje je aktivno “Društvo prijatelja dubrovačkih starina” i Beograd sa svojim preduzećem „Beogradska tvrđava“.