Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

26.08.2022
681

LAKIĆ: INTELIGENCIJA NIJE SINONIM ZA USPJEH VEĆ ZA POTENCIJAL, 90 ODSTO SU RAD I ZALAGANJE, A OSTATAK BAZA KOJU NAM INTELIGENCIJA DAJE

Tekst Jelena Kljajević

Foto Privatna arhiva

Ako imamo inteligenciju, onda imamo sve –  brže ćemo, lakše, kvalitetnije... A da li je baš tako?

Prema riječima predsjednika Mense Crne Gore Marka Lakića koji je bio gost naše emisije „Ljetnje priče“, bazična inteligencija se i dalje smatra osnovom za razvoj svih ostalih vrsta inteligencije, iako to u praksi ne mora biti slučaj.

Sve zavisi od toga da li će osoba iskoristiti potencijal koji ima.

„Ako jedna osoba, recimo, ima razvijenu jezičku inteligenciju, ona ima sposobnost da nauči pet stranih jezika i ona ih, na primjer, savlada. Pritom, ima potencijal da nauči još opet, što ne znači da će ga iskoristiti – može da uveća znanje odnosno broj jezika koje zna , a može „ostati i na ovih pet“. Ista stvar je i sa bazičnom inteligencijom. Ako neko ima visok koeficijent bazične inteligencije – ima potencijal da razvije više vrsta inteligencije, ali ne znači da će to uraditi. Sa druge strane, neko ko nema visok nivo bazične inteligencije – može uz malo više rada i truda razviti druge vrste inteligencije i koristiti ih bolje nego osoba sa visokim koeficijentom“ – objašnjava Lakić u razgovoru sa Jelenom Kljajević.

On ističe da inteligenciji odnosno potencijalu koji je osobi dat pripada deset odsto, a da su devedeset odsto rad, trud i vježba.

„Rad je jako važan, a naročito onaj u najranijem uzrastu jer tada usvajamo brže i prirodnije, ali – naravno, možemo raditi i kasnije i učiniti da imamo jako dobre rezultate na poljima na koja smo usmjereni. Prilikom rada sa djecom, takođe, moramo biti jako oprezni jer pretjerivanje i opterećivanje djeteta može biti kontraproduktivno. Posebno je važno da je dominantna dječja igra na svježem vazduhu i to nema cijenu“ – kaže Lakić.

Na pitanje: iz čega se sastoji Mensin tekst inteligencije i ko može da mu se podvrgne, odgovara da je u pitanju četrdeset pet zadataka  grafičko-logičkog tipa. „ U tim zadacima nema slova, nema brojeva niti boja. Može da ga radi potpuno nepismena osoba, bukvalno bez dana škole ili obrazovanja, osoba koja ne zna niti jedan jezik i koja ne razlikuje boje“ – objašnjava Lakić.

Govoreći o referentnim vrijednostima ovog testa, navodi da rezultat manji od 90 upućuje na inteligenciju koja je ispod prosjeka.

„Rezultati od 90 do 100 ukazuju na prosječnu inteligenciju, sve iznad 100 je natprosječna inteligencija, a ukoliko je rezultat IQ preko 148 - smatra se da je u pitanju visoko nadprosječna inteligencija i ovaj rezultat može da postigne svega dva odsto populacije, što je i uslov za članstvo u Mensi“ – kaže Lakić.

Osobe koje na Mensinom testu inteligencije pokažu odlične rezultate se, prema riječima Lakića, različito ponašaju.

Nemaju svi isti motiv, istu životnu putanju i ne tumače niti doživljavaju rezultate testa jednako.

„Imamo one kojima je odličan rezultat „vjetar u leđa“ i koji punim intenzitetom napreduju u oblastima za koje su se opredijelili, napreduju i postižu izvanredne rezultate. Ima ih koji smatraju da je dovoljno što znaju da su nadprosječno inteligentni i nakon toga nisu posebno aktivni, dok ima i onih koji „lutaju“ pa se dešava da imaju različite izbore, da krenu da se bave nekom oblašću i odustanu, pa pokušaju sa drugom, ali jednostavno se ne pronalaze nigdje i na kraju obavljaju neke „prosječne poslove“. U svakom slučaju, svaki čovjek je priča za sebe, a test inteligencije koji pokaže odlične rezultate ne mora biti mjerilo uspjeha. Sve zavisi od nas samih, a mjerilo uspjeha je, svakako, naš lični osjećaj, koji treba pratiti“ – kaže Lakić.

Na pitanje kako reaguju oni čiji rezultati „nisu u skladu sa njihovim očekivanjima“, odgovara da i tu ima različitih reakcija.

„Ima ih kojima rezultat testa koji je slabiji od onog koji su očekivali – negativno utiče na samopouzdanje, na određen način ih „poljulja“ i treba im vremena da se vrate u „redovan ritam“, a postoje i oni koji su nakon toga u depresiji. Za neke osobe, sa druge strane, uslovno rečeno – loš rezultat ili slabiji od onog koji su očekivali – može da bude i motiv. Oni razmišljaju na ovaj način: Uopšte me neće demotivisati vaš test, nije za mene mjerodavan,  nije mi prekretnica u životu, ja ću sad da radim, da se trudim i pokazaću sam sebi da mogu do cilja! Potpuno se slažem sa mišljenjem da ne treba ovaj test da vam bude pokazatelj onoga što možete. Možda tog dana niste bili skoncentrisani, niste bili raspoloženi niti na visini zadataka.  Čovjek sam treba da pronađe mehanizme koji će mu pomoći da se osjeća uspješno i dobro, pa naš test ne mora da mu bude ni plus ni minus“ – objašnjava Lakić.

Psiholozi još uvijek nemaju jedinstven stav u vezi sa vrstama inteligencije.

„Takođe, kao društvo svakodnevno napredujemo u civilizacijskom smislu, bivamo bogatiji za neka nova saznanja i tehnologije. Tako se otkrivaju i neki novi talenti i potencijali, a samim tim i nove vrste inteligencije“ – objašnjava Lakić.

Ipak, ističe, one vrste inteligencije koje se, pored bazične,  najčešće pominju su: logičko-matematička, prostorna, muzička, tjelesna i kinestetička, zatim intrapersonalna te interpersonalna koje zajedno čine emocionalnu inteligenciju koja je možda važnija od bazične i definiše se kao sposobnost da razumijemo i sebe i druge i uklopimo se u sistem, potom imamo naturalističku, egzistencijalnu, kreativnu i saradničku.

Na pitanje: da li je intuicija znak inteligencije, odgovara da je kompleksno dati konkretan odgovor te da se radi o „maču sa dvije oštrice“.

„Odgovor na ovo pitanje je teško dati. Zašto? Zbog toga što intuicija u određenim situacijama može biti stimulativna, a u nekim drugim „parališuća“. Ako se ispostavi da je intuicija bila opravdana – onda je možemo definisati kao potencijal. Sa druge strane, neke ljude intuicija parališe. Ako imamo osjećaj da će nam neki posao loše proći – onda nas to može blokirati. Može se desiti i suprotno – da imamo dobar osjećaj u vezi sa nekim poslom i da nas to, kao što rekoh, motiviše. Jedini način je da krenemo tim putem i provjerimo kako će sve proći. Iskustvo će nam „reći“ kako se pokazala u određenom vremenu i onda treba da nastavimo – ili da je „koristimo“ ili „prilagodimo“ ili – „ne koristimo više. U svakom slučaju - mač je sa dvije oštrice“ – objašnjava Lakić.

Na pitanje: da li mi laici intuiciju nekada pogrešno definišemo te umjesto nje imamo „ispred sebe strahove koji utiču da prejudiciramo i projektujemo negativno neke buduće događaje“, odgovara da sami moramo analizirati situaciju, kako bi došli do zaključka.

„Ne možemo generalizovati, svakako. Ukoliko imamo strahove, treba to i da osvijestimo. Moramo napraviti razliku, definisati jesu li u pitanju strahovi ili se radi o intuiciji. Ako su u pitanju strahovi – treba da radimo na tome da ih savladamo. Anksioznost je, recimo, jedno stanje uma koje uz kvalitetan rad može da se promijeni i da se tako izborimo sa nagomilanim strahovima koji nas blokiraju“ – kaže Lakić.

Prvo testiranje Mense na području bivše Jugoslavije zabilježeno je, kako kaže Lakić, 1988. godine u Beogradu. Godinu kasnije osnovana je Mensa Jugoslavije čije je sjedište bilo u Zagrebu.

„Aktivnosti su „zamrle“ zbog ratnih dešavanja, ali je 1992. godine osnovana Mensa Vojvođanske regije, a ova organizacija kasnije odnosno 1996. godine „izrasla“ u Mensu Jugoslavije koju su tada činile Srbija i Crna Gora. Prvo testiranje je u Crnoj Gori zabilježeno je 1998. godine, da bi dvije godine kasnije Mensa Crne Gore bila registrovana kao nevladina organizacija. Nakon svih geopolitičkih dešavanja na ovim prostorima, ova organizacija je 2007. godine dobila status provizorne Mense u okviru Mense international, a takozvani „ful status“ stekla je 2017. godine, što znači da ima svog predstavnika u bordu direktora Mense international koji sa ostalim predstavnicima ravnopravno „sjedi“ i odlučuje i to je veliko priznanje za organizaciju koja dolazi iz jedne male zamlje kao što je Crna Gora“ – zaključuje Lakić.

Podsjetimo, testiranje inteligencije Mensa Crne Gore organizuje u Podgorici ali i u opštinama sa kojima ima ostvarenu saradnju, među kojima je i Kotor pa se u tom slučaju zainteresovani mogu testirati besplatno.

Naredno testiranje inteligencije u organizaciji Mense biće u subotu 27. avgusta u Podgorici.

Više detalja zainteresovani mogu dobiti putem sajta www.mensa.me.

 

Podijeli na: