Društvo

Jedan od načina da „uposlimo“ i zainteresujemo najmlađe da razvijaju maštu i kreativnost svakako su radionice. One koje se organizuju u određenim prostorima, u doba pandemije uz poštovanje epidemioloških mjera, svakako, ali i one koje se organizuju on lajn. Od osoba koje se radionicama bave i koje ih kreiraju možemo, svakako, čuti korisne savjete i primijeniti ih u kućnim uslovima. Ako imamo dvoje ili troje mališana u kući, recimo, to bi moglo baš da liči na pravu radionicu.

Igračkoteka i Razvojni centar udruženja „Roditelji“ za najmlađe organizuju različite tipove radionica. Tako je nedavno bio organizovan program za predškolce i njihove starije drugare.

Sa studentkinjom psihologije koja je u Podgorici vodila kreativno eduaktivnu radionicu „Čarapice glumice“ Jelenom Lacman razgovarali smo, pored ostalog, o tome na koji način razviti kreativnost kod djece vrtićkog uzrasta, kako im zadržati pažnju, olakšati svakodnevnicu, ali i što mi odrasli od njih možemo naučiti u uslovima pandemije.

Radionica koju je vodila je, kaže, bila koncipirana iz tri dijela.

„ U prvom dijelu su osmišljavali kakav lik žele da kreiraju i tako su vježbali i svoje govorničke sposobnosti ali i emocionalnu inteligenciju jer su osmišljavali i kako bi se ponaša taj lik, kakva bi bila njegova osjećanja... U drugom dijelu su od čarapa pravili zamišljeni lik, koristeći pritom i druge materijale i na taj način u procesu rada vježbali motoriku, dok je plan bio da u trećem dijelu sve pojedinačne likove objedinimo u jednu predstavu“ – objašnjava Lacman.

Ističe da je kreativnost najmlađe jako zainteresovala.

„ Prvi put su se suočili sa situacijom da oni sami prave lutku, pa su pitanja bila tehničke prirode. Ideja da oni sami treba da osmisle lutku im je bila interesantna i tu nisu imali puno dilema. Takođe, pokazali su i zavidno znanje za njihov uzrast, kada je u pitanju lutkarstvo“ – kaže Lacman.

Jelenu smo pitali i kako da roditelji djece uzrasta vrtića tokom pandemije, a u uslovima loših vremenskih prilika, „animiraju“ najmlađe kod kuće.

Odgovorila nam je i na pitanje: da li je moguće nakon napornog dana na poslu ostati raspoložen, nasmijan i spreman za igru sa najmlađima koji od nas to očekuju.

“ Zapravo, roditelji ne moraju uvijek biti raspoloženi i nasmijani. Oni bi, ustvari, trebalo da uče djecu da su raspoloženja promjenljiva. Ako su, recimo, sa posla došli umorni ili ljuti – trebalo bi da to objasne djeci, da izlože kako se i zašto tako osjećaju. Tako će mališani, naučiti da budu empatični prema drugima, razumjeti različita osjećanja, ali i sopstvena u kasnijim uzrastima. Naravno, možemo im predložiti da planiranu igru odložimo za sjutra, uz objašnjenje da smo danas, na primjer, umorni. Jako je važno da obećanje ispunimo i sjutra zaista učestvujemo u pomenutoj igri” – objašnjava Lacman.

Kada je u pitanju “animiranje mališana” u kućnim uslovima – to je, ističe, malo teži dio posla, ali je, svakako, izvodljiv i jako koristan uz trud i informisanost.

“ Djeca koristeći rukice u nekom kreativnom radu, razvijaju svoj mozak i zato je važno da im zadajemo igre u kojima su ruke zauzete – rad sa pijeskom, plastelinom i tako dalje... Roditelji i putem interneta mogu doći do ideja. Može se na primjer ofarbati pirinač dan ranije, pa onda djeci dati da taj pirinač lijepe na njihove crteže. Društvene igre su, takođe, dobra mogućnost da provedemo kvalitetno vrijeme sa mališanima. Dok igramo, možemo pričati sa njima, rješavati neke usputne probleme, praviti dogovore za naredni dan. U kućnim uslovima to možda nije uvijek jednostavno ali, ukoliko ipak ima prostora, bilo bi zanimljivo napraviti neki improvizovani poligon za igru. Postaviti prepreke od jastuka, taburea, stola, kako bi oni naučili da se “provlače”, izbjegavaju i preskaču te improvizovane prepreke…To je dobar način da se razvijaju. Igra ne traje predugo, a višestruko je korisna. Umore se pa su nakon toga raspoloženi i za neke mirne aktivnosti poput recimo slušanja priča koje roditelji čitaju” – predlaže Lacman.

Najmlađima su smjernice koje im dajemo jako važne, ali su i oni nama, vrlo često, učitelji.  

„ Sada, recimo, ne možemo uticati na situaciju u vezi sa kovidom, ali možemo prihvatiti pravila koja treba poštovati i prilagoditi ih svakodnevnici. Ako se nosi maska – onda je to pravilo koje treba poštovati, zajedno da svim ostalim mjerama. Tu od najmlađih možemo zaista da učimo“ – zaključuje Lacman.

Razgovor sa Jelenom Lacman koja je bila gošća dječje emisije „Radost“ zabilježila je Jelena Kljajević. Repriza emisije je na programu u utorak 9. marta od 19 sati i 30 minuta.

Foto Igračkoteka