Društvo

Gost programa Radio Kotora, emisije “Nedjeljni razgovor”, danas je podvodni arheolog, Darko Kovačević.

U nastavku pročitajte intervju koji je uradila Sanja Čavor, novinarka Radio Kotora.

Kada se početkom septembra prošle godine u medijima pojavio naslov “Zahvaljujući brojnim olupinama brodova, potopljenim na dubinama do 40 metara, Crna Gora može vrlo brzo postati renomirani svjetski ronilački centar”, razumjeli smo da potencijala u našoj državi ima. Imamo li danas u Crnoj Gori dovoljno razvijene ronilačke infrastrukture, ali i svijesti o tome na koji način se ronjenje može turistički valorizovati?

Analizirajući podmorje Crne Gore, sa aspekta prirodnih ljepota, podvodnih predjela, topografije, te podvodne kulturne baštine, imamo zaista veliki potencijal za razvoj rekreativnog ronjenja, kao vida ronilačkog turizma, po kome bi naša država mogla biti prepoznata kao nova destinacija u Evropi, sa izgrađenim sistemom za pružanje kvalitetne usluge. Indikativno je da se posljednjih godinu dana polako “bude” institucije sistema kada je ova tema u pitanju. Crna Gora, svojim dosadašnjim odsustvom iz tog svijeta, može iskoristiti trenutak da se nametne kao zanimljiva destinacija, koja će ponuditi atraktivne sadržaje. U tom smislu, neophodno je uskladiti zakonsku regulativu, formirati sistem, recimo, klaster pružalaca usluga u ronilačkom truizmu koji funkcionišu po internacionalno priznatim standardima i uraditi adekvatnu promociju za tržište Evropske unije koje nudi najveći broj klijenata u tom turističkom sektoru. Definitivno smo tek na početku. Imamo nasljeđe iz nekadašnje Jugoslavije koje nije reformisano i koncept koji je uveliko zastario. Ronilački turizam je privredna djelatnost i to jeste biznis. I upravo, u tom prostoru koji podrazumijeva neadekvatnu legislativu, dešava se da su nam lokalni pružaoci usluga nezaštićeni kada oni strani, ilegalni djeluju na našem primorju. I zato su prisutni neinformisanost i neznanje inspekcijskih službi. Međutim, vidim sjajan optimizam da se sve to u dogledno vrijeme promijeni.

Recite nam više o zahtjevima turista/kinja koji žele istraživati podmorje?

Radi se o prilično imućnoj klijenteli koja putuje po  svijetu, tražeći nove izazove. Putuju sa desetak kilograma sofisticirane opreme. Ostaju određeni period, a 20 % njihovih troškova u destinaciji opredijeljen je za ronjenje. Ostalo su druge usluge u lancu. Dakle, podvodna atraktivnost je samo mamac, jer takvi turisti/kinje nakon ronjenja nastavljaju da uživaju u destinaciji, trošeći na sve ostale  turističke sadržaje, a Crna Gora ima diverzifikovanu ponudu i zaista može biti konkurentna. U pitanju su avanturisti, koji očekuju visok kvalitet usluga, ispravnu opremu, lijep, čist brod, nasmijanog instruktora, dakle, traže uslugu kao u dobrom restoranu, jer to jeste restoranska usluga, s tom razlikom što ovdje dobijate boce sa vadzduhom, a ne sa pićem. Ronjenje je uvijek zabava i znajući tu činjenicu, morate se potruditi da im  omogućite svojevrstan ugođaj pod vodom. Od izuzetne su važnosti izgled i opremljenost ronilačkog centra. To su ljudi koji očekuju posvećenost, pažnju i znanje od strane pružaoca usluga.

Podvodna kulturna baština na Crnogorskom primorju je prilično bogata. U pitanju su lokaliteti  od antike, preko srednjeg vijeka, do modernog doba.  Koji su u ovom trenutku najatraktivniji za podvodne ronioce?

Zaista postoje fantastični lokaliteti koji primjenom novih metodologija mogu postati dostupni ljudima. U Boki imamo predivne olupine, kao što su Tihani i Patrolac koje su izuzetno posjećene. Duž Platamuna koji je danas zaštićena zona u moru imamo nevjerovatnu topografiju, špilje, pećine, potkapine, koje su atraktivne za sve kategorije ronilaca. U Budvi imamo olupinu Oreste, malo dublju Zentu kod Petrovca, kod Bara Dag i Bigovica, kod Ulcinja parobrode duž Velike plaže koji su na manjim dubinama i u dobrom su stanju. Da ne pominjem Katič i ostale lokalitete sa prirodnim ljepotama. Naša država  definitivno ima snažnu ronilačku ponudu koja se može dodatno obogatiti postavljanjem vještačkih grebena, potapanjem isluženih vojnih ili civilnih brodova.

Sredinom novembra prošle godine na Pomorskom fakultetu Kotor Univerziteta Crne bilo je riječi o realizaciji projekta “Zaštita podvodnog nasljeđa kroz digitalizaciju i valorizaciju, kao novi oblik turističke ponude”-WRECKS4ALL. Na tom projektu Vi ste bili stručni saradnik. Govorilo se upravo o brodskim olupinama, odnosno o jačanju turističke ponude zasnovane na podvodno-kulturnom nasljeđu. Postoje li od tada vidljivi pomaci?

Projekat WRECKS4ALL koji je, s ponosom mogu reći, preuzeo da vodi Pomorski fakultet Kotor Univerziteta Crne Gore, kao prvi koji vodi jedna crnogorska institucija na IPA programu, a koji se tiče podvodne kulturne baštine i ronilačkog turizma, nastao je 2017. godine, promišljajući o perspektivi ove države, a u kontekstu savremeno organizovanog turističkog sektora. Imao sam sreću da upoznam prof. Danila Nikolića koji je otvorio vrata toj ideji. Sa svojim širokim i progresivnim pogledima mnogo je doprinio da započnemo ovu zanimljvu priču. Ovo je naišlo na podršku dekana prof. dr Špira Ivoševića, bilo bi neostvarivo bez menadžera projekta Peđe Jankovića, kao i Maje Škurić koja je bila zadužena za koordinaciju projektnih aktivnosti . Posljednjih godinu i po dana smo vrijedno radili kako bismo podigli nivo svijesti službenika u državnim isntitucijama o neophodnosti razvoja tog sektora. Zahvaljujući političkoj turbulenciji nismo baš uspjeli da stignemo do cilja, ali je važno da kao ideja ostane u svijesti odgovornih. Vjerujem da je ovo samo incijalna kapisla koja će pokrenuti čitav mehanizam djelovanja. Tu najprije mislim na usvajanje novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, a koji je projektovao ronilački turizam po standardima EU. Strategija za razvoj turizma do 2025. godine govori upravo o tome da je neophodna reforma. Nije potrebno kreirati nešto novo, samo treba prepisati internacionalno prihvacene standarde u nacionalno zakonodavstvo i adekvatno ih primijeniti kako bismo dobili taj sektor na nivou kvaliteta koji prija turistima iz Zapadne Evrope, a koji su zasigurno ciljna grupa. Zahvaljujući saradnji sa kolegama sa Pomorskog fakulteta Univerziteta Crne Gore osnovali smo Laboratoriju za Arheologiju pomorstva koja će zapravo biti stub održivosti dobijenih rezultata i potvrda kontinuiteta djelovanja ka uređenju tog sektora. To je prva istraživačka jedinica u Crnoj Gori koja se bavi podvodnom kulturnom baštinom/podvodnom arheologijom. Konkretne aktivnosti nas očekuju s jeseni. Laboratorija je opremljena po evropskim standardima, ako ne i iznad tog nivoa. U njoj se nalaze instrumenti i oprema koja je trenutno state of the art u svijetu. Tu su različite vrste senzora, sonara, robota sa kamerama za inspekcijski nadzor i identifikaciju podvodne kulturne baštine, zatim, ronalačka oprema, računari za analizu i procesuiranje podataka, plovilo koje će biti korišćeno u istraživanjima podvodnog svijeta, laserski skener, 3D printer.

Kako ocjenjujete brigu odgovornih u Crnoj Gori o našem bogatom, podvodnom nasljeđu?

Kroz rezultate različitih analiza i istraživanja koje smo dobili u okviru projekta WRECKS4ALL bilo je evidentno odsustvo komunikacije između institucija i jedna, rekao bih, izolovanost ljudi koja je posljedica mnogih procesa koji su se dešavali godinama na Balkanu. Prisutno je i odsustvo razumijevanja modela ulaska u tranziciju i reformu tih sektora da bismo stigli da uhvatimo korak sa zemljama okruženja. Vjerujem da ćemo, kroz edukativne programe koji su usmjereni na podizanje svijesti ljudi koji rade u institucijama, doći do toga da imamo sposobne i kvalitetne saradnike u toj mreži koja je potrebna da se formira kako bi podvodna kulturna baština bila zaštićena i kvalitetno valorizovana kroz ronilački turizam. Primjećujem i odsustvo kontrole na moru. Ne možemo očekivati da podvodna kulturna baština bude sasvim zaštićena. Možemo reći da je ono što je prekriveno zaštićeno, kao i ono što se nalazi na većim dubinama. Kod kolega primjećujem optimizam i entuzijazam da se vrlo uskoro počne raditi u pozitivnom smjeru.
 
Imali smo priliku da u više navrata čujemo usporedbu sa, recimo, albanskim podmorjem koje je, kako se govori u medijima, za razliku od naše, netaknuto. U našem podmorju, čujemo, većina lokaliteta na dubini do 50 metara je devastirana. Nerjetko se dešava da se ne izranja makar bez djelića amfore, iako je to zakonom zabranjeno.

Ne bih se složio sa lamentiranjima arheologa i ljudi koji se bave očuvanjem kulturne baštine da je u našem podmorju mnogo toga devastirano. Vjerovatno da nisu putovali i istraživali po Mediteranu što bi im pomoglo da imaju referentnu tačku za usporedbu. U svim zemljama Mediterana su podvodni lokaliteti manje ili više devastirani, naročito oni koji su na manjim dubinama. Trudimo se da objasnimo ljudima da se sa morskog dna ne trebaju sakupljati suveniri, već da se samo ostavljaju balončići, a uzimaju fotografije. Crna Gora sa svojom podvodnom kulturnom baštinom ima mogućnost da kreira jedna turistički proizvod, koji možda neće biti na nivou Egipta, ali će biti dovoljno konkurentan da uzme udio na tržištu ronilačkog turizma. Šteta je što naša država do sada nikada nije nastupila na sajmovima ronilačkog turizma, recimo, u Dizeldorfu, Bolonji, Indijanapolisu. Nikada se naše primorje nije pojavljivalo kao atraktivno u stranim časopisima koji se bave ronjenjem. Mislim da se to, između ostalog, dešava i zato što odgovorni, nikada nisu razumjeli ekonomsku održivost cijelog tog turističkog proizvoda koji se naslanja na podvodnu kulturnu baštinu. Ono što se takođe ne razumije jeste da je brod iz Prvog ili Drugog Svetskog rata, dakle, sve od antike do danas, kulturna baština, jer je posljedica ljudskog djelovanja.

Šta za Vas, kao podvodnog arheologa, predstavlja najveći izazov?

U ovoj fazi moje karijere, to je svakako da ubijedim ljude koji su zaposleni u raznim, državnim institucijama, da je ronilački turizam, koji se bazira na atraktivnoj, podvodnoj kulturnoj baštini, bitan dio izgradnje ekonomske održivosti primorskih regija. A kada je u pitanju podvodna arheologija, najveći izazov je ubijediti ih da je to neophodno sačuvati. Potrebno je sve teritorijalne vode istražiti i zatim objasniti ljudima kakvu to vrijednost ima. Važno im je predočiti da se neće obogatiti ako izvuku ručku amfore na površinu mora, ali da će time što će je ostaviti na dnu, edukovati generacije o tome da je Crna Gora oduvijek na nautičkoj mapi zemalja koje su bile važni akteri u mnogim istorijskim događajima, od antike do danas.

Koji ronilački poduhvat je za Vas trenutno najznačajniji?

To je zasigurno posljednji veliki projekat na Malti, gdje smo iskopavali olupinu iz feničanskog perioda, odnosno iz VIII vijeka prije nove ere, na dubini od 110 metara. Time smo  postavili nove standarde u podvodnoj arheologiji i dokazali da arheolozi ipak mogu raditi na tako ekstremnoj dubini, zahvaljujući najmodernijoj tehnologiji. Sproveli smo četiri sezone istraživanja, od keramike do brodske konstrukcije, iskopavali po 12 minuta po zaronu, četiri godine po mjesec dana. Imao sam priliku da se, sasvim slučajno, povežem sa profesorom sa Malte, Timijem Gambinom. Ubrzo smo shvatili da imamo slične poglede na svijet o izgradnji menadžment sistema podvodne kulturne baštine i onda me pozvao na Univerzitet gdje sam radio tri mjeseca. Zajedno smo radili iskopavanje olupine koju sam prethodno naveo i moj posao je bio da oformim jedinicu koja je opredijeljena isključivo za menadžment do sada identifikovanih i pronađenih objekata u moru. Kada smo 2019. godine uspostavili sistem zaštite, kontrole, naplate karata, jer to funkcioniše kao podvodni muzej, imali smo 6 000 ronilaca za 4 mjeseca. Tako je Malta uspjela da se na sljedećem sajmu turizma u Londonu profiliše kao zemlja sa inovativnom turističkom ponudom. Imali smo izuzetno uspješan promotivni nastup i dobili veliku pažnju auditorijuma, od strane turističkih opratera iz različitih djelova svijeta koji su kasnije sklapali ugovore. To je svakako najzanimljiviji projekat u proteklih pet godina.

Emisiju “Nedjeljni razgovor” uređuje i vodi Sanja Čavor, a reprizu možete poslušati istog dana u 19.30.