Društvo

Kotor nikada nije bio obična usputna stanica. Ovaj kamen, stisnut između surovog Lovćena i plavetnila zaliva, vjekovima posjeduje neobjašnjiv magnetizam koji je privlačio ljude koji su krojili svjetsku istoriju, umjetnost, nauku i politiku.

Dok ove godine ponosno obilježavamo 100 godina organizovanog turizma u Kotoru, osvrćemo se na bogato nasljeđe koje je utrlo put našem gradu da postane svjetski prepoznatljiva destinacija. Tragovi prvih velikih putnika, autentična svjedočanstva, stari protokoli i anegdote o tome kako su gosti doživljavali Kotor nisu izgubljeni. Oni se danas brižljivo čuvaju u fondovima arhiva i knjigama utisaka kotorskog Pomorskog muzeja, kao trajno svjedočanstvo o tome da je naš grad bio mondenski centar mnogo prije nego što je turizam dobio svoj zvanični, moderni okvir.

Kotor su, zapravo, oduvijek posjećivali i u njega rado dolazili svi oni koji su željeli vidjeti čudo skriveno u zalivu, a 19. i 20. vijek donijeli su mu neku posebnu, mondensku magiju.

Niz lovćenske serpentine ovdje je redovno silazio naš gorostasni pjesnik i vladar Petar II Petrović Njegoš, upijajući kulturni duh ovog primorskog bisera, dok je i Vuk Stefanović Karadžić tokom svojih boravaka 1834. i 1835. godine ostao zadivljen urođenom otmenošću i kulturom Kotorana. Nešto kasnije, u maju 1838. godine, saksonski kralj Fridrih Avgust II, strastveni botaničar, posjetio je Kotor specifično privučen prirodnim ljepotama i florom naših bedema, istražujući ih u društvu čuvenog kotorskog apotekara Viska Studera.

Izuzetne veze sa Kotorom i Bokom održavali su crnogorski vladari, pa je tako zabilježen i upečatljiv trenutak iz maja 1875. godine kada je knjaz Nikola Petrović sišao niz čuvene lovćenske serpentine kako bi na prostoru iznad grada pozdravio austrougarskog cara Franca Jozefa I tokom njegove velike jadranske turneje. Upravo te panorame i rute postaće kasnije prve i najvažnije turističke razglednice našeg kraja.

Svega nekoliko godina kasnije, 18. aprila 1881. godine, u Kotor stiže i carev sin, austrougarski prestolonasljednik nadvojvoda Rudolf Habzburški, koji je na čuvenoj carskoj jahti „Miramare“ uplovio pred svečano okićenu kotorsku rivu, praćen oduševljenjem građana. Krajem tog vijeka, grad je jednako glamurozno okićen i za dolazak srpskog kralja Aleksandra Obrenovića, dok su se diplomatske i državne posjete zalivu nastavile i u osvit novog vijeka, kada je kralj Nikola I Petrović obilazio moćne brodove usidrene u bokeškom akvatorijumu.

Kako se organizovani turizam u 20. vijeku zvanično razvijao, tako je Kotor postajao nezaobilazna stanica vodećih svjetskih intelektualaca. Slavni irski pisac i nobelovac Džordž Bernard Šo posjetio je grad 20. maja 1929. godine. Gledajući zaliv sa visine lovćenskih strana, ostavio je zapisanu čuvenu i neprevaziđenu turističku preporuku: "Da li sam ja u raju ili na mjesecu?". Početkom vijeka, tačnije 1906. godine, u našu luku je svojom naučno-istraživačkom jahtom uplovio i čuveni princ Albert I od Monaka, pionir svjetske okeanografije, ostajući opčinjen dubinom i pomorskom istorijom našeg fjorda.

Anegdota iz avgusta 1936. godine savršeno oslikava gostoprimstvo po kojem smo i danas poznati u svijetu. Britanski kralj Eduard VIII i Valis Simpson krstarili su Jadranom i pokušali inkognito, bježeći od medija, da prošetaju Kotorom. Međutim, mještani su kralja odmah prepoznali i priredili mu tako srdačan i spontan doček da je oduševljeni suveren prekršio sva pravila obezbjeđenja i sjeo u lokalnu kafanu da nazdravi sa Kotoranima.

U decenijama koje su uslijedile, Kotor ulazi u svoje zlatno doba turizma. Jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito bio je čest i drag gost našeg grada, ostavljajući neizbrisiv istorijski pečat u službenim protokolima i sjećanjima mještana. Bilo je to vrijeme kada je naš grad disao punim plućima i kada su kotorskim pjacama, unoseći čist holivudski glamur i privučene vanvremenskom ljepotom Starog grada, šetale i najveće svjetske filmske dive poput Elizabet Tejlor i Sofije Loren.

Vijek koji traje...

Vremena se mijenjaju, ali kotorski magnetizam ostaje nepromijenjen. Proslavljajući 100 godina organizovanog turizma, shvatamo da ova velika istorijska knjiga našeg grada nema kraj.

Svi stari spisi, dokumenti i novinski članci samo su dokaz da Kotor nije postao turistički centar slučajno – on je to bio vjekovima zahvaljujući svojoj ljepoti, kulturi i ljudima. I danas, u 21. vijeku, Kotor ostaje nezaobilazna stanica za globalne vizionare, vrhunske sportiste, umjetnike i putnike sa svih strana svijeta koji dolaze sa istim ciljem: da ostanu bez daha pred ovom ljepotom i postanu dio priče koja teče vjekovima.

Kada sledeći put budete šetali Kotorom, sjetite se – koračate stopama istorije koja i dalje živi na svakom koraku. 

Izvor: TO Kotor

Foto:  Pomorski muzej Crne Gore i privatna ariva / dr Zdravko Milić