Društvo

Postoje manifestacije koje se organizuju, i postoje one koje izrastu iz samog karaktera grada. Kotorski karneval pripada upravo toj drugoj priči. On nije samo događaj u kalendaru, već izraz kotorskog duha — one posebne sposobnosti da se kroz masku, šalu, pjesmu i satiru kaže mnogo više nego običnim riječima.

U Kotoru je karneval oduvijek bio više od povorke. Bio je trenutak kada grad izlazi na svoje ulice, kada pjace postaju pozornice, a maske ogledalo vremena, ljudi i prilika. Kroz smijeh i igru, Kotorani su čuvali dragocjenu osobinu da budu duhoviti, oštri, maštoviti i svoji, ali uvijek sa onom mjerom koja pripada ovom gradu.

U okviru priče o 100 godina organizovanog turizma, Kotorski karneval zauzima važno mjesto jer pokazuje da se Kotor nije prepoznavao samo po zidinama, palatama, moru i istoriji, već i po živoj atmosferi koju su stvarali njegovi ljudi. Turisti nisu dolazili samo da vide grad, već i da osjete njegov ritam, njegovu šalu, muziku, boje i onu radost koja se najlakše pamti.

Veliku zaslugu za očuvanje karnevalske tradicije imali su ljudi koji su je nosili iz godine u godinu — meštri karnevala, kapoi, sudije, oriđinali, izrađivači maski, muzičari i svi oni koji su znali da karneval nije samo događaj, nego stanje duha. Među prvima se pamte meštri karnevala Atilio Panjako, Đovani Jelavić, Milutin Ivanović Limili, Branko Đurica, Zdravko Milošević, Zdravko Pilastro, Slobo Vičević, Nenad Lazarević, Dragan Kišić, a u novije vrijeme Mijo Milovanović i Marko Ševaljević.

Važan dio te priče činili su i sudije i kapoi karnevala, među kojima se pamte Stefko Boroje, Miho Janović, Jovica Martinović i Branko Knezović. Posebnu boju karnevalu davali su i kotorski oriđinali — Kovačević Banjo, Marko Franović Ojla, Anton Tonći Praci — ljudi koji su svojim humorom, pojavom i duhom bili kao stvoreni za karnevalsku scenu. Jer u Kotoru se uvijek znalo: maska se može napraviti, ali se duh ne može izmisliti.

Ne smiju se zaboraviti ni ljudi koji su karnevalu davali ono najvažnije — život pod maskama. U počecima su se maskarali pojedinci i porodice koje su svojim duhom, maštom i voljom čuvale običaj maškara: Ivka Lazarević, Marija Huri, Katica i Tanja Dončić, Anka Želalić, Milenko i Ozana Moškov, bračni par Grandis sa Prčanja, Liona Vujošević, kao i Draga Radimir, kod koje se, kako se pamti, pola Kotora oblačilo i gdje su se šile maske za maškare i karneval.

Kasnije su nastajale i brojne karnevalske grupe koje su nosile duh fešte: Karampana, Feral, Kosmopolitanke, Mustre, Dobroćani, Brštulin, Bambole, Oriđinali, Mladi feštađuni, Za dešpekt, Berekini, Gašleri, Meštri i furešti, Nije preša. Ako smo nekoga zaboravili, neka nam bude oprošteno — jer karneval je uvijek bio veći od svakog spiska, a svaki osmijeh pod maskom dio je njegove istorije.

Posebno mjesto u sjećanju zauzima i prostor na Škaljarskoj pjaci, gdje je bila radionica za izradu karnevalskih lutki. Tu se nije samo pravila figura koja će proći kroz grad — tu su nastajale dosjetke, komentari vremena, male i velike kotorske priče od kartona, žice, boje i mašte. U tim radionicama čuvala se ona fina granica između šale i poruke, između smijeha i opomene, zbog koje je kotorski karneval uvijek imao svoj prepoznatljiv glas.

Karneval je imao i svoje listove, svoje pisane tragove i svoje ćakule. Karampana, Ćakulona, a u Perastu Kokotijada, svjedočile su da se karneval nije završavao samo povorkom, već se nastavljao u riječima, dosjetkama, zapisima i lokalnom humoru. To su listovi kroz koje je grad pričao sam sa sobom — pomalo šaljivo, pomalo zajedljivo, ali uvijek kotorski.

Posebnu atmosferu karnevalskih zabava nosila je i muzika. Uz pjesmu i ples pamte se grupe koje su obilježavale duh tog vremena — Biseri Boke, Solusi, Splendido, Muzička radionica, a kasnije i Tri kvarta. Njihovi nastupi davali su karnevalu ritam, radost i onu prepoznatljivu kotorsku lakoću zbog koje se fešta nastavljala i onda kada bi povorka prošla. Karnevalsku sliku godinama su upotpunjavale i mažoretke, koje je nekada vodila Vlasta Mandić, dok su se kasnije javile Mala Sirena i Alisa. Na čelu karnevalske povorke, kao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, uvijek je bila Gradska muzika Kotor, sa svojom dugom tradicijom.

Danas se karnevalska tradicija prepoznaje kroz Zimski kotorski karneval i Ljetnji karneval, koji u različitim godišnjim dobima donose istu energiju — masku, muziku, šalu, povorku i radost susreta. Ljetnji karneval organizuje Udruženje „Fešta“, na čijem je čelu predsjednik Vasilije Bajrović, pod pokroviteljstvom Opštine Kotor i Turističke organizacije Kotor. Zimski kotorski karneval organizuje Kulturni centar „Nikola Đurković“, u suorganizaciji sa Turističkom organizacijom Kotor i pod pokroviteljstvom Opštine Kotor. Tako se ista karnevalska nit nastavlja kroz različita vremena i forme, čuvajući ono najvažnije — duh grada i radost zajedništva.

Zato je Kotorski karneval mnogo više od manifestacije. On je osmijeh grada, njegova dosjetka, njegova boja i njegov glas — dokaz da Kotor kroz jedan vijek organizovanog turizma nije bio samo destinacija koju treba obići, već grad koji treba doživjeti. A Kotor se, najbolje, doživljava onda kada mu čujete smijeh.

Zato svi na fešte.

Tekst: TO Kotor

Foto: TO Kotor i privata kolekcija / Vasilija Bajrović, NVU Fešta