Društvo

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor

Moj glavni prioritet je da Kotorska buiskupija bude živa Crkva, a ne samo čuvarica bogate prošlosti. Želim posebno unaprijediti pastoralni rad sa porodicama i mladima, ojačati male župne zajednice i pomoći ljudima da vjeru ne žive samo kao tradiciju nego kao lični odnos sa Bogom. Moramo se ozbiljno suočiti sa iseljavanjem, demografskim slabljenjem i nedostatkom duhovnih zvanja, ali i sustavno raditi na očuvanju sakralne baštine i rješavanju imovinsko-pravnih pitanja, saopštio je kotorski buiskup, monsinjor Mladen Vukšić.

Gostujući danas u Magazinu “Grad” Radio Kotora, izrazio je želju da “brojčano mala biskupija, bude prepoznatljiva po živoj vjeri, solidarnosti i otvorenosti prema svim ljudima”.

Koliko je bogata baština Kotorske biskupije danas oslonac, a koliko obaveza za buduće generacije?

“Naša je baština veliko bogatstvo, ali i velika odgovornost. Oko 150 crkava i crkvica, te brojni sveci, blaženici i sluge Božje svjedoče o dubokim kršćanskim korijenima Boke. Ipak, nije dovoljno čuvati stare crkve i ponositi se prošlošću. Ako iza te baštine ne stoji živa vjera, postoji opasnost da ona postane samo kulturna kulisa. Naša je dužnost sačuvati i materijalnu baštinu i vrijednosti koje su je stvorile. Ne trebamo budućim generacijama ostaviti samo sačuvane građevine nego i živu zajednicu”.

Boka Kotorska je vjekovima prostor susreta različitih kultura i vjerskih tradicija. Koliko je taj istorijski primjer suživota važan za današnje vrijeme?

“Boka je stoljećima prostor susreta raznih kultura i vjerskih tradicija. Ne trebamo idealizovati prošlost, ali iz nje možemo učiti da različitosti ne moraju biti prepreka zajedničkom životu. Važno je čuvati vlastiti identitet, poznavati svoju povijest i njegovati svoju vjeru, ali bez ponižavanja i omalovažavanja drugih. To je posebno važno za katoličku zajednicu i Bokelje Hrvate. Vlastiti identitet ne postaje slabiji kada poštujemo drugoga. Naš je zadatak mladima prenijeti povijest, bez nasljeđivanja neprijateljstava. I sama Hristova poruka je poruka ljubavi, poštovanja drugog, uvažavanja drugog i ono zlatno pravilo glasi - što želite da drugi vama čine, činite i vi njima. I obratno - što ne želite da iko vama išta loše učini, nemojte ni vi njima”.

Kako ocjenjujete odnose između Katoličke i Pravoslavne crkve u Crnoj Gori; gdje vidite najveći prostor za dalje unapređenje tih odnosa?

“Odnose trebamo graditi na poštovanju, povjerenju i iskrenom razgovoru. Službeni susreti i zajedničke izjave važni su, ali nisu dovoljni. Pravo se zajedništvo vidi u svakodnevnom životu i spremnosti da jednim drugima pomognemo. Prostor za napredak vidim u osobnim odnosima među svećenicima, susretima mladih, zajedničkoj pomoći potrebitima i suradnji u očuvanju sakralne baštine. Ekumenizam ne znači da razlike ne postoje, nego da ih ne pretvaramo u neprijateljstvo. Pokojni sveti papa Ivan Pavao drugi, kad govori o Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, on to upoređuje kao tjelesni organ pluća; dva plućna krila istog organizma. i crkva ide u tom pravcu da zbilja budemo jedno tijelo, ali različiti. I te razlike opet imaju svoj ulogu. Redovito se sastanem sa mitropolitom Joanikijem, imamo korektne odnose, on dođe ovdje u Kotor, ja odem u Cetinje i porazgovaramo o temama koje su aktualne i problemima kojih nas tište, gdje se vidi izlazi i što treba raditi”.

Koji vas problemi tište, možete li izdvojiti jedan?

“Općenito situacija u svijetu kako će se razvijati i uređenje Crne Gore, ulaska u Evropsku uniju, dakle sve su to stvari gdje i Crkva na svoj način želi doprinijeti razvoju društva u kojem se živi”.

Kako po Vašem mišljenju sačuvati bogatu sakralnu baštinu Boke Kotorske, a istovremeno približiti mladima?

“Potrebni su redovito održavanje, stručna obnova, dokumentiranje i suradnja s državnim i lokalnim institucijama. To mi radimo i tu gledamo poštivati zakonove države, mišljenja stručnih ljudi, dakle, ljudi od struke koji će nam pomoći u rješavanju na primjer obnove slika, ili drugih vrijednih stvari koje crkva posjeduje. Moramo rješavati takođe imovinsko-pravna pitanja koja mogu otežavati očuvanje pojedinih objekata, jer i tu imamo dosta nerješenih pitanja prostora, građevina, crkava itd.”.

Možete li konkretizovati, navesti neke od tih objekata?

“Od 1945. do 1990. godine, dakle za vrijeme komunizma, oduzeto je puno toga i Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi. Pogledajte samo u Kotoru koliko je crkava kojima Biskupija upravlja. Ima ih nekoliko, ima i onih koje su, na primjer, nekada bili samostani, bogoslužni prostori - danas to više nisu. Evo, Crkva Svetog Pavla, gdje je boravila Blažena Ozana, dogodine se slavi 700 godina od proglašenja blaženom, Crkva Duha Svetoga, Svetog Mihovila samo. To je samo u Starom gradu Kotoru. Uspjeli smo riješiti Franjevački samostan na istočnoj strani, na izlazu, tako da i te stvari su, ta baština koja je prilično oduzeta i mi u Starom gradu kao Biskupija nemamo baš prostora”.

Kada govorimo o čuvanju sakralnih objekata, u kakvom je stanju Kotorska katedrala?

“Kotorska katedrala je obnovljena i za obnovu je dobila i priznanje od UNESCO-a. Dakle, tu je sve u redu, sada je potrebno održavanje. Ove godine smo promijenili rasvjetu kompletnu u katedrali. Sljedeći korak je promjena klupa, tako da je i održavanje potrebno, nužno, jer vrijeme čini svoje”.

U vremenu brojnih društvenih podjela, kakvu poruku Crkva može ponuditi ljudima koji imaju različita uvjerenja?

“Poruka je da dostojanstvo čovjeka ne ovisi u njegovoj vjeri, nacionalnosti ili političkom opredjeljenju. To ne znači da se moramo odreći vlastitih uvjerenja, nego da ih trebamo živjeti bez ponižavanja drugoga. Vjerske zajednice trebaju biti spremne zajedno pomagati siromašnima, štititi dostojanstvo čovjeka i jasno govoriti protiv mršnje. Ove godine Franjevački red slavi 800 godina od smrti svog utemeljitelja Svetog Franja Asiškoga. I on je 1219. pokazao jednu veliku gestu kad se susreo sa sultanom u vijeku križarskih ratova, on je došao k tom sultanu, propovjedao je, on je bio simpatičan sultanu, nije mu ništa loše učinio, naprotiv, taj posjet omogućio je da Franjevci budu prisutni kao jedini kršćani u svetoj zemlji za dugo godina. I dan danas u svetoj zemlji oni su najprisutniji što se tiče klera i vjerskih zajednica”.

Šta Vas u današnjem društvu najviše zabrinjava, a šta Vam daje nadu?

“Zabrinjava me demografsko slabljenje Boke; sve manje rađanja, a više umiranja. Odlazak mladih, nadalje sve veće podređivanje života novcu, materijalnom i opasnost da se duhovna strana i vjera svede na običaj. Posebno me brine kada čovjek postane manje važan od koristi koju može donijeti. Nadu mi daju ljudi koji čuvaju obitelj, pomažu potrebnima, ostaju vjerni dobru i grade odnose preko vjerskih i nacionalnih razlika. Kršćanska nada ne znači da će sve samo od sebe biti bolje, nego da svatko od nas može i mora pridonijeti pozitivnoj promjeni”.

Koju biste poruku kao kotorski biskup, uputili svim građanima Boke Kotorske, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost?

“Poručio bih svima da čuvamo ljude i vrijednosti koje život čine dostojnim. Boka ima iznimnu prirodnu, kulturnu i duhovnu baštinu, ali njezino najveće bogatstvo nisu samo more, palače ili crkve. To su ljudi i odnosi koje gradimo. U našoj biskupiji turizam je glavni izvor prihoda i gotovo u svim mjestima, ali njegova sezonalnost stvara velik pritisak. Ljudi nastoje što više raditi i zaraditi, pa ponekad zanemare obitelj, prijatelje, susjede, odlaske na nedjeljnu misu, zanemare molitvu i vlastiti duhovni život. Ne treba osuđivati, niti osuđujem pošten rad ni potrebu da se osigura egzistencija. Materijalna dobra su potrebna, ali ne smiju postati naš gospodar. Isus nas upozorava da što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi, ili sebi naudi. Ta poruka vrijedi za sve bez obzira na vjersku pripadnost. Čuvajmo svoj identitet, ali poštujemo identitet i drugih. Radimo i stvarajmo, ali ne zaboravimo obitelj, solidarnost, dostojanstvo i suosjećanje. I da postoji nešto više od puke materije. Nemojmo dopustiti da čuvajući sve ono što imamo, izgubimo ono što jesmo. Materijalno je potrebno, ali čovjek, njegova obitelj, njegovo dostojanstvo i sposobnost da ljubi moraju ostati u središtu našeg života, uz to na nas vjernike, proslava Boga i vječni život”.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku Magazin Grad