Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Radio Kotor

Različita istraživanja pokazala su brojne benefite čitanja.Kako kažu oni koji su se bavili ovom problematikom, stimulisanjem čitanja u najranijem uzrastu – jačamo samopouzdanje kod djece, činimo ih boljim govornicima, obogaćujemo ih za nova znanja, pozitivno utičemo na

njihovu snalažljivost, a istraživanja su pokazala i da djeca kojima su u ranom uzrastu roditelji ili bliski odrasli čitali bajke – u odraslom dobu imaju znatno bolja postignuća.

Na ovu ali i temu dostupnosti literature za najmlađe smo u današnjoj emisiji „Radost“ razgovarali sa  književnicom Milkom Kolundžić.

Ona je nedavno imala zadatak da ozbiljne tekstove o kotorskim legendama prilagodi dječjem uzrastu (osnovci i predškolci) za potrebe knjige “Kotorske legendice” , a potom i za knjigu „Kotorske pričice o nasljeđu“ koja je namijenjena djeci osnovnoškolskog uzrasta.

„ Povratne reakcije mališana, kada su u pitanju ove dvije knjige, su jako dobre. Ipak, ono što nas je posebno iznenadilo jeste što smo zabilježili veliko interesovanje odraslih iz svih krajeva svijeta. To, zapravo, znači da su u nama odraslima još uvijek znatiželjna djeca koja vole da čitaju dobre priče“ – kaže Kolundžić.

Čitanje u najranijem uzrastu je za djecu jako važno, a kada im čitamo – stimulišemo ih da razmišljaju, kreiraju, osluškuju....

 „ Djeca u najranijem uzrastu najčešće postavljaju silna pitanja, a kada im čitamo priče i bajke, a pritom im pokazujemo ilustracije stimulišemo ih da to rade još više. U najmlađem uzrastu su djeca kao sunđeri,  a što više pitaju, prije će usvojiti stečena znanja, pa je jako dragocjeno da im čitamo i tako ih stimulišemo da zavole čitanje, već u uzrastu kad još uvijek nisu naučili slova. Na taj način možemo kod njih probuditi ljubav prema čitanju, ali i učiniti da ovu vještinu, kada za to dođe vrijeme, savladaju mnogo brže“ – kaže Kolundžić.

Na pitanje: Na koji način u eri digitalizacije mališane zainteresovati za knjigu, odgovara da knjige djeci treba učiniti „dostupnima i vidljivima“, jer je uz rane čitalačke navike sve mnogo lakše.

 „ Mi često od djece očekujemo da se sami zabave. No, mališani bez izuzetka, vole da slušaju dok im se čita. Lako im je prići čitanjem, izuzev na primjer – tinejdžerima koji nemaju stečenu ovu naviku, pa je taj put malo teži. U danu svako od nas može pronaći pet ili deset minuta za čitanje. Kao što je djeci dostupna tehnologija, može im biti dostupna i knjiga. Neka ne stoji visoko na polici, nego na primjer na stolu, kao i slikovnica, igračka...Tako će se djeca prije zainteresovati za knjigu, kad im je učinimo dostupnom“ – kaže Kolundžić.

Na pitanje: Da li je djeci uzrasta vrtića namijenjen dovoljan broj publikacija, slikovnica i edukativnih knjižica, odgovara da jeste.

„ Problem kod nas u Boki Kotorskoj jeste što ima vrlo malo knjižara,  a u njima je literatura za djecu - deseti dio ponude. Ipak, internet nudi brojne mogućnosti. Postoje izdavačke kuće koje se bave samo izdavanjem literature za djecu. Ima ih za različite uzraste, pa tako i za uzrast vrtića. Zato je važno istraživati. Danas ni granice nisu barijera pa je kao i sve ostalo i knjigu lako poručiti. Ima ih dosta i zaista su raznovrsne“ – kaže Kolundžić.

Pitali smo Milku: Da li su i koliko za mališane važne posjete ustanovama kulture u uzrastu vrtića?

„ Mi smo odrasli uz Branka Kockicu koji je drugare iz nekog određenog vrtića,  najčešće predškolce, vodio sa sobom u pekaru, botaničku baštu, na različita druga mjesta..... Djeca su, kažem ponovo, kao sunđeri i zato ističem da je jako važno upoznavati ih sa različitim oblastima od malih nogu. Što su stariji to im je teže da nauče. Zato ih treba upućivati dok su mlađi. Svi smo svjedoci da znaju da nas iznenade pa nam je gotovo nemoguće kako uspiju da zapamte neke informacije koje smo im u prolazu saopštili. Dakle, ako ih izložimo kulturnim sadržajima – onda će oni imati svijest o tome što sve postoji. Čini mi se da mi odrasli čekamo da oni odrastu kako bi bili dovoljno veliki da odu u Muzej na primjer, a pritom ih nismo upoznali sa tim ustanovama odnosno institucijama. No, to je pogrešno je će oni kao odrasle osobe već imati neke svoje stavove, htjenja, izoštreno mišljenje i kako da im onda predlažemo posjete muzejima ili galerijama, ako ih to ne zanima, ako o tome ne znaju. Zato, što ranije - to bolje. Kada djeca u predškolskom uzrastu posjećuju galerije – to za njih može biti samo dobro. Učimo ih tu mnogo čemu“ – kaže Kolundžić.

Postoje oblasti, dodaje, koje bi djeci na ovom području bilo korisno približiti i učiniti ih dostupnim.

„ U sredini u kojoj nema raznovrsnosti srednjoškolskih smjerova – mnogo toga, zapravo, nedostaje. Šteta je što u Kotoru nema srednjih škola i fakulteta koji idu u pravcu primijenjenih umjetnosti i umjetnosti uopšte, arhitekture, arheologije, istorije umjetnosti... Slično je i sa nekim zanatima - klesarskim, kamenorezačkim...Ovo je pogodno tlo za pomenute pravce, praktično čeka školovani stručni kadar koji može da se bavi očuvanjem kulturnog nasljeđa. Nažalost, mora se ići ka nekim drugim centrima kako bi se ove oblasti izučavale. Zato mislim da bi ove obrazovne profile mladima na ovom području trebalo približiti jer to pripada i njima i ovom kraju“ – zaključuje Kolundžić.

Repriza dječje emisije „Radost“ na programu je u utorak 6. decembra u 19 i 30.