Društvo

Gošća emisije “Nedjeljni razgovor” danas je bila NLP trener Dragana Ghana Knežević sa kojom smo, pored ostalih tema, razgovarali o metodama neurolingvističkog programiranja.

Kako nam je objasnila, govoreći o metodologiji koja privlači sve veću pažnju i kako kažu oni koji su ovladali njenim tehnikama – mijenja živote na bolje, zapravo proučava uspješne ljude i bavi se “psihologijom uspjeha i psihologijom komunikacije”.

Knežević je autorka mnogih besplatnih informativnih radionica u okviru kojih, navodi, “ kroz povezivanje principa i metoda za lični i profesionalni rast i razvoj pomaže pojedincima da spoznaju svoj pun potencijal i žive zdravo i ispunjeno na svim poljima”.

Diplomirani je inženjer organizacionih nauka, reiki majstor, praktičar meditacije, tehnika disanja i iscjeljujuće plesne prakse „5 ritmova“.

U nastavku pročitajte dio intervjua koji je sa njom zabilježila Jelena Kljajević.

Sve ovo što smo u uvodu pomenuli i ono čime se bavite, zapravo je rezultat dugogodišnjeg rada, kome je prethodio i, kako se to danas moderno kaže, “rad na sebi”. Neurolingvističko programiranje, kojem ćemo danas posvetiti pažnju i koje ima sve više, da tako kažem, “konzumenata”, kao izraz nekada djeluje komplikovano….Voljela bih da nam na početku pojasnite o čemu se radi? Ako sam ja dobro razumjela, u suštini je u pitanju model koji nam olakšava svakodnevnicu, komunikaciju sa ljudima, pomaže u realizaciji naših ideja….

Tako je Jelena. Apsolutno ste u pravu. Djeluje jednostavno. Međutim, ipak smo svjedoci da promjene nisu tako lagane u svakom periodu našeg života. NLP nam upravo pomaže da prepoznamo taj momenat, kada smo spremni za neku promjenu u svom životu i da onda uz jednostavan način, kroz tehnike koje su lako razumljive i mentalne vježbe upravo to i postignemo. Objasniću svaku pojedinačnu riječ.

Neuro se odnosi na način kako percipiramo svijet kroz naših pet čula. Mi smo ograničeni na naših pet čula i sve percipiramo kroz njih. Lingvistički, s druge strane, objašnjava kako zapravo to što se unutar nas izdešavalo (zbog recimo ove situacije sa pandemijom koronavirusa i raznih problema koji nam se dešavaju i izazova) lingvistički izražavamo- naš stav u vezi sa tim i kako zapravo naša lingvistika nas na kraju krajeva programira da mi razmišljamo na jedan isti način iznova i iznova.

Programiranje se zapravo odnosi na naše unutrašnje reprogramiranje, znači reprogramiranje naših obrazaca ponašanja. Kada razumijemo kako lingvistika utiče na nas (recimo ako pričamo u negacijama, stalno razmišljamo o nekim negativnim scenama, o nekim stvarima koje nas uznemiruju, to postane naša svakodnevnica), kada naučimo jednostavne tehnike da reprogramiramo svoje unutrašnje misli - onda doživljavamo stvarnost na jedan potpuno nov način, što nam upravo daje priliku da reagujemo, da živimo ispunjenije.

Po struci ste inženjer organizacionih nauka, a čini se i da su međuljudski odnosi, metaforički rečeno, zapravo stvar dobre organizacije. Kako se “organizujemo” i kada su u pitanju naše reakcije, naši modeli ponašanja, naši načini za rješavanje konflikata, naše vrijeme – tako životom bivamo zadovoljni ili nezadovoljni. Slažete li se?

Upravo tako. Dopada mi se ova metafora - kako organizaciju kao nešto kruto zapravo povezujemo sa našim unutrašnjim svijetom. Jer jeste sve jedna velika organizacija. NLP je zapravo metodologija koja proučava uspješne ljude. Bavi se psihologijom uspjeha i psihologijom komunikacije. U tom smislu zapravo su neki jako uspješni ljudi uzeti kao modeli i onda su načini njihovog razmišljanja i djelovanja organizovani tako da se mogu prenijeti nama običnim ljudima.

Svi oni koji se bave ličnim razvojem ili pomažu u razvoju drugih osoba na različitim poljima, kažu da su najvažniji: postavljanje ciljeva, motivacija i energija koja nam je potrebna da bismo se pokrenuli. Što u situacijama kada nam nedostaje energije, što kada nemamo fokus i kad nas je svakodnevnica u kojoj stvari obavljamo mehanički “pojela”?

Da, to je ono sa čime se mnogi ljudi susreću danas i to je, ja bih rekla, dobra stvar jer to nas tjera da se, zapravo, vratimo sebi, da malo redefinišemo prioritete. Ukoliko nam nedostaje energije, nemamo fokus, ukoliko nas je svakodnevnica “pojela”, kao što ste rekli, prvo što bih rekla ljudima jeste da uzmu jedan papir i napišu kako izgleda jedan njihov dan. Koje su to stvari koje su oni u toku dana obavili? Bez potrebe da sebi uljepšavamo ili preoblikujemo, nego onako kako jeste. Ustala sam tada, uradila sam to i to, otišla sam na posao, tamo sam tako i tako radila, vratila sam se, spremila ručak i sve ostalo. I da onda sve to pogledamo iskreno sa sobom i nađemo prostor da smanjimo broj situacija koje nas crpe ili da ih eliminišemo. Na primjer - način na koji radimo posao, čak i ako je to posao koji nije posao naših snova, da pokušavamo da ga promijenimo. Da kažemo sebi: Hajde da vidimo kako je najbolje da to radim, ne radi drugog, nego radi sebe. Znači, da krenemo od jednog običnog dana i da ga “isčistimo” maksimalno koliko možemo, da nađemo makar petnaest minuta dnevno za sebe slobodnog prostora i vremena i da onda u tom vremenu uradimo nešto što je samo za nas. To može biti trčanje, može biti slušanje muzike, ples, čitanje knjige, neka edukacija on lajn, besplatna konsultacija sa mnom recimo. Može biti bilo šta, ali moramo početi da objektivno sagledavamo svoje vrijeme jer zapravo mi nemamo vrijeme, mi imamo život koji je ograničen. Vremena je bilo i prije nas i biće i poslije nas, tako da moramo postati realistični prema svom vremenu i vidjeti gdje zapravo mi vrijeme gubimo, a radi toga što će nam neko reći: Ti si dobra, Svaka ti čast i slično. A to što nismo dobri prema sebi? To je druga stvar. To je zapravo jako važno.

Tu često griješimo. To je neki moj savjet - da realno kažemo sebi na šta više nećemo da trošimo vrijeme, šta ne moramo da radimo. A imamo puno tih stvari gdje bukvalno gubimo, “prosipamo vrijeme”, pa “skrolujemo” po telefonu i tako dalje. Važno je, recimo, ciljano odvojiti vrijeme za tehnike disanja koje sam, da pomenem i to,  prošle sedmice radila potpuno besplatno sa zainteresovanima preko socijalnih mreža, da vidimo, da napravimo test, što će se promijeniti u našem osjećaju, u našim emocijama, načinu razmišljanja kada uradimo nešto drugačije za sebe. Ali prije toga moramo da stvorimo taj prostor. Ko što sam rekla, makar petnaest minuta za sebe dnevno.

Vrlo često se dešava da nismo dovoljno svjesni kapaciteta koje imamo. Ili da, sa druge strane, trošimo vrijeme na oblasti koje nam možda nisu bliske i čije nam poznavanje zapravo “ne služi” – i to je jedan od načina da, kako rekoste, “prosipamo vrijeme”. Kako da napravimo balans? Kako da nađemo mjeru između kapaciteta koje nismo iskoristili, a tu su u nama i korisno je da ih pokrenemo i – sa druge strane, spoznaje da postoje oblasti kojima nismo “vični”, odnosno u kojima ne vrijedi da se trudimo dodatno jer prosto nisu nešto što nam je blisko? Zapravo, postoji li ta oštra linija između onoga “što nam ide i što nam ne ide”? Kada čujemo rečenicu: “Mi možemo sve”, nekako je ne doživimo svi na isti način. Dešava se i da bude prihvaćena ožemo prihvatiti “bukvalno”. Danas tu rečenicu često čujemo, naročito od strane motivacionih govornika, a u namjeri da nas ohrabre.

Tako je. Uvijek kada pričamo o ciljevima, što je jedna od osnovnih tema NLP edukacije, govorimo o tome da zaista ciljevi treba da budu postavljeni u skladu sa onim što je najbolja moguća varijanta. Da li postoji nešto što bi za mene bilo zaista magično? Međutim, ako poželim da budem na primjer Novak Đoković, onda to naravno nije realistično jer, prije svega, nemam afiniteta prema tome. Ono na što treba sebi da iskreno odgovorimo, jeste pitanje: Za šta ja imam afinitete, šta ja želim, zapravo, u svom životu? Pošto smo mi često odaljeni od naših afiniteta, najčešće kažem ljudima: Ajde se sjetite šta ste radili u djetinjstvu sa zadovoljstvom, koja je to emocija bila prisutna kada ste se igrali neke omiljene igre? I onda krenemo odatle, od te emocije..Hajde da vidimo šta bih ja mogla danas da radim sa tom emocijom. U tom smislu nema granica, u tom smislu zaista možemo sve. Ali kada je to usmjereno na ono što je nama bitno, mi onda možemo da naučimo koju god tehniku, metodu, da usvojimo bilo koje znanje kada nama ima smisla. To je naš put, jer je to onaj autentični dio nas. A ako krenemo da gledamo spolja, pa gledamo neke influensere, blogere i kažemo: Kad mogu oni, možda mogu i ja, a nemamo neku svoju unutrašnju inspiraciju, svoju autentičnost, motivaciju - onda to nema smisla. Onda, šta god da uradimo, neće nam ići. U tom smislu, “ne leže” nam te neke stvari, a “mogu ležati” ako mi u tome nađemo smisao. Tako da - ne postoji ta oštra linija između onoga što nam ide i što nam ne ide. Može sve da nam ide od ruke. Najrazličitije vještine možemo da usvojimo samo ukoliko imamo tu neku našu svrhu, ono ka čemu idemo, šta je to naša autentičnost, koja je to naša emocija po kojoj smo mi prepoznatljivi jer smo svi toliko različiti i svako od nas ima to nešto prepoznatljivo. Kad to otkrije, onda može milion stvari da radi, u milion tehnika da bude profesionalac jer to sve zajedno ide ka jednom cilju, ka jednoj svrsi, ka onome što nas ispunjava.

Reprizu emisije “Nedjeljni razgovor” čija je gošća bila Dragana Ghana Knežević, možete slušati večeras od 19 sati i 30 minuta.

Foto privatna arhiva