Društvo

Kapetan duge plovidbe Branislav N. Kordić pola vijeka posvetio je pomorstvu – 33 godine proveo je od kadeta do zapovjednika, a nakon toga 17 godina kao inspektor sigurnosti i bezbjednosti u kompaniji i na brodovima, i ujedno kao pilot za Bokokotorski zaliv.

On je u emisiji Život je more Radio Kotora predstavio knjigu „Od kadeta do zapovjednika broda“, u kojoj je sabrao svoja bogata iskustva sa 31 broda, od kojih je na 13 bio zapovjednik. Knjiga donosi autentične priče o pomorskom pozivu, odgovornosti kapetana, odnosima sa posadom, ali i o porodici i poštovanju prema moru.

„Nama rođenim na moru normalno je bilo nakon osnovne škole upisati ‘Nautiku’, neko nautički, a neko mašinski smjer. To je bila vrlo cijenjena škola, imala je tri smjera: nautički, mašinski i brodograđevni. Srednja pomorska škola, koju smo mi svi zvali Nautika, nosila je tada ime čuvenog ‘Kapetana Marka Martinovića’, a nalazila se u današnjem tržnom centru ‘Kamelija’ u Kotoru”, kaže kapetan Kordić.

Kako dodaje, njegov prvi ukrcaj bio je na motornom brodu “Kotor” na Jugooceaniji.

,,Patrijarhalno vaspitan, naviknut na rad i poštovanje, sa avansnom dnevnicom u džepu, pasošem, matrikulom, žutom knjižicom, nalogom za ukrcaj i polupraznim kuferom, krenuo sam iz Risna čuvenim ‘Zadarskim’ autobusom, koji je vozio na liniji Rijeka–Kotor–Rijeka. Iz Risna smo krenuli uveče, a roditelji, braća i moja sadašnja supruga Vesna su me ispratili na prvo putovanje.

Ukrcaj na brodu je organizovala kompanija, gotovo pola posade se mijenjalo, autobusom smo išli do Splita, onda avionom do Pize, pa autobusom do luke La Specija – Italija. Kako je brod bio na sidrištu i čekao slobodan vez u luci, ukrcao sam se na brod tek 02.08.1974. godine“, prisjeća se kapetan Kordić.

On se zatim osvrnuo na pouke iz života pomoraca sa „stranca“.

„Bio sam drugi oficir palube na brodu M/B Ikon, švajcarski menadžment, njemački sistem, te jednom prilikom pitam kapt. Inga Kifera zašto nema više njemačkih oficira na brodu, a on će meni: ‘Gospodine Kordiću, dok ste mi vi bolji od Njemaca, bit ćete ovdje, a kad mi budete isti kao Nijemac, onda će oni doći umjesto vas.’ Vrlo jednostavno i kristalno jasno.

Drugom prilikom, već sam bio zapovjednik broda, i u opuštenom razgovoru sa tehničkim superintendentom on mi pomene da smo mi za poslodavca samo brojevi, kaže mi: ‘Kad na kompjuteru otkucam taj i taj broj, ispadne mi: kapt. Kordić.’ Dakle, na stranim kompanijama ti si broj i ništa više. Što to brže shvatiš, bit će ti lakše. Na kraju se sve svodi na: ‘Navigare necesse est, vivere non est necesse.’ – ‘Ploviti se mora, a živjeti se ne mora.’ Dva načela kojih sam se uvijek pridržavao: ‘Sigurnost broda i posade je najvažnija u svim okolnostima.’ i ‘Ništa nije opasnije od rutine na brodu’ ”, ističe on.

Tokom dugog pomorskog staža najteže mu je bila, kako navodi, odvojenost od porodice, koja mu je, poput sjevernjače, bila orijentir.

„Svako živo biće ima cilj u životu, pa tako i svaki pomorac. No, u svemu tome treba imati mjeru. Naći pravu mjeru, časno ploviti morima i okeanima, zarađivati hljeb sa devet kora, kako stara izreka kaže, i biti odvojen od svoje porodice i rodne grude, nije nimalo lako. Pomorac mora naći pravu mjeru koliko biti na brodu, a koliko biti sa porodicom. Važno je biti posvećen svome poslu i kompaniji koja te plaća, biti profesionalac. Cijenio sam rad, profesionalan i odgovoran odnos prema poslu, posvećenost poslu i poslodavcu“, poručuje kapetan Kordić.

U knjizi ističe da je svaki brod priča za sebe. Stara izreka kaže „da brod ne čini brod, već posada“, zato je ovu knjigu posvetio svim pomorcima sa kojima je plovio.

„Ljudi s kojima sam plovio i radio, prolasci Panamskim, Sueckim i Kilskim kanalom, prolaz Saint Lawrence Seaway-om i Velikim jezerima u Sjevernoj Americi ostavili su upečatljiv trag u mojim sjećanjima. Radio sam čitavog života u multinacionalnoj sredini, spoznajući razne kulture i običaje, te time obogatio sebe i svoju porodicu. Poštovao sam svoje i tuđe, sebe i druge, nikad nisam tražio da me neko više poštuje nego ja njega“, dodaje kapetan Kordić.

Knjiga je biografsko-edukativnog karaktera i prati njegov lični i profesionalni put od kadeta do zapovjednika broda.

„Želio sam da prenesem svoja iskustva i znanja stečena tokom dugogodišnje pomorske karijere. Knjiga obuhvata ključne aspekte pomorstva, uz poseban osvrt na izazove i odgovornosti sa kojima se pomorci susrijeću na svim nivoima.

Glavna svrha ove knjige je da služi kao vodič i inspiracija mladim pomorcima i studentima, ali i da doprinese promociji pomorske profesije i tradicije Boke Kotorske i Crne Gore. Vjerujem da će ona biti značajan doprinos ne samo edukaciji budućih pomoraca, već i očuvanju kulturnog i profesionalnog naslijeđa naše zemlje. Ona je ujedno i omaž bokeljskom pomorstvu: sunarodnicima koji su ostavili trag u svjetskom pomorstvu, i kapetanima čija su imena oblikovala generacije pomoraca, i svim pomorcima i njihovim porodicama – onima koji plove, onima koji čekaju bližnje da doplove, kao i onima koji o moru i plovidbi maštaju“, zaključio je kapetan Kordić.

Fotomonografiju „Od kadeta do zapovjednika broda“ izdala je hercegnovska Knjižara So, kao 29. knjigu u nagrađenoj ediciji „Bokeljologija“.

Kako navodi autor, u narednom periodu planira promociju u Kotoru i Risnu.

Zahvalio se svima koji su pomogli izdavanje knjige, i to Opštini Kotor, Sekretarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti, Turističkoj organizaciji Kotor, Crnogorskoj plovidbi AD i kompanijama Adriatic DOO i Blue Line iz Herceg Novog.

Emisiju možete čuti na linku: Život je more

Tekst i foto: Tamara Vuković