Društvo

Kao što je gost najvažniji u turizmu, tako su u našoj priči o 100 godina organizovanog turizma u Kotoru među glavnim akterima arhivski dokumenti – zajedno sa živom riječju ljudi koji su kroz naše razgovore dijelili svoja sjećanja.

Dokumenti nam danas otkrivaju ono što fotografija često ne može: kako se o turizmu razmišljalo, šta se smatralo važnim, kako se grad predstavljao gostu, ali i kako se vodilo računa o njegovom povjerenju.

A jedan dokument iz 1931. godine nosi naslov koji bi bez problema mogao stajati i danas:

„Kontrola hotelskih reklama“.

Načelstvo sreza Boko-kotorskog upozorava Opštinsku upravu u Kotoru da pojedini hoteli i pansioni u svojim oglasima i prospektima iznose netačne podatke kako bi privukli što više gostiju.

Pominju se broj soba i postelja, tekuća voda, uređenje, okolina i druge pogodnosti.

Drugim riječima – i prije gotovo jednog vijeka postojalo je ono što bismo danas nazvali uljepšavanjem turističke ponude.

Ali tadašnja vlast problem nije posmatrala samo kao pitanje reklame.

U dokumentu se navodi da takvi pretjerani i netačni podaci dovode do razočaranja posjetilaca, stvarajući nepovoljno mišljenje o hotelijerstvu, ali i utisak da ne postoji dovoljno efikasna kontrola.

Zato je naloženo da se prikupe reklame hotela, pansiona i gostionica, da se pregledaju, a da se ubuduće propagandni materijal kontroliše prije nego što bude pušten u javnost.

Gotovo prije jednog vijeka već je, dakle, bilo jasno nešto što ni danas nije izgubilo značaj:

gosta možete privući lijepom slikom, ali ga možete zadržati samo ako ta slika odgovara stvarnosti.

A kako je izgledala turistička reklama tog Kotora?

Tu nam u pomoć dolazi Glas Boke.

Na njegovim stranicama tridesetih godina pojavljuju se oglasi koji danas djeluju kao male razglednice jednog nestalog turističkog svijeta.

Hotel „Slavija“ predstavlja se kao hotel prvog reda, „na najljepšem položaju kotorskog zaliva“, odmah do mora i okružen velikim sjenovitim parkom. U oglasu se posebno ističu kupatilo u kući, društveni salon, dvije terase na moru, sopstveno morsko kupatilo, tekuća voda, električno osvjetljenje u svim sobama, telefon i „solidna kuhinja“.

Hotel „Grac“, osnovan 1860. i obnovljen 1932. godine, reklamira prvoklasnu domaću i stranu kuhinju, sobe sa tekućom vodom i kupatilom, veliki salon i garažu.

A možda je još simpatičniji jedan sasvim mali oglas.

Kafana „Dojmi“, u parku Kralja Petra, na obali, ne nabraja deset pogodnosti.

Njena reklama jednostavno kaže:

„Preporuča se strancima.“

Samo nekoliko riječi, a u njima gotovo čitava mala priča o tadašnjem turizmu.

Stranac je već prepoznat kao gost kojem se treba obratiti. Treba mu pokazati gdje da sjedne, gdje da predahne, gdje je dobrodošao.

Turistička ponuda, međutim, nije završavala na vratima hotela i kafana.

Na stranicama Glasa Boke pojavljuje se i „Putnik“, sa vrlo neposrednom porukom:

„Prije no putujete u bilo koji kraj, kupite kartu kod PUTNIKA.“

U kotorskoj biletarnici nudile su se željezničke i autobusne karte, brodske karte Jadranske, Dubrovačke i Bokeške plovidbe, kao i legitimacije i povlastice.

Tako se iz nekoliko starih oglasa polako sastavlja slika turističkog Kotora tridesetih godina.

Gostu se nudi soba.

Obećavaju mu se tekuća voda i električno osvjetljenje.

Nudi mu se domaća i strana kuhinja.

Kafana mu poručuje da je dobrodošao.

„Putnik“ mu pomaže da nastavi putovanje.

A iza te šarene slike oglasa, prospekata i preporuka stoji ozbiljan arhivski dokument koji upozorava:

ono što je gostu obećano mora odgovarati stvarnosti.

U tome je možda i najveći kuriozitet ove priče.

Danas govorimo o fotografijama, video-zapisima, društvenim mrežama, internet stranicama, ocjenama gostiju i digitalnom marketingu. Prije gotovo jednog vijeka govorilo se o novinskim oglasima, prospektima i reklamama.

Promijenili su se mediji.

Promijenila se brzina kojom poruka putuje.

Ali jedna stvar nije: povjerenje gosta.

Jer turistička reklama može dovesti gosta u grad.

Ali ono što on u tom gradu zaista pronađe – odlučuje kakvu će priču o njemu ponijeti dalje.

I možda upravo zato dokument iz 1931. godine danas djeluje tako savremeno.

Skoro sto godina kasnije, njegova poruka staje u jednu rečenicu:

Reklama mora odgovarati stvarnosti – jer razočaran gost može biti najgori oglas.

100 godina organizovanog turizma u Kotoru
Vjekovi gostoprimstva. Jedan grad koji pamti.

Arhivska građa: Državni arhiv Crne Gore – Istorijski arhiv Kotor
Novinska građa: „Glas Boke“ – Gradska biblioteka i čitaonica Kotor