Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: privatna arhiva

Dramsku i proznu spisateljicu, baletsku pedagoškinju, Jelenu Kajgo, ovoga ljeta sreli smo u Stolivu, a kako je kazala za Radio Kotor i emisiju “Nedjeljni razgovor”, u Boki često odmara i “obožava ovo parče mora”.Umjetničku direktorku i osnivačicu Bitef teatra (Bitef dens kompanije) pitali smo kako ocjenjuje dosadašnje uspjehe ove ustanove kulture grada Beograda koja će 2024. obilježiti petnaest godina postojanja i rada, kao i šta nedostaje na granici između zbilje i magije plesa koja se posljednjih godina grčevito bori da opstane.

“Ponosna sam na dosadašnjih četrdeset plesnih produkcija, trideset osvojenih nagrada i preko dvije stotine gostovanja u zemlji i svijetu. Zaista imamo sjajne rezultate i to je zajednički uspjeh svih nas u teatru. Predstave koje smo do sada realizovali rađene su po značajnim, proslavljenim djelima svjetske i domaće dramaturgije i književnosti, prilagođene plesnom teatru. Predstavljaju živ organizam, jer zapravo ne znate da li će ih publika prihvatiti i koliko će se dugo izvoditi. Zato se svaki put iznova trudimo da osmislimo koncept koji će publici donijeti najprije kvalitet, ali i pružiti nesvakidašnji umjetnički doživljaj“, pojašnjava Kajgo.

Na sreću, dodaje, tako je i bilo na ovogodišnjem, Jadranskom festivalu igre koji je zatvoren 27. juna u Budvi, baletom “Skenderbeg”. Festival plesnog teatra u Tivtu u njenoj selekciji započeo je 9. jula na Purgatorijama predstavom “Alpha Girls” Bitef teatra, koja je premijeru imala 29. aprila u Beogradu.

„Bez obzira na godine pauze, uzrokovane pandemijom korona virusa, ponovo smo na Crnogorskom primorju sa nama dragim ljudima i publikom koja je jedva dočekala da odgleda predstave u našoj produkciji. Savremeni plesni teatar ima mogućnost da podstakne i oživi lokalnu plesnu scenu, budući da nema jezičke barijere i da svako može da prati predstave“, navodi Kajgo.

Međutim, uprkos svim vidljivim rezultatima i oduševljenju publike koja ih nerijetko nagrađuje stojećim ovacima, kao što je to bio slučaj ove godine u Budvi, svake godine se, napominje, bore za opstanak kao da su još uvijek na početku.

„Ovaj vid umjetnosti je na margini u cijelom regionu. Samo par plesnih kompanija u svijetu je prepoznato, uvaženo i održivo“, konstatuje Kajgo.

Ohrabrivanje mladih plesača/ica, ali i njihova uključenost u brojne umjetničke programe je, kaže, imperativ.

“Zaista je teško sa pozicija državnih i lokalnih vlasti u Srbiji, ali i u drugim državama regiona podstaći bolje razumijevanje komunikativnosti plesne i koreografske prakse. Neophodno je da se markiraju i pokrenu nedostajući sistemski procesi koji su potrebni kako bi ovdašnja scena, najprije kao umjetnički, ali i turistički i ekonomski habitus mogla da se dalje razvija i unapređuje. U više navrata sam pokušala da pokrenem formiranje ansambala, plesnih trupa u mnogim gradovima Srbije i objasnim koliko je važno da se festivali plesnih teatara održavaju i postanu tradicionalni, da se mladi edukuju i ohrabre, ali za sada bez značajnijeg uspjeha”, rekla je Kajgo.

Kvalitet plesača/ica u Srbiji i kod nas, smatra, apsolutno ne zaostaje za zapadnoevropskim. Njihova energija i potencijal su neupitni, a jedan od gorućih problema je odlazak naših najtalentovanijih igrača u prestižne svjetske kompanije.  

„Hrvatska, recimo, ima tri plesna ansambla u kojima nastupaju uglavnom strani plesači. Mladim, talentovanim umjetnicima u matičnim zemljama se ne nude dovoljno dobri uslovi da bi ostali. Kada govorimo o Srbiji, stekla sam utisak da za suštinske promjene u kulturnoj politici nedostaju jaka politička leđa. Školujemo izuzetne plesače, jer za to imamo adekvatne uslove, a potom ih ustupamo drugim državama Velikoj Britaniji, Holandiji, što je potpuno pogrešno i govori u prilog tome da je plesna umjetnost kod nas potpuno potcijenjena. Čitava nezavisna plesna scena zavisi od jednog godišnjeg konkursa Ministarstva kulture, što je nedopustivo“, mišljenja je Kajgo.  

Za dobrog plesača su, napominje, osim fizičke predispozicije, odnosno kombinacije tjelesne krhkosti i izuzetne snage, neophodni talenat, upornost i zalaganje.

„Dešava se da mladi plesači/ce odustaju, a razlozi su brojni, počevši od velike konkurencije, odustajanja ako na početku ne polože ispit, pa do nedostatka izdržljivosti. Imamo slučajeve i da mladi istovremeno pohađaju opštu i plesnu gimnaziju, što zna biti veoma opterećujuće. U svakom slučaju, savremeni ples je zaista impresivna umjetnost, ali društvena klima u kojoj se on treba njegovati, unapređivati i institucionalizovati je prilično obeshrabrujuća“,  zaključila je Kajgo.

Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.

Reprizu emisije “Nedjeljni razgovor”, koju uređuje i vodi Sanja Čavor, možete poslušati danas na talasima Radio Kotora, od 19 sati i 30 minuta.