Društvo

Gošća naše današnje emisije „Nedjeljni razgovor“ koju je pripremila Jelena Kljajević bila je glumica podgoričkog Gradskog pozorišta Jelena Simić.

Ona je nedavno naše najmlađe sugrađane uvela u temu izrade lutaka. Prvobitna zamisao je bila da se realizuje cijela lutkarska radionica koja bi u okviru programa Kotorskog festivala pozorišta za djecu potrajala nekoliko dana. Međutim nije bilo tako, u skladu sa okolnostima. Za ovu radionicu je, kako nam je prethodno rečeno u Festivalu, vladalo veliko interesovanje malih Kotorana ali i njihovih vršnjaka iz gradova u okruženju. Realizovana je na nešto drugačiji način.

 „ S obzirom na okolnosti kakve jesu, mi smo smatrali da je radionica nešto što treba da se održi ali na drugačiji način, kako bismo ispoštovali sve mjere i sačuvali zdravlje i mališana i nas koji učestvujemo u procesu. Upravo zbog toga što su djeci danas brojne igračke dostupne, pa će im kroz učenje procesa izrade lutke biti jasno koliko to može biti izazovno i zabavno, koliko vremena i stpljenja zahtijeva – smatrali smo da je ovo jedan od načina da nauče da cijene igračku kada vide koliko je potrebno da se ona napravi ručno i da istovremeno razvijaju svoju kreativnost“ – kaže Simić.

Upoznala se sa djecom, podijelila im materijal i zadatke – a to su: da kod kuće rade i da šalju fotografije i video snimke nakon izrade lutke, nakon čega će radionica biti dostupna on lajn. Pitali smo je što je djecu posebno zanimalo tokom susreta sa njom.

„ Bili su jako strpljivi i pažljivi dok sam im objašnjavala kako sam ja počela da se bavim izradom lutaka. Pričala sam im o tome na koji način se lutke prave, kako mogu doći do materijala, kako je to jedan hobi koji utiče na njihovu koncentraciju i razvija nove ideje. Djelovalo mi je da su uživali. Ono što smo snimili će nakon montaže biti dostupno on lajn na fejsbuk stranici Kotorskog festivala pozorišta za djecu. Što se tiče pomoći – djeca su me zamolila da im nekoliko puta pokažem kako se šije jer to zahtijeva i više vremena i pažnje. To je zapravo vježbanje one fine motorike. No, neki od njih su imali iskustva sa šivenjem, u poriodici imaju nekog ko šije pa su već gledali kako se to radi. Govorili smo i o alternativnim načinima – da se umjesto konca i igle može koristiti lijepak, da se na primjer umjesto prišivanja vunice mogu koristiti flomasteri pa da se umjesto ušivanja kose ona zapravo može nacrtati...Čini mi se da nije bilo nejasnoća. Podijelili smo se u timove i djeca su izradila nekoliko lutaka prilikom našeg susreta“ – kaže Jelena.

Izrada lutaka nije skup hobi, a većinu materijala zapravo svi možemo naći kod kuće.

„ Ukoliko ste zainteresovani – možete za njihovu izradu iskoristiti stare čarape, materijal za kosu lutke može biti vunica ili konac za heklanje, ali isto tako može da se napravi od običnog materijala koji se izreže u obliku linijica i prišije na glavu lutke. Ako želite da napravite lutku, a nemate trenutno sredstava za izradu  –  materijal vam je, dakle, dostupan i u kući. Stara ili iznošena garderoba se uvijek može iskoristiti i tako zapravo reciklirati. Što se tiče „punjenja“ – ja za to koristim sintetičku vatu kojom se pune jastuci tako da možete iskoristiti neki stari jastuk. Za istu namjenu se može koristiti i obična pamučna vata. Samim tim, radi se o spoju zanimljivog i kreativnog, a ne zahtijeva nikakva novčana sredstva i dostupno je svakom djetetu“ – kaže Jelena.

U vremenu kompletne dostupnosti i različitih igračaka i kompjuterskih programa, igrica i generalno virtuelnog svijeta – ovo je jedna od vještina koja mališane vraća u svijet kreativnosti.

Uključiti se, razvijati ideje, predlagati, komunicirati, učiti se strpljenju, prihvatiti da je potreban proces da bi dobili proizvod koji smo zamislili – sve je jako važno.

Jelena se bavi izradom lutaka i to je njena ljubav i  hobi. Zanimalo nas je jesu li to jedini razlozi zbog kojih je počela da se bavi ovim poslom.

Pitali smo je: Da li ste se odlučili za ovaj hobi zbog ličnog osjećaja zadovoljstva tokom izrade i nakon završetka ovog posla ili ste – posmatrajući djecu kojima su igračke dostupne, ali je nekako taj njihov odnos sa igračkom „bez duše“ - shvatili da će i njima biti zanimljivije igrajući se lutkama koje izgledaju prirodno, a naročito ako se zainteresuju da ih i sami izrade?

„ Oba razloga su mi bila motiv. Lično zadovoljstvo osobu ispuni prilikom izrade i pošto vidite rezultate rada. Sa druge strane, u bliskom okruženju imam djecu i vidim koliko im je igračaka dostupno, a često su zaboravljene i zanemarene i koliko god da su lijepo osmišljene i korisne – nekako gube svrhu. Imam utisak da se djeci – ako im igračku samo donesete mašta u tom pravcu slabo razvija. Ako im pokažete i naučite ih kako se prave – možda im probudite interesovanje za samu izradu ili ih navedete da razmisle o svom odnosu prema igračkama. Kad je sami napravite – znate da cijenite svaki segment tog procesa i znate da je čuvate. Ona je i igračka i ispomena. Na kraju krajeva – imaju priliku da shvate kakav je osjećaj kad sam nešto napraviš, a to je neprocjenjivo“ – poručuje Jelena.

Ona je kao glumica u Gradskom pozorištu u Podgorici navikla na kontakt sa djecom i sa odraslima, komunikacija “oči u oči” je nešto što je donedavno bila njena svakodnevnica. Pitali smo je kako se osjeća posljednjih mjeseci. Nedostaje li joj kontakt ili se privikava na situaciju i čeka “stara vremena” – kada se nećemo fizički distancirati jedni od drugih.

“ Svakako mi nedostaje kontakt jer mi u okviru Gradskog pozorišta jako puno radimo. Imamo tri scene – lutkarsku, dječju dramsku i večernju. Uvijek radimo nešto novo, dok istovremeno igramo predstave pripremljene u prethodnom periodu. Bilo mi je jako čudno da se priviknem da predstava nema. Ipak, trudim se da mislim pozitivno. Mislim da je ovo možda prilika da pozorišta, koja itekako zavise od kontakta i prisustva ljudi, istraže kakve su to nove forme koje mogu da ponude, koliko mogu biti kreativne i interesantne, koliko mogu da pokažu snagu pozorišta jer je ono sigurno u stanju da preživi svakakve poteškoće. Nama je trenutno uobičajena pauza u igranjima, a redovan rad kreće polovinom septembra. Nadam se da će se do tada situacija koliko-toliko stabilizovati” – kaže Simić.

Interesovalo nas je i da li ovih dana uživa u svom hobiju koji joj je svakodnevnica već tri godine te da li je isti “prerastao u, na neki način, posao”.

 “ Izrađujem lutke svakodnevno i sve se može ispratiti na mojim fejsbuk i instragam stranicama. Moje  “krpenke” su privukle pažnju, pa primam i porudžbine. Često ih traže kako bi iste poklonili nekom i nisu interesantne samo djeci nego i odraslima pa se i za njih naručuju. Drago mi je da slobodno vrijeme kojeg je u posljednjem periodu više, mogu da provedem i na ovaj način” – zaključila je Jelena Simić.

Repriza emisije “Nedjeljni razgovor” čija je gošća bila ova mlada glumica na programu je večeras (2. avgust) u 19 sati i 30 minuta.