Društvo

Kako bismo dobro funkcionisali u sredini u kojoj smo, u sveopštem stanju stresa koje je dio naše svakodnevnice, moramo se naučiti da zaštitimo svoje zdravlje, da budemo i otvoreni i empatični, a da nas, pritom, naš pogled na svijet „ne košta“.

To je gostujući u našoj današnjoj emisiji „Nedjeljni razgovor“ rekla psihologica i psihoterapeutkinja Jelena Pejović.

Prema njenim riječima, od ciljeva koje imamo ne treba odustajati, ali treba naći adakvatan način koji bi nas do ostvarenja naših vizija doveo,a da pritom ne osjećamo frustraciju u cijelom procesu. Prilagođavanje, kaže, ukazuje na prisustvo inteligencije.

„ Crte ličnosti je teško promijeniti, ali ono što možemo uraditi jeste – da se prilagođavamo. Čovjek koji je svjestan svojih mana i vrlina se prilagođava svijetu. Naravno, što ranije počnemo, što smo mlađi – sve je lakše. Što su više ukorijenjene te neke naše navike, načini kako odreagujemo na neke situacije – to je malo teže. Ljudi su „teški na promjenu“. Kada, zbog neke svoje nemoći, ne znaju što da urade, oni će upotrebiti neku floskulu tipa: Ja sam takav , neću se promijeniti. Prevod je poruka da se ne može dalje, a dalje uvijek postoji, samo je pitanje želimo li zapravo da „idemo dalje“ – objašnjava Pejović.

U namjeri da pomognemo drugima, nerijetko bivamo povrijeđeni jer emocije onih ljudi koji su nam bliski, a oni u određenom trenutku pate – „upijamo“.

Na pitanje: Kako da budemo od pomoći, a da pritom zaštitimo i sebe, odgovara da je, u svakom slučaju, osnov „adekvatna akcija“.

„ Mi dio tereta moramo „uzeti na sebe“ i saosjećati, ali je potrebno naći mjeru u svemu. Kao prvo, nekim osobama koje pate je važno naše prisustvo, ne moramo ni da ih savjetujemo. Nekada instiktivno dijelimo savjete, a osoba nam ih, možda, nije ni tražila.  Možemo, recimo, da pozovemo osobu naredni dan i pitamo kako je, pa da to ponovimo narednog dana, dakle – da se interesujemo za njeno stanje, zdravlje, raspoloženje ....Ako vidimo da je osobi bolje, onda ćemo se i mi osjećati rasterećenije. Dakle, bitna je akcija. Uočimo o čemu je riječ i pitamo se što dalje da radimo, onda preduzimamo ono što možemo... Tu smo, zajedno smo u nečemu. Naravno, ne moramo od svakog da primimo negativne vijesti. Imamo pravo da neke stvari izbjegnemo, ali one koji su nam bliski sigurno „nećemo odbiti“ – kaže Pejović.

Na temu toksičnih odnosa o kojima u posljednje vrijeme često slušamo, kaže da je sve pitanje izbora.

Kako ne bismo bili žrtve toksičnih odnosa, potrebno je, ističe, da osobu sa kojom smo u kontaktu realno sagledamo i da ne pokušavamo da je mijenjamo, ukoliko ona to ne želi.

„ Mi često ljude koje upoznajemo posmatramo kao projekte i želimo da ih mijenjamo. Nekada smatramo da nismo na visni zadataka i da bi neka druga osoba na našem mjestu uspjela, ali to ne mora da znači. Nekada nije do nas, već do osobe koja ima određene stavove i manire u ponašanju koje ona sama ne želi da mijenja, pa sve što kažemo ne pomaže i ne mijenja situaciju“ – objašnjava Pejović.

Uvijek, ističe, imamo dvije mogućnosti – da prihvatimo ili da odbijemo održavanje određenih relacija.

 „ Sa ljudima sa kojima nemamo komunikaciju, a komunikacija je razumijevanje – često nemamo mnogo šta da radimo. Pitanje je: Da li se mi zbog toga što je ta osoba rekla osjećamo dobro ili loše? Odgovor na to pitanje nam daje objašnjenje. Da li mi prihvatamo to što osoba govori ili ne prihvatamo? Za sve u životu postoji izbor i to ne smijemo zaboraviti. Ako ostanemo u takvom odnosu – moramo shvatiti da smo prihvatili decidno izjašnjenje. To vam je kao u neraščišćenim odnosima poput: „Nas dvoje i jesmo i nismo u vezi“. Jednostavno, na nama je hoćemo li to da rasčistimo ili ćemo da prihvatimo tu nejasnoću“ – kaže Pejović. 

Reprizu emisije „Nedjeljni razgovor“ čija je gošća bila psihologica i psihoterapeutkinja Jelena Pejović možete poslušati večeras od 20 i 30.

Tekst Jelena Kljajević

Foto Privatna arhiva