Društvo

Ponekad jedan sasvim običan upit sačuva čitavu priču o putovanju.

U godini kada obilježavamo 100 godina organizovanog turizma u Kotoru, među arhivskom građom nailazimo na pismo poslato iz Praga 3. jula 1933. godine.

Potpisuje ga Miroslav Rier, a upućeno je Općinskom uredu u Kotoru.

Rier najavljuje da će sa društvom od oko dvadeset osoba 30. ili 31. jula doputovati jedrilicom u Kotor, odakle namjeravaju da putovanje nastave autobusom preko Cetinja za Budvu.

Tačan dan dolaska nije mogao unaprijed odrediti, pa se iz Praga raspituje o sasvim praktičnim stvarima: može li u Kotoru dobiti autobus za cijelu grupu, koliko unaprijed ga treba naručiti, može li ga angažovati tek po dolasku i – koliko će prevoz koštati.

Danas su nam takva pitanja sasvim poznata.

Ali ovaj „upit za prevoz“ putovao je iz Praga u Kotor prije više od devedeset godina.

I upravo u tome leži njegov kuriozitet.

Gost još nije stigao, a nastavak njegovog putovanja već se organizuje.

Iz Kotora stiže odgovor

Odgovor Opštine bio je konkretan.

Rier dobija informacije o mogućnosti prevoza, a u dopisu ostaje zabilježena i cijena:

Kotor–Cetinje i natrag – 80 dinara po osobi.

Za dalje dogovore u vezi sa prevozom upućen je na Lješevića.

I upravo taj podatak dobija dodatnu vrijednost kada pored dokumenta stavimo sačuvani fotografski materijal.

Na fotografskom prilogu, uz prizore vozila, putnika i putovanja, stoji:

„Blažo Lješević i drug – prijevoz putnika – Kotor–Cetinje“

Ne možemo tvrditi da je Blažo Lješević na kraju zaista vozio Rierovu grupu – za to u građi koju imamo nema potvrde.

Ali dokument i fotografija zajedno otkrivaju nešto drugo.

Opština Riera upućuje na Lješevića u vezi sa prevozom, dok fotografski zapis svjedoči o Blažu Lješeviću i drugu i prevozu putnika na relaciji Kotor–Cetinje.

Tako se poslije više od devedeset godina dva arhivska traga lijepo dopunjuju.

Jedan nam govori kako se putovanje dogovaralo, a drugi nam približava kako je tada izgledao prevoz putnika iz Kotora prema Cetinju.

A ko je bio Miroslav Rier?

Ponekad je dovoljno jedno ime na starom dokumentu da istraživanje krene sasvim novim putem.

Dok pripremamo ove priče, ne zadržavamo se samo na onome što je već pronađeno u arhivskoj građi. Uporedo sa objavama nastavljamo da istražujemo ljude, mjesta i događaje na koje nas dokumenti upućuju.

Tako nas je i ime Miroslava Riera vratilo u Prag.

U sačuvanoj hronici jednog praškog šahovskog kluba pronašli smo podatak o Miroslavu Rieru, rođenom 1896. godine.

Ako je riječ o istom čovjeku, u vrijeme kada je 1933. godine pisao Kotoru imao je oko 37 godina.

Da li je praški šahista zaista čovjek iz našeg arhivskog dokumenta?

Za sada to ne možemo potvrditi.

Ime, grad i vrijeme predstavljaju zanimljivu podudarnost, ali nedostaje podatak koji bi ih nedvosmisleno povezao. Zato ovaj podatak i bilježimo kao ono što jeste – novi trag do kojeg nas je dovelo istraživanje, a ne kao konačnu činjenicu.

Možda će neki naredni dokument dati odgovor.

Jedno pismo, mnogo više od jednog putovanja

Kada danas spojimo ova dokumenta i fotografije, dobijamo mnogo više od podatka da je jedna grupa namjeravala da posjeti Kotor.

Znamo odakle su dolazili, približno kada, koliko ih je bilo, kako su stizali, kuda su željeli da nastave put, koliko je koštao dio prevoza i kome ih je Opština uputila.

A sve je počelo jednim pismom.

I možda su baš pitanja koja je Rier postavio najljepši podsjetnik koliko se putovanja mijenjaju – a koliko neke stvari ostaju iste:

Kako ćemo dalje?
Koliko košta?
Kome da se obratimo?

Danas odgovore tražimo za nekoliko sekundi.

Rier ih je 1933. godine tražio pismom iz Praga.

A plan je bio jednostavan: jedrilicom do Kotora – autobusom dalje

100 godina organizovanog turizma u Kotoru 1926–2026

Arhivska građa: Državni arhiv Crne Gore – Arhivski odsjek Istorijski arhiv Kotor

Izvor: TO Kotor