Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /N.J.

Novi roman “Zera luče”, autorke Jasenke Lalović, je i prije zvanične promocije tiho pokrenuo važne razgovore, o identitetu, nasljeđu i unutrašnjim dijalozima koji neprimjetno mijenjaju tokove naših života.

Jedna je od najistaknutijih savremenih književnica iz Crne Gore i među najčitanijima u regionu, poznata po trilogiji “Brda od pelina” i romanu “Bastadur”, nakon Kotora, nastavila je da putuje kroz gradove i riječi. Podgorica, Budva, Nikšić, Tivat i Ulcinj, samo su neke od stanica gdje je knjiga dočekana sa velikim interesovanjem.

Intervju za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora snimljen je u atmosferi u kojoj se, kako kaže, „o književnosti govori tiho, ali promišljeno“.

Dotakli smo se pitanja koja nas oduvijek prate, o smislu, izborima, te onome što ostaje kada se sve drugo utiša.

Za razliku od njenih prethodnih romana koji su bili duboko ukorijenjeni u istorijski kontekst i narodnu pripovjednu tradiciju, „Zera luče“ donosi iskorak ka savremenom psihološkom romanu. Pojedini kritičari u njemu prepoznaju i elemente toka svijesti, što autorka doživljava kao izuzetnu čast, ali i izazov.

„Pisala sam ovu knjigu u sebi, paralelno s drugim romanima. Kao unutrašnji glas koji nije tražio papir, već pravo vrijeme. Vjerujem da u svakome od nas postoji neka zera svjetlosti,  mala, ali dovoljna da nas ne pusti da odustanemo“, objašnjava Lalović.

Tri ženska lika su “vezivno tkivo” romana: Ivanica, Katina i Vila, a povezuje ih nešto mnogo dublje od krvnog srodstva, a to je hrabrost da se suoče sa sobom i svojim sjenkama. Vila, savremena žena u potrazi za sopstvenim identitetom, odlučuje da prekine život kakav poznaje i krene tragom porodične prošlosti, vraćajući se sve do 1897. godine. Put je vodi kroz vrijeme i “porodične hodnike”, sve do ljeta 2025. godine, a na tom putovanju, kaže Lalović, „ne pronalazi nužno ono što traži, ali nalazi odgovore koji je čine cjelovitijom”.

Savremeni čovjek, danas više nego ikada, smatra naša sagovornica, osjeća krizu identiteta.  

„Živimo pod pritiskom modela, očekivanja i matrica koje se prenose iz generacije na generaciju, često nesvjesno. I upravo, kroz tri paralelne ženske priče, pokušala sam da pokažem kako, čak i kada se borimo protiv tih obrazaca, na kraju često počinjemo da im se pokoravamo”, konstatuje ona.  

U romanu se ne postavljaju samo pitanja porijekla i lične istine, već i o tome kada prekidaju prijateljstva, nestaje oproštaj, ali i kada prestajemo da budemo ono što smo vjerovali da jesmo.

Naslov romana došao je, naglašava, nakon dugog traganja.

„Pokušala sam razumijem što povezuje sve likove i otkrila da je to ona mala iskra nade, koja se pojavi u najtežim trenucima”, rekla je Lalović.

Posebno zanimljivo, ističe, jeste to što je u novom romanu objedinjeno više jezičkih varijeteta – ekavica, ijekavica, čak i starošoltanski govor.

„Zera Luče“ je za nju bila i lični put iscjeljenja, a kako najavljuje, već radi na novoj knjizi, inspirisanoj istorijskim rukopisima iz budvanskog arhiva, koji govore o iseljavanju Paštrovića, Bokelja i Crnogoraca u Carigrad.

Autorka napominje da je kontakt sa publikom najvažnija potvrda njenog stvaralaštva.

„Umjetnost je nadgradnja, nešto što prevazilazi naša trenutno emotivna ili psihološka stanja. Ona mora da bude konstruktivna. Ako to nije, onda to nije umjetnost. Kontakt s čitaocima/teljkama je najvažnija i jedina relevantna potvrda da ono što radim vrijedi”, poručuje Lalović.

Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor