Društvo

Centar za građansko obrazovanje (CGO) predstavio je priručnik za izvještavanje o osobama sa invaliditetom „Raspakivanje predrasuda”. Tom prilikom je istaknuto da bi počevši od pristupa, pa do same terminologije, u fokusu morala biti osoba. Važno je prikazati individualne kvalitete, a to da li je neko „korisnik kolica“ ili „bijelog štapa“, manje je važno i ne mora se isticati kroz tekst, zaključeno je na konferenciji za medije o publikaciji koja daje smjernice za medije koji izvještavaju o OSI i koji bi trebalo da budu podržavaoci razvoja kulture ljudskih prava.

„Cilj doprinijelo promociji pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima i sprječavanju diskriminacije. Priručnik je namijenjen medijskim profesionalci ovog priručnika je podizanje nivoa svijesti i razumijevanja od strane medija o invaliditetu i primjeni profesionalnih standarda u radu, a kako bi sema kao podrška u istraživanju i izvještavanju o OSI na dostojanstven i objektivan način, čime bi se doprinijelo ukupnoj afirmaciji prava osoba sa invaliditetom”, kazala je Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo.

novinarka RTCG-a i autorka priručnika Irena Rašović kaže da je veoma je važno podržati pristup zasnovan na ljudskim pravima i da mediji šalju poruku da OSI mogu da učestvuju u svim sferama života, ukoliko su im za to obezbijeđeni uslovi.

“Treba insistirati na činjenici da uzrok barijera i problema sa kojima se OSI suočavaju nije invaliditet, već diskriminatorno društvo u kojem živimo i konstantno kršenje ljudskih prava kojem su OSI izložene. Takvim pristupom mediji pomažu osnaživanje OSI i njihovo aktivno učešća u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu”, kazala je Irena Rašović, novinarka RTCG-a i autorka priručnika.

Ona je istakla da OSI kontinuirano ukazuju na potrebu promjene pristupa i načina izvještavanja o pitanjima koja su za njih važna, što je dalo određene rezultate, ali da još veliki posao predstoji.

Sporadično prisustvo informacija ukazuje na nedostatak sistematičnosti u izvještavanju o OSI, a često je sporan i sam pristup temi, odnosno da li se prilikom izvještavanja akcenat stavlja na prepreke sa kojima se pojedinac sa invaliditetom suočava ili na njegove nedostatke.

„Problematično je i to što trka za tiražom, čitanošću, klikovima na stranicama, ovakve teme ne prepoznaje kao važne. Redakcije i urednici medija, uglavnom, nisu zainteresovani za edukaciju u ovoj oblasti, jer ovo nisu teme koje donose publicitet, zaboravljajući da je upravo prva i osnovna obaveza medija podsticanje integracije svih manjina i uopšte razvoj ljudskih prava”, istakla je ona.

O OSI treba izvještavati objektivno, kao o bilo kojoj drugoj grupaciji. „Invaliditet ne smije biti povod da se o njemu zaštitnički ili sažaljivo izvještava, niti da se redovne životne aktivnosti preuveličavaju. Osobe s invaliditetom nisu „jadne” ili „nemoćne”, niti su „superzvijezde” ili „heroji”, one ne žive “uprkos invaliditetu”, već “sa” invaliditetom i potpuno je normalno da završavaju škole, imaju posao i porodicu. Senzacionalizam i patetika prilikom izvještavanja vodi stigmatizaciji, razočarenjima i daljoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom. Takvim pristupom skreće se pažnja sa suštine, ne govori se o barijerama i okruženju, načinu da se prevaziđu, već se akcentuje invalidnost”, pojasnila je Rašović.

Ona se osvrnula i na značaj terminologije koja mora pratiti smjernice postavljene Konvencijom UN o pravima OSI. “Neophodno koristiti termine koji nisu uvredljivi i koji ni na koji način ne omalovažavaju ličnost osobe sa invaliditetom”, istakla je ona, dodajući da i prilikom ilustrovanja, treba izbjegavati prikazivanje fizičkih nedostataka. „Ne treba potencirati bespomoćnost, nedostatak, samoću, već umjesto izolovanih OSI prikazati širi kontekst, birati fotografije na kojima OSI nijesu same i tužne i na kojima njihov invaliditet nije dominantan”, kazala je Rašović.

Rašović je naglasila važnost davanja prilike pojedincima s invaliditetom da govore u svoje ime, a da to umjesto njih ne čine predstavnici institucija, zdravstva, ili drugih subjekata.

„Takođe, priče „o“ i „za“ OSI ne treba plasirati samo kroz specijalizovane emisije ili posebne rubrike koje su namijenjene isključivo toj ciljnoj grupi kao auditorijumu, čime bi se doprinijelo uravnoteženom predstavljanju OSI, ali i razbijanju stereotipa i boljem razumijevanju ove populacije”, pojasnila je Rašović.

Ona je ukazala da bi medijske kuće trebalo da omoguće novinarima da se usavršavaju na treninzima koji će ih senzibilisati za ozbiljno bavljenje ovim temama, ali i da angažuju OSI na pozicijama kreatora medijskog sadržaja. „Osim rijetkih informativnih emisija koje imaju znakovni prevod, osobama sa invaliditetom treba učiniti pristupačnim i ostale sadržaje, posebno programe obrazovnog tipa. U Crnoj Gori, TV stanice ne obezbjeđuju prevođenje svog sadržaja na znakovni jezik, portali nemaju opcije za prilagođavanje teksta osobama s oštećenjem vida ili disleksijom, a nijedan štampani medij ne štampa ni dio sadržaja na Brajevom pismu, zbog čega OSI ostaju uskraćene za informacije i neobaviještene i o najbitnijim stvarima koje se tiču i njih samih”, istakla je Rašović.

Priručnik o izvještavanju o osobama sa invaliditetom nastao je u okviru projekta EqualABILITY odnosno JednakoSPOSOBNOST, koji CGO sprovodi u partnerstvu sa Udruženjem roditelja djece sa smetnjama u razvoju iz Podgorice i finansijsku podršku UNDP-a, posredstvom projekta „Reforma nacionalnog sistema za procjenu invaliditeta“ a koji finansira Evropska unija.

Izvor - Portal RTCG

Foto: CGO