Društvo

Prije više od pola vijeka Podgoričanin Milan Radulović, tada student Više pomorske škole u Kotoru, vidio je grbaljsko selo Bigova i rođena je ljubav koja traje i danas. Dok je plovio na brodovima trgovačke mornarice Radulović je sanjao o mirnoj životnoj luci u Bigovo, ribarskoj kući pored mora i penzionerskim danima u, sada, turistički vrlo poznatom mjestu. Kroz napredovanje u pomorskom zvanju stigao je do upravitelja stroja i poslije 32 godine navigacije “bacio sidro” baš u  Bigovo. Dok je navigavao, iz luka širom svijeta  donosio je, sa putovanja, razne suvenire iz dalekih zemalja i druge predmete koji ga podsjećaju na život na brodu. I sve je to ljubomorno čuvao sa jednim ciljem - da kupi i obnovi staru kuću u Bigovo, da ga uvijek podsjeća na pomorski život koji je dugo trajao.

Još 1971. g. počeo je uređivati ali je adaptacija stare kuće dugo trajala. Radovi su počeli, pa bi odlaskom Milana na brod bili prekidani mjesecima. Tako je obnova trajala godinama, ali je kapo Milan stigao do postavljenog cilja. Kuća je funkcionalna ali je sva podređena pozivu pomorca. Jer, mnogo toga podsjeća na brod, a dominiraju predmeti -uspomene sa navigavanja, pa je to sada mali  pomorski muzej u Bigovi. Kada čuju za kuću-muzej posjećuju je mnogi namjernici. Posjetili su Milana i njegovo životno djelo brojni umjetnici, javne ličnosti, princeza Jelisaveta Karađorđević i brojni prijatelji. Milan Radulović veći dio godine provodi u Bigovi u maloj kući koju je nazvao SEDAM MORA, a manji u stanu u Podgorici.

Kuća, koja još sa terase najavljuje susret sa uspomenama sa plovidbe  je opremljena kormilom, kompasom, sekstantom, barometrom, brodskim zvonom, brodskim kartama, telegrafom i satom, globusom, brodskim stolom, feralom, pojasom za spasavanje, maketama jedrenjaka i brodova, amforama, školjkama sa Filipina, kamenom iz Kine, crnim lutkama iz Afrike, slamnatim šeširima iz Azije… I , naravno ikona Svetog Nikole, zaštitnika pomoraca, ali i krsna slava svih autohtonih žitelja Bigove-sve Lazarevići.

A Milan Radulović odavno je dio Bigove i pravi reprezent mora i pomoraca. Zato i kaže: “kada sam u kući, bilo ljeti ili zimi, okružen ovim predmetima, brodskim spravama ili suvenirima, koje sam donio sa raznih strana svijeta, čini mi se da sam opet na brodu”.

“Uspomene na dane provedene na moru se ne mogu zaboraviti, a to donosi samo poziv pomorca zbog kojeg sam od 1968. do 2000. bio na brodovima”, priča kapo Milan Radulović, dok ponosno uživa u muzeju što je sadržaj života jednog pomorca koji je spustio sidro u Bigovo.

D.D.