Društvo

Davna dilema da li je šah sport ili ne, prisutna je i dalje, ali bez obzira na to vječno pitanje, igra na 64 crno bijela polja ima  danas milione poklonika širom svijeta. Tako je i u Kotoru gdje šah odavno ima zaljubljenike i vatrene pobornike. Ono što raduje i ohrabruje jeste da poslije godina zastoja, u poslednje vrijeme, stižu vijesti o uspjesima mladih šahista iz Kotora a isto tako i očekivanja da će Šahovski klub (ŠK) Kotor, opet, dobiti odgovarajuće prostorije za rad i redovno djelovanje. U tom prostoru mogle bi se urediti i zidne novine na kojima bi se, u slici i riječi, mnogi podsjetili na bogat put šahovskih događaja u našem gradu. 

Za početak valja se prisjetiti šahovskih veterana i zaljubljenika u šahovsku igru poput Predraga Kovačevića, Vladimira Žunjića, Đorđija Vujkovića, Momčila Ćetkovića, Antuna Viha, Blaža Radulovića i drugih koji su koristeći  lične veze i poznanstva omogućili da Kotor bude domaćin nacionalnih prvenstava Jugoslavije i Crne Gore, ali i da svojevremeno ugosti istaknute velemajstore, dobro znane na svjetskoj listi najboljih šahista.                         

Jedan od događaja, koji je dobio publicitet širom šahovskog svijeta, bila je simulutanka velemajstora Svetozara Gligorića marta 1981.g. Legendarni velemajstor odigrao je tada simultanku sa 38 igrača i pobijedio je (28-10). Ali se to gostovanje pamti posebno po tome što je Vladimir Žunjić, profesor kotorske Gimnazije i pasionirani šahista, pronašao u Istorijskom arhivu Kotora maturski rad Gligorića iz srpsko-hrvatskog jezika pisanog 11. juna 1941. g. na temu “Reprezentativna djela iz naše književnosti”. Rad je dobio odličnu ocjenu, pa je Gligorić kao odličan đak bio oslobođen usmenog dijela maturskog ispita. Predmetni nastavnik je bio Luka Vujović, a direktor Gimnazije Risto Kovijanić. Inače, Gligorić je u kotorsku Gimnaziju upisan u proljeće 1941. poslije aprilskog rata i bombardovanja Beograda, a stanovao  je u Risnu kod porodice čuvenog dr Miljanića. Kada je, za vrijeme ručka, Žunjić uručio Gligoriću maturski rad, čuveni velemajstor je bio izuzetno obradovan  i iznenadjen te uz zahvalnost rekao da će taj detalj biti istaknut u njegovim uspomenama i zapisima (Gligorić je bio i novinar Radio Beograda). A, autor ovog priloga, kao očevidac, svojevremeno je jugoslovensku javnost obavijestio o tom događaju u Kotoru. 

No, pamti se i simultanka svjetske prvakinje None Gaprindašvili u Kotoru u Sindikalnom domu, danas prvi sprat hotela Kataro, marta 1966.g. Kasnije, simultanke su  imali Talj, Korčnoj, te poznati jugoslovenski velemajstori Božidar Ivanović, Milan Matulović, Milunka Lazarević…. 

U Kotoru se pamti i svjetski šahovski događaj na Svetom Stefanu FIŠER-SPASKI , kada su na otvaranju spektakla učestvovali brojni izvođači muzičkog programa iz Kotora. 

Naime, dok je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) bila hermetički zatvorena zbog sankcija Ujedinjenih nacija, sada već davne 1992. godine, uslijedio je šok svjetskih razmjera. Tadašnji vlasnik Jugoskandik banke Jezdimir Jezda Vasiljević, doveo je, usred embarga, vjerovatno najvećeg šahistu svih vremena, Roberta Bobija Fišera. Povod istorijski - ponavljanje meča sa Borisom Spaskim. 

Sva ova podsjećanja mogla bi biti dodatna pogonska energija pri odlučivanju da ŠK Kotor, čim prije, dobije odgovarajući prostor za redovno  okupljanje šahista i djelovanje sa mladima i starijim šahistima.

(FOTOGRAFIJE:  Spaski - Tanjug/AP ,   Nona Gapridansvili - DD,  Fišer Spaski - naslovnica knjige autora Leonida Shamkovicha , Jana Cartiera (amazon.co.uk) , Svetozar Gligoric 1953 - chessbase.com, Bozidar-Ivanovic - Barinfo,  Šah Kotor – Šahovski klub Kotor)

 D.D.