Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

15.05.2026
164

IZ SJEĆANJA NOVINARA DUŠANA DAVIDOVIĆA - KOTORSKA GROBLJA ZA PAMĆENJE

Među brojnim znamenitostima Kotora su i groblja. Gradsko u Škaljarima uvršteno je u Evropsku asocijaciju znamenitih grobalja. Povod za formiranje groblja na tom mjestu u prvoj polovini 19. vijeka je odluka austrijskih, pa onda austro-ugarskih vlasti da se zabrane sahrane unutar zidina grada u crkvama ili oko crkava. Zna se da su na tom groblju zasađeni čempresi 1872. g. a u sklopu njegovog širenja u 19. vijeku uređeno je i jevrejsko groblje, za sada, jedino u Crnoj Gor. Do 1973. g. upravljanje grobljima bilo je u nadležnosti Katoličke odosno Pravoslavne crkve. Posao je zatim predat Opštini Kotor, pa lokalnom komunalnom preduzeću, kako je i danas. Uz aktuelan problem, jer više nema slobodnih grobnih mjesta i davno najavljeno uređenje groblja u Dobroti još nije pokrenuto.

Najstarije groblje u Kotoru CAMPO SANTO, u blizini Gurdića, potiče iz Srednjeg vijeka i inicjativom pojedinaca već desetak godina obilježava se na hrišćanski način - Dan mrtvih, a konačno je dobilo i pristojnu ogradu i održava se mjesto gdje su sahranjeni značajni Kotorani toga vremena.

U Kotoru je na gradskom groblju tek 1982. g. podignuta kapela i, desilo se, prvi pokojnici bila su dva rođena Kotoranina čime je prekinuta jedna duga tradicija sprovoda od grada do gradskog groblja u Škaljarima. Do tada, pokojnici su bili izloženi u stanovima i kućama. I izjave žalosti porodici izjavljivale su se gde su stanovali, uz tradicionalno dvorenje bar jednu noć.

Još jedan kuriozitet života u pogreba u Kotoru. Povorka je sa  pokojnikom poslije opijela - mise, u pravoslavnoj ili katoličkoj crkvi u gradu, išla je do Škaljara, ali je imala i “stanicu” Gurdić gdje bi građani, koji iz bilo kojih razloga nisu mogli ići do Škaljara, izjavljivali saučešće porodici a zatim bi povorka nastavila do groblja. Posmrtni ostaci, nošeni su na posebnim kolicima napravljenim krajem 19. vijeka u pratnji  četiri do šest uniformisanih ĐORĐINA, kako su u Kotoru zvali osobe zadužene za prevoz i sahranu pokojnika. Njihova oprema i uniforma davala je posebno svečan utisak tom, za svaku porodicu, važnom trenutku.

Koliko je sve to bilo neobično, gotovo jedinstveno, i podatak da su pojedini autori dokumentarnih filmova čekli da se dogodi neki takav sprovod gdje će biti puno naroda, kako bi snimili što efektniji dokumentarac.

 A i dalje je aktuelan plan jednog afrimisanog stvaraoca koji ima namjeru da snimi film o gradskom groblju u Kotoru sa naglaskom na pomen brojnih znamenitih ličnosti iz istorije, književnosti, umjetnosti, prosvjete, religije, sporta koji počivaju na tom groblju.

(Foto-Dušan Davidović, List Boka, Bokanews)

D.D.

Podijeli na: