Društvo

Nedavno je saopšteno kako je Crnogorska plovidba iz Kotora prodala flotu, pa osim dilema u javnosti da li je propuštena prilika da se dobije više novaca za ta dva broda, u Kotoru, kao uostalom u cijeloj Boki Kotorskoj, ostaje žal da je područje prepoznatljivo po pomorskoj tradiciji ostalo bez brodova, iako hiljade pomoraca iz Boke ali i šire, Crne Gore, školovani za taj poziv, navigaju na brodovima raznih kompanija širom svijeta. I tako, dok će se mnogi nostalgično sjećati vremena moćne Jugooceanije, koja je na vrhuncu moći imala flotu od 27 brodova i bila u vrhu trgovačke mornarice Jugoslavije, Kotor opet ostaje bez pomorstva.

Novi početak pomorske sile u Kotoru počet je 1954. g. kada je, u ime decentralizacije, tadašnja jugoslovenska vlast podijelila flotu po republikama, pa je kotorska kompanija dobila šest polovnih brodova. No, već 1958.g. Jugooceanija je kupila prvi novi brod Boka, a kasnije flota je obogaćena brodovima naručenim u Velikoj Britaniji, Japanu, Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR), kao i kod domaće brodogradnje.

Poseban odjek u poslovnom svijetu imala je narudžba u brodogradilištu Varneminde, pored Rostoka, u DDR, jer je u seriji isporučeno pet brodova - u aprilu 1981.g. Herceg Novi, pa onda Tivat, Risan, Lovćen i Durmitor. Ti poslovi obavljeni su uz partnerstvo sa moćnim Geneksom iz Beograda čiji su predstavnici Miki Savićević i Borivoje Ciko Homen bili na prigodnim svečnostima u brodogradilištu na sjeveru Njemačke Demokratske Republike. Kum broda Herceg Novi bio je istaknuti revolucionar iz Boke Kotorske Milan Vukasović, a  zapovjednik Radomir Natalić, kojem je  direktor Jugooceanije Velimir Vukčević, na svečanosti prilikom preuzimanja, uručio dokumenta o brodu. U ime Herceg Novog preuzimanju broda prisustvovao je predsjednik opštine Đorđe Radulović, a u ime Izvršnog vijeća Crne Gore Veselin Đuranović.

U ta, sada daleka vremena, običaj je bio da novi brodovi, kad ih put navede u jadranske luke, obavezno svrate do Kotora. Svaki dolazak broda uz rivu kotorsku ili na sidrište u blizini, značilo je veliku feštu za cijeli grad - gradska muzika, veselje ,mnogo naroda na dočeku… Tako su se slavile, kako se tada govorilo, radne pobjede.

Nažalost pamtimo i neke tužne događaje, kao što je potapanje broda Kumanovo petog januara 1989. g. u blizini Pirinejskog poluostrva, u Atlantski okean. Kao da je ta nesreća najavila sunovrat koji je ubrzo počeo ratom, sankcijama i drugim problemima, do gašenja Jugooceanije.

(Fotografije: 1) Direktor Velimir Vukčević predaje dokumenta broda zapovjedniku Radomiru Nataliću, 2)  Kumanovo tone u Atlantik nedalekodo od obala Pirinejskog poluostrva, 3) Autor teksta Dušan Davidović)

D.D.