Društvo

Nastavljamo, juče započet, serijal starih fotografija i tekstova iz pera našeg kolege, novinara u penziji, Dušana Davidovića. Uz fotografije nekadašnjeg hotela Slavija i većini nepoznatog Graca, današnja priča je o počecima hotelijerstva u našem gradu.

“Proteklog ljeta brojni hoteli u Kotoru i okolini bili su puni turista, od najpoznatijeg Hajata do onih  skromnije ponude.

Kotor je prisutan u ponudama  turističkih agencija širom svijeta jer, uz sve prirodne i druge vrijednosti, svakako, to što je kao kulturna i prirodna baština  svijeta pod zaštitom UNESKO-a, doprinosi da hiljade savremenih nomada obilaze naš grad.
Dolasci u Kotor su poznati odavno, a kao pogranični grad sa Crnom Gorom, u vrijeme kada je Austrija, pa Austrougarska, upravljala Bokom Kotorskom, sve do Spiča razvijao je turističko ugostiteljske kapacitete, tako da su korijeni te djelatnosti zaista duboki, a još 1860. bio je otvoren hotel Grac koji se nalazio usred grada, nasuprot koncertnoj dvorani Muzičke škole.
Vlasnica je bila Amalija Reiter a na reklamnom letku piše da je otvoren cijele godine, ima 20 soba, njemačku, italijansku i domaću kuhinju, kupatilo, veliku verandu, blagovaonicu za 100 mjesta, električnu rasvjetu i dobru  poslužbu.
O prvim hotelima u Kotoru je pisao uvaženi dr Milenko Pasinović pominjući, uz Grac, koji je kasnije preselio na Pjacu od kina, u zgradu čije prizemlje danas korisiti Bokeljska mornarica, još hotel Puhalović i druge.
Kasnije, 1923. podignut je hotel Slavija, koji je nažalost srušen poslije potresa 1979. g. kao i hotel Orjen u Risnu, podignut 1926. g. dok je odmaralište na Prčanju od potresa neupotrebljivo, uz očekivanja da će novi vlasnik započeti izgradnju na tom prostoru.

Turističkom prometu, uz podatak da su mnoge diplomatske posjete i delegacije preko Kotora odlazile na Cetinje u knjaževinu pa kraljevinu Crnu Goru, svakako je doprinijela brodarska veza Trst-Kotor, jer je Trst bio izuzetno važan grad u crno-žutoj monarhiji Beča.

Uostalom i danas brojni kruzeri ali i drugi brodovi stalno dovode goste u Kotor, samo je šteta što nije omogućeno da naš grad bude luka ukrcaja za putnike, što bi još više uticalo na promet kotorskih hotela i drugih usluga iz turizma i ugostiteljstva.

               Najzad, u odavno pokrenutoj akciji da se važniji objekti u gradu posebno obilježe, možda bi bilo zanimljvo da i na onim poput prvog hotela, gostionice, određene zanatske radnje, bolnice, arsenala i sličnog, budu okačene table koje bi podsjećale na bogatu i zanimljvu prošlost Kotora”.

D.D.