Društvo

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / S.Č.

Perast se nalazi u rascijepu između svoje slavne prošlosti i agresivne, bespravne turističke sadašnjosti. Na taj način postaje žrtvom sopstvene ljepote, ocjenila je Tina Ugrinić iz Društva prijatelja grada Perasta (DPGP).

Ovaj barokni grad, koji je jedan od najprepoznatljivijih turističkih bisera Crne Gore poznat po svojoj arhitekturi, mirnoj atmosferi i bogatoj pomorskoj tradiciji, danas se, smatra ona, suočava sa velikim izazovom balansiranja između statusa vrhunske turističke destinacije, ali i masovnog turizma.

“Mislim da bi morali da odlučimo kome će Perast pripasti. Sa treće strane imate prostor stanovništva i njihov problem mjesta za njihov normalni život. Dakle, Perast se, nažalost, pretvara u jedan sezonski muzej. Povećanje turističkih kapaciteta donijelo je ekonomski benefit sa jedne strane, ali je istovremeno izmijenilo svakodnevicu mještana. Broj stalnih stanovnika opada, jer je život u gradu postao preskup i težak, mogu reći neprijatan”, konstatovala je Ugrinić koja je danas sa Androm Radulovićem, članom DPGP, gostovala u magazinu “Grad” Radio Kotora.

Perast, podvlači, ne smije biti samo “usputna stanica” za izletnike, a ključno je da se ujediniti zajednicu, struku i institucije kako bi se sačuvala srž grada i vratila nada u održivu budućnost.

Pritisak turizma, kaže, donosi neadekvatne intervencije u prostoru.

“Umjesto pažljive restauracije, često svjedočimo rješenjima koja podređuju estetiku i istorijsku vrijednost funkcionalnosti ugostiteljskih objekata. Takvo ponašanje u prostoru postalo je agresivno. Struka se tu malo pita i poštuje. Mislim da je Perast grad sa najviše bazena u sklopu turističkih objekata na kvadratnom metru na cijelom Jadranu, ali pri tome nisam sigurna da ijedan, ili većina njih, ima pravnu verifikaciju. Grade se bazeni, ali ako je Perast zaštićen UNESCO-om i ako postoje određeni propisi, onda se ti propisi moraju poštovati. Nisu samo bazeni problem, već su problem intervencije na samim palatama, problem su, meni, lično, strašno naružen Perast parkinzima kopanjem brda da bi se dobio parking. Po mom mišljenju Perast ne treba da se dira. Problem nas stanovnika, a možda i turista, jeste što svi žele da budu iskrcani bukvalno na pjenu odmora, da budu ispred određenog lokala iskrcani, a to u uređenim zemljama ne može. Dakle, treba naći neki prostor za parking čijom gradnjom priroda neće biti toliko vidno devastirana. Postoji dio prema Risnu, možda neki privatni plac da se kupi ili opštinski, ne znam, sad stvarno te stvari, ali mislim da bi se moglo naći. Međutim, onda morate da imate dobro organizovan lokalni javni prevoz za turiste koji će stalno funkcionisati”, navodi Ugrinić i podsjeća na primjer Venecije, gdje je nedavno boravila radi učešća na naučnom skupu. U tom gradu je, ističe, odlično organizovan vodeni prevoz.

Postoji taksiboot koji na svakih 5 do 10 minuta uzima ljude koje treba prevesti, čekanja praktično nema, a karta se plaća karticom na automatu. Kod nas je, navodi, neophodno uvesti modele koji će kontrolisati i regulisati protok svakodnevnih turista.

Perast, sa svojom specifičnom arhitekturom i ograničenim prostorom ima, apostrofira, svoj “kapacitet nosivosti” koji je često premašen.

“Cilj nije zatvoriti grad, već napraviti red koji će omogućiti da gost ima dostojanstveno iskustvo, a stanovnik dostojanstven život. Kada govorim o ograničenju broja turista, ne govorim o striktnim zabranama, već o odgovornostima prema baštini i stanovnicima. Perast je prostorno limitiran i arhitektonski dragocjen. Zato preveliki pritisak izletnika na dnevnom nivou narušava i doživljaj samog gosta i oduzima kvalitet života stanovnika”, naglašava Ugrinić.

Po riječima Andra Radulovića, kada je u pitanju infrastruktura, osnovni problei u Perastu su nedostatak kanalizacione mreže i parkinga.

Podsjeća da je Urbanističkim planom (UP) Perasta iz 2011. godine za izgradnju javne garaže bila predviđena lokacija na izlazu iz Perasta u pravcu Kotora, pored magistrale.

“Kada pitate Peraštane koji su im najveći problemi to su nedostatak parkinga i kanalizacione mreže. To su problemi kojima u ovom trenutku ne vidimo rješenje i izlaz. Izgradnja parking garaže je možda veliki projekat za grad, vjerovatno bi trebao biti državni. Da li će ikada da se gradi, to je pitanje. Međutim, ako već ne možemo to da riješimo, hajde da nađemo alternativno rješenje. Vjerujem da iz pravca Risna, konkretno kod objekta nekadašnjeg Doma slijepih na ulazu u Risan, sigurno postoje placevi gdje bi se mogli organizovati parkinzi. Dakle, da se površina poravna, izbetonira i da se odatle organizovanim prevozom na 15 ili 20 minuta vode ljudi za Perast. Automatski bi se rasteretio grad. Jer, ljudi prolaze gornjim, magistralnim putem, vide da nema nigdje mjesta za parking i produže. Misle da je Perast pun, a zapravo nije što se tiče ljudi koji niti tu spavaju, ali je tolika navalica na posjetu ostrvu Gospa od škrpjela. Mislim da Perast od izletničkih turista nema neke velike koristi. Često kažem da je Perast posljednja ekskluzivna destinacija koja je svima dostupna, a preskočim da kažem besplatno dostupna”, rekao je Radulović.

Predlaže da se i za obilazak Perasta uvede turistička odnosno izletnička taksa, te da dio tog prihoda ostane i Perastu.

To su, podsjeća, Mjesna zajednica i Društvo prijatelja grada Perasta u prethodnom periodu u više navrata inicirali kod nadležnih, međutim nije bilo pozitivnog odgovora.

“Privilegija je živjeti u Perastu, ali ta privilegija je veoma skupa. Mislim da ljudi koji žive u Perastu tokom cijele godine i ljudi koji samo rade, ili imaju neki biznis u Perastu, ne mogu biti izjednačeni,

a mi imamo, u odnosu na Opštinu, potpuno isti status. U Perastu nema više od dvije stotine stalnih stanovnika. Zašto za njih porez nepokretnost ne bi bio manji? Zašto se ne bi od sredstava od te takse, na primjer, nadoknadilo to što se plaća porez? Oni koji se bave biznisom neka plate porez, ali ljudi koji tu žive dajte da im olakšamo. Jeste Perast ekskluzivna zona, ali to su stariji ljudi, penzioneri. Dajte da im pomognemo, da im cijena komunalija, vode, struje, bude manja. Sve to bi se moglo možda nadoknaditi iz te izletničke takse”, mišljenja je Radulović.

Komunalna higijena Perasta je dobra, jer Mjesna zajednica svake godine angažuje dodatnog čistača.

Odvoz smeća je redovan, a postoji primjedba mještana da nedostaju manje kante za otpad.

Put kroz Perast asfaltiran je krajem prošle godine, odnosno obavljena je sanacija udarnih rupa.

Saobraćaj kroz Perast je zatvoren, odnosno postavljene su rampe na ulazima, a odluka je na snazi tokom cijele godine, što olakšava život mještanima.

“Što se tiče poštovanja te odluke, naravno tu ima izuzetaka. Ima onih koji na svakakve načine pokušavaju da uđu u Perast, vjerojatno da se parkiraju što bliže restoranima ili hotelima.

Moram da pohvalim Komunalnu inspekciju koja na svaki poziv Mjesne zajednice dođe i interveniše”, naveo je on.

Podsjeća da je tokom uskršnjih praznika Perast bio pun “kao u špicu sezone”.

Otvoreno je nekoliko novih hotela, a ove godine se, akže, otvaraju i tri nova ugostiteljska objekta.

Najveći napad na Perast zapravo je tokom dana.

U večenjim satima nije gužva i može se osjetiti mir i “prestiž” koji zapravo ima Perast.

“Dakle, gosti koji borave u Perastu nisu ti koji prave gužvu. Problem su zapravo oni koji ljudi koji dođu na dnevnom nivou, ili autobusom izletnici. Takođe i ulazi u Perast, gdje prevoz na ostrvo Gospa od škrpjela nije regulisan. Mislim da bi Opština trebala da se time pozabavi u smislu da bi se, kao što su u Kotoru isped luke, odnosno u podhodniku, postavljeni štandovi za prevoz putnika. isto tako moglo raditi u Perastu i da se taj prvi kontakt koji turisti imaju sa Perastom zapravo nekako dovede u red.

Jer na ulazu u Perast je 20-30 bukera. Normalno ljudi rade i svako od njih hoće da zaradi. Oni ne smetaju nikome, neka rade, ali da se to nekako dovede u red, postave štandovi i zna redosljed.

Često je tu turistička inspekcija i lučka, ali se to sve uz malo napora može dovesti u red. U Crnoj Gori generalno, posebno na Primorju, svi mi živimo od turizma. Dakle, svi treba da zarade svoj dio kolača, ali da je to izgleda malo pristojnije, da se dovede u neki red, da se uniformišu”, kazao je Radulović između ostalog.

Razgovor možete poslušati na linku Magazin Grad