Društvo

U posljednjih dvadeset godina Zakon o radu u Crnoj Gori imao je tri izmjene, 2003. godine kada smo bili dio zajedničke države i dva od proglašenja nezavisnosti 2008. i 2020. godine. To je, gostujući u programu Radio Kotora, kazala specijalistkinja pravnih nauka, Violeta Ivović.

,,Svi ovi zakoni su pretrpjeli izvjesne izmjene, preciznije šesnaest njih do sada, koje su se uglavnom odnosile na uvođenje nekih novih instituta, usklađivanje sa propisima Evropske unije, ali od 2003. godine do danas nije bilo suštinskih promjena kada su u pitanju osnovna prava i obaveze zaposlenih“, pojašnjava Ivović.
S obzirom na to da je 2020. godine usvojen novi zakonski tekst, kako navodi, promjene su u odnosu na prethodnu verziju donijele određena prava zaposlenima, ali i olakšice poslodavcima.
,,Jedna od najzvučnijih izmjena je bila da ugovor na određeno vrijeme, umjesto prethodnih 24, traje do 36 mjeseci. Promijenjen je i period trajanja ugovora na određeno vrijeme preko Agencije za privremeno ustupanje zaposlenih i ograničeno je vrijeme za koje se neko lice može angažovati preko Agencije. Uveden je novi institut porodiljskog i roditeljskog prava, koji je i prethodni zakonski tekst poznavao, ali je sada razdvojen na različite periode trajanja i mogućnosti da roditeljsko pravo mogu da koriste oba roditelja. Važna je i činjenica da je sada dato pravo zaposlenoj, kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u toku trudnoće, korišćenja privremene spriječenosti za rad po osnovu održavanja trudnoće, porodiljskog, odnosno roditeljskog odsustva, a rok za koji je ugovorom o radu zasnovao radni odnos na određeno vrijeme, produžava se do isteka korišćenja prava na to odsustvo”, podsjetila je Ivović.
Novina koja je uslovljena potrebama prakse, a koja je ranije često zloupotrebljavana je da sporazumni raskid radnog odnosa mora biti ovjeren od strane nadležnog organa, odnosno notara, opštinskog organa ili suda.
“Specifičnosti koje zakon nije poznavao ranije, jeste i da žene koje nastave da rade nakon isteka obaveznih 70 dana porodiljskog odsustva, imaju pravo na pauzu za dojenje u trajanju od dva časa dnevno, do navršene jedne godine života djeteta. Jedna od novina odnosi se i na svetkovanje vjerskih praznika. Poslodavac bi trebao da organizuje rad tako da zaposlenima koji imaju potrebu za upražnjavanjem nekih vjerskih obreda, poput, moltve, vrijeme pauze bude usaglašeno sa tim dnevnim religijskim prakasama”, navodi Ivović.
Podsjeća da propisi koji regulišu prava i obaveze zaposlenih i poslodavaca, osim krovnog i najvažnijeg propisa Zakona o radu, su i opšti kolektivni ugovori.
,,Osim opšteg kolektivnog ugovora tu su i granski kolektivni ugovori i kolektivni ugovori poslodavaca. Postoji i niz drugih propisa kojima se uređuju pojedina pitanja koja se tiču radnog odnosa. Važan je Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, kao i zakoni kojima su uređena praznovanja vjerskih i državnih praznika. Brojni su zakoni koji se tiču radnog odnosa, ali svima nama je sinonim Zakon o radu, a važno je da osim njega, sve ostale zakonske propise poznaju i zaposleni i poslodavci“, ističe Ivović.
Poručuje da je poštovanje Zakona o radu veoma važno, kako za zaposlene tako i za poslodavce.
,,Važno je da poslodavac ima zadovoljnog zaposlenog, a s druge strane, ukoliko se zaposleni ne bori sam za sebe i svoja prava, neće niko drugi to umjesto njega učiniti. Zato je potrebno prilikom potisivanja ugovora obratiti pažnju na tekst ugovora i uvijek treba uzeti jedan primjer svakog ugovora i aneksa za sebe, jer se nikada ne zna da li će zaposlenom biti potreban za dokazivanje svojih prava ili eventualnih zloupotreba od strane poslodavaca“, zaključila je Ivović.
 
Tekst: Tamara Vuković
Foto: Radio Kotor