Društvo

U slučaju prijetnje, ili eventualnog napada pirata, uglavnom dobro uvježbane brodske posade danas sprovode aktivnosti i procedure u skladu sa međunarodnim propisima, zbog čega je, između ostalog, daleko manje incidenata ove vrste, ali koji neizostavno negativno utičnu na psihu, posebno mladih, pomorca. 

U pomenutim okolnostima od neprocjenjivog značaja su članova posade koji su imali ovu vrstu iskustva, pričaju za Radio Kotor mr Miroslav Vukičević i mr Ivan Mraković, instruktori Centra za obuku pomoraca Pomorskog fakulteta Kotor, gdje analiziraju pirateriju  i obučavaju polaznike za djelovanje u okolnostima napada na moru. 

U jeku svoje moći u 2011. gusari su izveli 237 napada kod obale Somalije, držeći na stotine talaca, navodi Međunarodni pomorski biro. Kasnije su napadi naglo prestali, uglavnom zbog toga što su brodske kompanije implementirale bolje sigurnosne protokole, uključujući slanje stražara, plovidbu dalje od Somalije i angažovanje privatnog osiguranja. Smanjenju broja napada u tom regionu doprinijelo je i prisustvo ratnih brodova više zemalja.  

Vukičević kaže da su tankeri, kao sporiji brodovi, posebno kada su nakrcani, pogodniji za upad gusara. 

“Nama je nekao normalno da plovimo tim putevima, od Saudijske Arabije, Iraka, Irana, do Indije. Radili smo radili jako dobre vježbe, ali je nažalost jedan od brodova bio napadnut od strane pirata”, kaže Vukićević. 

Ističe da je pomorstvo uvijek bilo riskantan poziv. 

“Nekad su brodovi bili lake mete, ali mi sve radimo na tome da podignemo svijest o bezbjednosti, posebno na obukama gdje svako tačno biva osbosobljen za ono što treba da uradi kao član posade ako dođe, ne daj Bože, do napada. Danas imate mogućnosti za angažovanje oružane pratnje, pa su ljudi tada malo opušteniji. Međutim, pomenuta opasnost od napada pirata je ono što nas prati”, kaže Vukićević. 

Prisjeća se boravka u Libiji, u vijeme politički nestabilne  situacije, ali je posada ipak uspjela da, zahvaljujući profesionalizmu, prebaci teret onako kako se od nje tražilo, “od tačke a, do tačke b”. 

“Moram istaći da sve ono što se dešava u svijetu, indirektno utiče i na nas pomorce. Danas je manje uspješnih napada na brodove mada, dok se ne srede stvari u Somaliji, vjerovatno će i dalje biti neugodnih situacija po posade”, kazao je Vukićević. 

Mr Ivan Mraković se sjeća “veselog” iskustva kao kadeta na prvom brodu. 

“Prvo sam doživio nasukavanje, a nakon toga i napad pirata 400 milja istočno od Sokotre. To je jedno ostrvo blizu Somalije. Zapravo je jemenska teritorija, ali bliže Somaliji nego Jemenu. Kada je sve prošlo, meni je tada bilo interesantno analizirati ponašanje ljudi. Prošli smo “lišo”, što je najvažnije, ali dok se sve to dešavalo, bio sam na komandnom mostu i nekako mi je izgledalo nestvarno. Nisam bio svjestan situacije, jer gledate nekakva dva mala čamca kako se približavaju i ne možete da vjerujete da vam tako nešto malo može nauditi. Zapravo su bili naoružani i pucali su. Srećom, nisu uspjeli da se popnu na brod, da li zbog velikog nadvođa ili nečeg drugog ne znam, ali je bilo interesantno gledati ponašanje ljudi dok se sve to dešava, kao i nakon toga”, kaže Mraković. 

Dodaje da su mu u tim trenucima sve prethodne vježbe, na kojima su se pripremali za “situaciju”, lično izgledale besmislene. 

“Besmislene u smislu da imate čovjeka koji je do tada bio konstantno nervozan, nestrpljiv. U tom trenutku je bio potpuno smiren. Znači, imate jednu potpuno drugu ličnost. Onda, neko ko je uvijek bio za šalu, pozitivan, raspoložen, nikad ga niste mogli vidjeti da je depresivan zbog nečega, dolazi u situaciju da se čupa za kosu, da kaže što će mu sve ovo, da je trebao ostati kući sa porodicom, sa djecom”, kaže Mraković. 

Riječ je, nastavlja, o momentima koji su ostavili veoma jak utisak na njega, iako u trenucima napada pirata, kako je rekao, nije bio u potpunosti svjestan svega što se dešava, već tek kada je sve prošlo i kada je analizirao situaciju. 

“Tek tada vidimo koliko su to stresni momenti i što je zapravo boravak na brodu”, zaključio je Mraković.