Društvo

Osamdeset zaposlenih JU Dom starih “Grabovac” na čelu sa direktorom Srđanom Dragomanovićem, od 29. juna  ponovo je u potpunoj izolaciji sa 262 štićenika.

Ovo je drugi put u par mjeseci da zaposleni radi zaštite zdravlja stanara Doma odlaze u kolektivnu izolaciju.

Podsjetimo, još od 3. februara na snazi je mjera zabrane posjeta, dok je 12. marta donešeno niz mjera i odluka, kojima se zabranjuje izlazak štićenika  iz Doma, mješanje korisnika među odjeljenjima, ukinute su sve sekcije i društvene aktivnosti, hrana i piće  se služe u sobama.

Kako je za Radio Kotor kazala psihološkinja u Domu starih “Grabovac” Biljana Guberinić odaziv zaposlenih, na poziv za karantin, ovoga puta bio je veći za 30 %.

,,S obzirom da se prethodni karantin pokazao kao pozitivna metoda, te da smo uspjeli sačuvati stanare od infekcije koronavirusom, ponovo je uveden karantin u nadi da ćemo i sada imati isti uspjeh. Atmosfera u Domu je promjenljiva, ima zabrinutosti i straha kao i kod građana koji žive u svojim kućama. Ipak mi  zaposleni  se trudimo da podstaknemo dobro raspoloženje, koliko je to moguće” – rekla je Guberinić.

Na naše pitanje kako su štićenici reagovali najprije na izolaciju, zatim na prvo i drugo uvođenje karantina, ona odgovara da su izolaciju podnijeli teško, jer su odjednom bili izolovani.

,, Tada nisu mogli da vide svoje najbliže, nisu mogli da izlaze preko kapije, odnosno da idu do grada, tako da nisu baš lako prihvatili izolaciju. Međutim, kasnije kada su shvatili da je to jedini način da sačuvamo njih i njihovo zdravlje, prilagodili su se. Kada je riječ o karantinu naši stanari se definitivno osjećaju sigurnije kada smo i mi sa njima smješteni.

Štićenici nemaju obavezu da nose zaštitne maske, dok zaposleni nose maske i rukavice, te se u Domu se poštuju sve mjere, a dezinfekcija prostora se obavlja više puta u toku dana” –  ističe Guberinić.

Štićenici Doma starih su uglavnom bili uključeni u grupne aktivnosti koje su zbog novonastale situacije obustavljene.

,,Korisnici najviše vremena provode u svojim sobama, međutim oni šetaju i u dvorištu Doma uz poštovanje distance,  imaju mogućnost upotrebe domske biblioteke pa dosta i čitaju. Aktivnosti iz radno okupacione terapije se sprovode tamo gdje je to moguće, individualno u sobama tako da štićenice koje štrikaju, kao  neko ko slika ili ima neku sličnu aktivnost može da je obavlja. Sada se najčešće koristi individualni pristup u smislu razgovora podrške podsticanja humora i dobrog raspoloženja takođe .U ovoj situaciji njima najviše nedostaje posjeta od strane njihovih najbližih kao i izlaz izvan ograde Doma. Tako da ih je baš potrebno animirati i naći neku aktivnos. Ima onih koji dosta čitaju, šetaju,  onih koji se stalno šale, međutim ima i onih koji se povlače  jer osjećaju  strah i zabrinutost, jedino mogu reći da nema panike. Ali da svakako kao i svi stariji ljudi koji su kod svojih kuća, vjerovatno bude period kad im je dosadno,ali trudimo se negdje da se šalimo te da ponekad i zapjevamo” –kazala je Guberinić.

Kako su posjete zabranjene do daljnjeg, stanarima Doma starih je omogućeno da komuniciraju sa članovima porodice i prijateljima preko tablet računara koji se nalaze  na svim odjeljenjima ,tako da mogu da ostvare i video pozive.

Psiholaškinja Biljana Guberinić dalje je poručila svim pripadnicima treće životne dobi da poštuju propisane mjere kako bi zaštitili svoje zdravlje.

,, Smatram da za starije osobe nije dobro da čitav dan provode ispred televizora, već da bi trebalo da pronađu neku aktivnost koju mogu da rade, a da opet sa druge strane strogo poštuju propisane mjere” – navodi Guberinić.

Na pitanje kako izgleda radni dan zaposlenih u okolnostima karantina, ona odgovara da je  mnogo napornije nego u redovnim okolnostima.

,,Zato što smo svi u Domu , po 12 h radimo pa osjećamo veću odgovornost i trudimo se da pružimo svoj maksimum u svakom smislu, čak i kada se završi radno vrijeme nastojimo da se sa njima nasmijemo, da zajedno popričamo, prošetamo dvorištem i slično”.

Ona je dalje dodala da se prema pripadnicima starije populacije prije svega se treba ophoditi sa empatijom , razumjeti ih kako se ta osoba osjeća, odnosno ,,obuti njene cipele”, bitno je uvažavati ih i nastojati sačuvati njihovo dostojanstvo.

,,Smatram da je najbolje za stariju osobu da svoju starost provede u kući ukoliko je to moguće, međutim današnji ubrzani način života dovodi do toga da starija osoba dosta vremena kući provodi sama ,što dovodi do negativnih posljedica. Sa druge strane postoje osobe koje se nikada ne adaptiraju na uslove života u ustanovi. Položaj starih u Crnoj Gori je na zavidnom nivou, sve se više radi na tome da osoba svoju starost provede u svom domu. Otvoreno je više Dnevnih boravaka za starije osobe, gotovo u svakoj opštini. Do smještaja ostarjele osobe u ustanovu  obično dolazi tek kada  dođe u situaciju da više ne mogu brinuti o sebi ,odnosno kada nemaju mogućnosti da borave u svom domu.Adaptacijoni period na uslove u Domu tada traje oko mjesec dana i uloga psihologa je itekako važno najprije u smislu razumijevanja. Kada osoba dođe u našu ustanovu moramo shvatiti da je upravo napustila svoj dom te da će nastaviti život u kolektivu u potpuno drugačijem uslovima. Smatram da je uloga psihologa jako bitna jer je potrebno identifikovati potrebe koji je naš novi stanar imao, pomoći mu i pružiti mu podršku da nastavi život što je više moguće slični onom koji je ranije imao u svojoj  kući”, kazala je dalje Guberinić u razgovoru za Radio Kotor.

Ona je istakla da je demencija sve češća pojava kod pripadnika treće životne dobi.

,,Razmatrajući zahtjeve za prijem u našu ustanovu, mogu reći da je više osoba sa demencijom u posljednjem periodu, jedan od razloga je vjerovatno ubrzani način života. Često kada govorimo o nekoj starijoj osobi  umjesto da se kaže ostarjela, kažemo ona je dementna. Međutim, to nije tako, demencija ne spada u normalan proces starenja već je karakteriše skup simptoma i obično započinje tako što osoba počinje da zaboravlja gdje je ostavila stvari, dva puta posoli ručak, zaboravlja gdje je ostavila ključeve i slično. Tada dolazi do postepenog gubitka pamćenja kasnije dolazi do poremećaja govora i na kraju dolazi do poteškoća u kretanju. Do poremećaja govora dolazi tako što osoba ne može da se sjeti neke riječi, ne može da imenuje predmet a kasnije uopšte ne može govoriti ”­­- pojasnila je.

Što se tiče savjeta porodici odnosno onima koji u porodici imaju osobu sa demencijom, Guberinić ističe da je  najprije važno pomoći im da prihvate da je demencija bolest kod koje ne može doći do nekog poboljšanja, stanje može biti takvo kako jeste ili se pogoršati, zaključila je Guberinić.

Najstarija štićenica Doma starih “Grabovac” ima 100 godina i njen rođendan je nedavno proslavljen u ovoj ustanovi, a najmlađi štićenik 34 godine.