Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Vuk Raičević

Crna Gora je nedavno postala bogatija za jednu pravu prirodnjačku senzaciju-novu biljnu vrstu i rod koji su prvi put registrovani upravo na njenoj teritoriji.

Petrolamium crnojevicii, nova vrsta iz porodice usnatica, otkrivena je 2019. godine na nepristupačnim stijenama Štitara, a botaničari kažu da se radi o jednom od najznačajnijih otkrića u posljednjih 200 godina i to ne samo u Crnoj Gori, već i u čitavoj Evropi.

“Kada idete na teren, uvijek se nadate da ćete otkriti nešto novo, ali rijetko ko doživi da pronađe biljku koju niko do tada nije opisao,” prisjeća se jedina briološkinja u Crnoj Gori, dr Snežana Dragićević, samostalna savjetnica u ENEKO centru Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU).

Biljka je, kaže, odmah djelovala neobično, listovi su podsjećali na jednu vrstu, a cvjetovi su jasno pripadali porodici usnatica. To što nije mogla da je smjesti ni u jedan poznati rod izazvalo je uzbuđenje, ali i sumnju. Ubrzo se uključila i njena koleginica, Snežana Vuksanović kustoskinja Zbirke cvjetnica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore.

“Biljka mi nije bila poznata, pomislila sam da je to u redu, jer ne mogu znati sve biljke koje rastu kod nas, ima ih preko 3.500, a i mnogo mi je bliža bila visokoplaninska flora. Tako sam i odgovorila Snežani, uz molbu da sa terena donese nekoliko stabljika iz grmića i ponese sa sobom. Ali, željela sam odmah saznati kako se zove taj lijepi zeleni ukras na stijeni. Uzela sam svu raspoloživu literaturu, pretraživala porodicu nana kojoj pripada biljka, uzgred to je jedino što sam zasigurno znala u tom momentu, da je dvousnatica iz porodice ljekovitih biljaka, porodica nana. Međutim, gdje god sam pokušala da smjestim biljku u ovu veliku porodicu nije išlo, takve kombinacije listova i cvjetova nije bilo. Kad smo je pogledale pod lupom, bilo je jasno, nismo imale s čim da je uporedimo”, priča Vuksanović za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

U pomoć su pozvale Boštjana Surinu, profesora botanike i kustosa Prirodoslovnog muzeja u Rijeci, čije su prve riječi glasile: “Zašto Snežana nije sklonila listove Ebelovog lanilista da mogu da vidim biljku”, na šta su mu uzvratile: “Ali, Boštjan, to su njeni listovi”.

Uskoro je potvrđeno da nije riječ samo o novoj vrsti, već o novom rodu biljke. Profesor Surina je to nazvao jednim od najvažnijih botaničkih otkrića u posljednja dva vijeka.

Otkriće “Čuda iz Štitara” nije ostalo zatvoreno u krugu stručnjaka/inja. Naprotiv, društvene mreže, institucije i građani/ke reagovali su s oduševljenjem. Biljka je postala simbol, inspiracija, povod za nacionalni ponos.

“Nismo očekivale toliku pažnju javnosti. Društvene mreže su prosto eksplodirale, ljudi su dijelili postove, divili se cvijetu, diskutovali na šta ih podsjeća, davali imena, čak su napravili i stikere. Reagovale su i institucije. Bile smo gošće u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, Ministarstvu ekologije održivog razvoja i razvoja sjevera, koji su nam ponudili saradnju i pomoć u realizaciji zaštite biljke, kao i saradnju u budućim projektima. Skupština Crne Gore i Dijana Mitrović su na skupu sa parlamentarnom Skupštinom Evrope Put svile koji se ove godine održava u Budvi, radni materijal, pa čak i govornicu brendirali sa Petrolamiumom, a Snežana Dragićević je održala predavanje kojim je upoznala prisutne na skupu sa otkrićem. To nam je velika satisfakcija i nagrada, zahvalne smo svima. Naše otkriće je već obišlo svijet i naravno podiglo ljestvicu u imidžu i prepoznatljivosti crnogorske nauke”, napominje Vuksanović.

Ona podsjeća da mnogi/e mladi/e naučnici/e, njihove koleginice i kolege iz državnih institucija, NVO organizacija ili kao nezavisni stručnjaci/kinje vrijedno rade, bave se naučno-istraživačkim radom i donose rezultate koji ih visoko kotiraju u nauci.

Međutim, uz euforiju dolazi i zabrinutost. Biljka je izuzetno rijetka, njen areal ograničen, a stanište pod pritiskom ljudskih aktivnosti, uključujući sječu šuma, nekontrolisano sabiranje biljaka i klimatske promjene. Posebnu prijetnju predstavlja konkurencija drugih biljnih vrsta koje zauzimaju njen prostor u stjenovitim pukotinama.

“Bojim se za biljku, malo je ima. Pored sječe šumaraka i eventualnog sabiranja, jer kod nas stranci vršljaju po zaštićenim područjima bez sankcija, a kamoli ovdje gdje trenutno nema zaštite, primjetile smo nakon posjete lokalitetu prošlog mjeseca da busen koju je Snežana ugledala prvi put, nije olistao, pa neće ni cvjetati. U pukotini stijene se naselila jedna druga biljka koja mu je uzela hranljive materije, vodu i svjetlost. To je jedna od prijetnji koje nismo bile svjesne, konkurencija. Klimatske promjene koje dolaze brže i agresivnije negoli se tome nadao naučni svijet, ozbiljno ugrožavaju Petrolamium”, upozoravaju naše sagovornice.

Kao i svi živi organizmi tako i biljke reaguju na promjene spoljašnje sredine prilagođavanjem do određene granice. U prošlosti su biljke migrirale u potrazi za optimalnim uslovima za život, nalazeći utočišta na velikim razdaljinama.

“Ovu sposobnost imaju biljke koje su široko rasprostranjene i čije su populacije brojne. Endemične biljke, posebno stenoendemi kakav je Petrolamium, imaju male areale, po pravilu su njihove populacije malobrojne, a specijalizovani su za jedan tip podloge ili za specifično stanište. To endemima smanjuje šansu da prežive klimatske promjene i zapravo su ove biljke najugroženije”, objašnjavaju one.

Ključnu ulogu u očuvanju ove vrste ima lokalna zajednica.

“Areal biljke nalazi se u krugu nekoliko sela i njihovoj okolini: Štitari, Bokovo, Kosijeri, Đinovići. Nismo još sve parcele provjerile, ali za neke znamo da su u privatnom vlasništvu. Imali smo komunikaciju sa tim ljudima i oni su fenomenalno reagovali, kao prave patriote, ponosni su na svoj kraj, hvale se sa biljkom, a nas cijene, poštuju. I zahvalni su, jer vide priliku da se razvijaju kao turistički kraj. Svjesni su značaja ovog nalaza i žele da učestvuju u zaštiti i očuvanju Petrolamijuma. To znači da će se pridržavati svih mjera koje budemo propisali kroz proces zaštite ovog prostora, na način da iste neće remetiti njihov normalan život. Sigurne smo da će ovaj kraj biti za primjer kako lokalna zajednica doprinosi očuvanju i zaštiti prirode”, ističu Dragićević i Vuksanović.   

Otkriće otvara vrata i za razvoj ekoturizma.

“Postoje veliki potencijali, jer je taj kraj predivan. To su neobični predjeli u ljutom crnogorskom kršu koji liče na kameno more iz kojeg izranjaju manja brda. Sela u tom kraju su ukras i pejzaž čine još zanimljivijim. Tamo su prisutni brojni arheološki lokaliteti, među kojima je najpoznatiji Soko grad ili Ivanov grad. Kada smo Snežana i ja išle na teren, uvjek smo sretale nekog od mještana i oni su nas uvjek pitali da li idemo na Soko grad. To je predivno srednjovjekovno utvrđenje iznad sela Štitara koje se vezuje za dinastiju Crnojevića, posebno za Ivana Crnojevića. Zato biljka koju smo otkrili nosi ime u čast Ivana Crnojevića. I nisu to jedini potencijali. Najveći potencijal su mještani/ke koji su predusretljivi/e, ljubazni/e, dobri/e domaćini/ce, vrijedni ljudi koji mnogo vole svoj kraj i udruženim snagama su ga odbranili od nekih suludih ideja koje bi ga potpuno devastirale u mjeri da njihov život na tom prostoru ne bi bio više prihvatljiv”, ističe Vuksanović. 

Ono što zabrinjava istraživače/ice jeste činjenica da se naučna pravila i zakoni u Crnoj Gori često zanemaruju.

“Holotipovi su primjerci iz prirode na kojima se opisuju nove vrste za nauku, iz bilo koje grupe organizama. Saznamo za njih iz radova koje pročitamo u obično dobro kotiranim naučnim časopisima. Međutim, tada shvatimo da su istraživači iz svijeta ovdje došli, istraživali, pokupili materijal i odnijeli ga sa sobom. To je nepoštovanje, ne samo Zakona, nego i Crne Gore i njenih institucija. Po zakonu o zaštiti prirode svi holotipovi bi morali da budu  smješteni u Prirodnjačkom muzeju. Imamo rijetke primjere koji su to ispoštovali. Administracija nadležnih Ministarstava, Agencija za zaštitu životne sredine i naučna zajednica CG su pripremili ažuriranu listu zaštićenih biljaka i životinja. U toku je izrada Crvene liste biljaka, dok su za neke grupe organizama kao što su vodozemci i gmizavci, te leptiri već u upotrebi”, naglašava Dragićević. 

Crna Gora je ratifikovala sve Konvencije o zaštiti biodiverziteta, prilagodili Zakone onima iz EU, imamo sve na papiru, ali je činjenica da priroda u Crnoj Gori i dalje trpi velike devastacije i pritiske.

“Ovdje, prije svega, mislim na sječu šuma ili koncesionarenje, to još uvijek nije uređena oblast. Šumska građa se izvozi, nemamo finalnog proizvoda i po tome smo slični nerazvijenim i neuređenim društvima, profit po svaku cijenu, bez vizije i strategije. Slično je i sa gradnjom, posebno na Primorju, ali i u zaštićenim područjima kao što su Nacionalni parkovi. Zbog toga su mijenjane granice NP Durmitor, kao i NP Lovćen. Energetski projekti kao što su vjetroparkovi i solarne elektrane niču kao pečurke posle kiše, takođe oblast bez strategije i plana. Svjedoci smo da se naši najljepši i najreprezentativniji prostori kao što su: Velika plaža, Buljarica, Jaz i drugi nude investitorima na stogodišnji zakup, bez planske dokumentacije. Isto tako imamo zakonska rješenja o zaštiti biljaka i životinja, ali naše prirodno blago iznose iz zemlje, uključujući i pomenute holotipove. Znači da nešto ne štima, negdje imamo rupu koja zjapi i nikako da je zakrpimo”, napominju Dragićević i Vuksanović. 

I pored institucionalnih izazova, entuzijazam istraživača/ica ne jenjava.

“Važno je da mladi znaju da je Crna Gora riznica prirodnog bogatstva. I danas je apsolutno moguće otkriti nešto potpuno novo. Mi smo počinjale od nule, bez zbirki, bez knjiga, ali uz ljubav prema prirodi i podršku mentora, sve je moguće”, poručuju dvije naučnice.

Nadaju se da će Petrolamium crnojevicii inspirisati mlade ljude da traže, gledaju širom otvorenih očiju, osluškuju i osjećaju prirodu.

“Ona je tajanstvena i puna iznenađenja. Sigurna sam da ima još dosta toga što treba otkriti u flori i fauni Crne Gore. Buduća istraživanja će se fokusirati na evolutivni put Petrolamiuma. Želimo da saznamo koliko je ova vrsta stara i njen evolutivni čas kada se odvojila od svog dalekog pretka i zaočela samostalan evolutivni razvoj”, zaključuju naše gošće.   

Podsjetimo, crnogorski predsjednik Jakov Milatović je, uoči 21. maja-Dana nezavisnosti, odlikovao devet osoba koje su, kako je saopšteno iz kabineta predsjednika, radom i djelima zadužili Crnu Goru.

Dobitnica odlikovanja, na svečanosti u Rezidenciji na Cetinju, između ostalih, bila je upravo i dr Snežana Dragićević, jedina briološkinja u Crnoj Gori, koja je otkrila novu vrstu biljke u Štitarima kod Cetinja.

„U 21. vijeku i vremenu kada vlada opšti utisak da su poprilično iscrpljene mogućnosti pronalaženja novih biljnih vrsta, njen naučni podvig uveliko prevazilazi naše granice, pa međunarodnu naučnu i laičku javnost na divan način upućuje na raskošnost i raznolikost crnogorskog biodiverziteta“, navodi se u saopštenju.

Rečeno je da je Dragićević postavila temelje za budućnost botaničke discipline koja proučava mahovine.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.