Društvo

U današnjem izdanju emisije “Nedjeljni razgovor” na temu postporođajne depresije smo razgovarali sa psihijatrom u kotorskom Domu zdravlja doktorom Andrijom Ćetkovićem.

Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević, a intervju pročitajte u nastavku.

Činjenica je da se žene neposredno nakon porođaja suočavaju sa osjećanjima koja su pomiješana i to iskustvo imaju gotovo sve majke. Pripisuju se hormonalnim promjenama nakon porođaja, fizičkim umorom, osjećanjem radosti i ushićenosti jer je beba došla na svijet, pa ženama treba vremena da se prilagode na novonastale okolnosti i tu se smjenjuju osjećanja sreće, tuge, velike radosti, straha i tako dalje. Isto tako, nakon nekog kraćeg vremena “sve dolazi na svoje”. To se toleriše i smatra prirodnim stanjem. Što, ipak, ukazuje da je u pitanju postporođajna depresija? Koji su simptomi?

Stanje o kojem ste govorili se zove prolazna postporođajna tuga ili sindrom trećeg dana. Smatra se da je posljedica određenih hormonskih promjena i da je neophodno u emotivnom vezivanju majke i djeteta. Ono što karakteriše majčino stanje jeste njena zbunjenost, razdražljivost i iznad svega - nestabilno raspoloženje. To stanje prolazi za nekoliko dana i smatra se da ga ima 50 do 70 odsto žena koje rode zdravu djecu.

Osim ovog, kod 10 do 15 odsto žena se između druge i dvedeset šeste sedmice nakon porođaaja,  javlja mnogo ozbiljnije stanje koje se zove postporođajna depresija. Prilično je slična običnoj depresiji, izuzev što zapravo nije toliko često depresivno raspoloženje koliko su zastupljeni umor i anksioznost, a nerijetko su vodeći simptomi i znaci određene fobije. Smatra se da je posljedica hormonalnih promjena kod majke i nemogućnosti da se dovoljna naspava, postigne da realizuje sve obaveze i prilagodi na novonastalu situaciju. Osim ova dva oblika promjene raspoloženja, u postporođajnom periodu se može javiti psihoza. To je najozbiljnije stanje od pomenuta tri. Javlja se drugog ili trećeg dana nakon porođaja. Karakteriše se time što majke imaju nerealne ideje poput one da je dijete rođeno sa nekim  malformacijama (anomalijama), da je u ozbiljnim problemima ili da je na neki drugi način ugroženo. U tim situacijama, majka nažalost može ugroziti život djeteta jer smatra da ga na taj način spašava, a može doći i do suicida. U svim ovim situacijama koje sam naveo, veoma je važno da i ljekari i članovi porodice maksimalno uzmu u obzir majčin stav prema djetetu, kako bi se izbjegle opasne situacije po život i majke i mališana.

Postoje li neke predispozicije koje bi mogle ukazati na to da žena “spada u rizičnu grupu” kada je u pitanju obolijevanje od postporođajne depresije? Jesu li to, na primjer, osobe koje su “sklone depresiji”, osobe koje se teško prilagođavaju novonastalim okolnostima, osobe koje nemaju podršku partnera, one koje su skorije doživjele neki veliki gubitak? Imaju li nešto zajedničko ili je svaka situacija “priča za sebe”?

I imaju zajedničko i svaka situacija je zapravo priča za sebe, zbog individualne osjetljivosti svake osobe. U povećanom riziku su: osobe koje su već imale postporođajnu depresiju, one sa istorijom poremećaja raspoloženja, osobe koje su imale depresivne simptome u trudnoći, u čijoj porodici je bilo depresivnih simptoma ili simptoma poremećaja raspoloženja, zatim osobe koje nemaju dovoljnu socio-ekonomsku podršku, koje su preživjele neki stres, osobe nižeg ekonomskog statusa i osobe čiji partner ispoljava suviše emocionalne reakcije odnosno nestabilna je osoba.

Među onim osobama koje su doživjele ovo iskustvo su i žene koje se u ulozi majke nisu ostvarile prvi put. Dakle – nakon prethodnih porođaja nisu imale slična iskustva. Kako to objašnjavate?

Situaciju da se kod neke osobe postporođajna depresija javila nakon trećeg porođaja, a ne recimo nakon prvog – mogli bi da objasnimo time što sada majka sa već dvoje djece u kući ima svakako više obaveza, nije u stanju da im adekvatno odgovori sa još jednom bebom o kojoj treba da brine. Manje spava, ima više aktivnosti i zadataka i sve bi to moglo da dovede do postporođajne depresije.

Majke vrlo često osjećaju krivicu i stid zbog stanja u kojem se nalaze. Međutim, važno je da prihvate da se radi o mentalnom poremećaju koji, uz adekvatnu pomoć, svakako neće potrajati čitavog života. Da li žene češće same prepoznaju da je njihovo ponašanje neuobičajeno (i koliko je to važno) ili to najprije primijete članovi njihovih porodica?

Individualno je. Nekada žene to same uoče, a nekada članovi porodice. U “lakšim situacijama” se ženama zapravo čini da su u lošijem stanju nego što bi trebalo da budu. Kod ozbiljnijih situacija, kada one gube realnu sliku o stvarnosti - to bolje primijete članovi njihovih porodica.

Na koji način se liječi postporođajna depresija?

Kao i ostali tipovi depresije. Postoje medikamentozna i psihoterapija. Podrška u okviru porodice je veoma bitna. Rezultati su jako dobri.

Što ako se ne liječi? U medijima smo imali prilike da pročitamo tekstove koji govore u prilog činjenici da problem sa postporođajnom depresijom, nažalost, može ozbiljno da ugrozi bezbjednost i majke i djeteta ili nekog bliskog. Dešavali su se i najgori ishodi. Pitam jer smatram da svi zajedno moramo više pažnje da posvetimo mentalnom zdravlju i shvatimo da je jako važno zatražiti savjet ili pomoć.

Depresija je ozbiljno oboljenje, naročito ako se ne liječi. Smatra se da u početku depresivne majke ne uspijevaju da ostvare adekvatan emocionalni odnos sa djetetom i to može da “koči” razvoj djeteta ali kasnije sve dođe na svoje. Ukoliko se, ipak,  ne liječi – depresija je gotovo jedino psihičko oboljenje kod kojeg dolazi do suicida. U ovom slučaju, ukoliko majke izgube realan kontakt sa svijetom, postoji mogućnost da dođe do najgoreg ishoda. Dakle, posljedice mogu biti fatalne. Zato se i zahtijeva  krajnja ozbiljnost od svih članova društva – od porodice i zdravstvenih radnika koji dolaze u kontakt sa majkom i djetetom.

Koliko može da potraje stanje postporođajne depresije i na što treba da obrate pažnju članovi porodica ovih osoba? Postoje li “blaži simptomi” i “ozbiljniji i opasniji” i da li je razlika između njih “oštra”?

Simptomi mogu da potraju od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, do šest najviše. Kao što sam kazao na početku, postoji depresija neurotskog tipa gdje majka nije izgubila uvid u realnost i psihotična depresija u kojoj majka ima ideje koje ukazuju da je izgubila zdrav kontakt sa realnošću  i ti tipovi depresija su jako opasni. Depresija je sama po sebi ozbijna. Uz neadekvatan tretman ili nedostatak tretmana, stanje može da se pogorša tako da su potrebni velika pažnja i oprez.

Smatrate li da je prevencija i u ovim situacijama značajna? Mogu li razgovori sa drugim ženama koje su se ostvarile kao majke i koje na tu ulogu gledaju kao na prirodan proces i pričaju o njoj sa radošću, razgovori sa ljekarima koji će im otkloniti neke nedoumice, čitanje literature o roditeljstvu…biti prevencija? Ili je sa druge strane u pitanju stanje koje određene žene prosto ne mogu izbjeći?

Prevencija jeste izuzetno bitna. Postoji određen broj osoba koje će zbog genetskih predispozicija ili drugih faktora doći u ovu situaciju, ali uz adekvatnu prevenciju se može smanjiti broj tih osoba, a kod onih kod kojih je postporođajna depresija neminovnost – može se klinička slika učiniti lakšom i tako olakšati život njihovim porodicama.

Koja je poruka za sve one žene koje prolaze kroz postporođajnu depresiju? Možete li da nam, iz svog iskustva u praksi, ukažete na pozitivne primjere onih žena koje su se brzo ili, da kažemo, zrelo i strpljivo izborile sa ovim problemom?

Brojni su primjeri takvih žena. Potrebno je imati povjerenja u porodicu i u zdravstvene radnike i u tim situacijama osobe jako dobro reaguju na terapiju.

Za kraj nam kažite, od čega generalno zavisi kako ćemo se nositi sa životnim promjenama? Zbog čega neki od nas sa lakoćom prihvataju životne izazove, a drugi sa zebnjom, uz silne analize, bezuspješne pokušaje da ih riješe ili možda bez ideje kako se izboriti sa problemima na koje svi mi nailazimo?

Sposobnost nošenja sa izazovima je određena genetskim faktorima i životnim iskustvom. Od posebnog značaja su iskustva iz perioda ranog djetinjstva, kada se kod djeteta formiraju radoznalost, samopuzdanje, odlučnost i generalno - pozitivan pogled na svijet.

Reprizu emisije “Nedjeljni razgovor” u okviru koje je na temu postporođajne depresije govorio psihijatar doktor Andrija Ćetković, možete poslušati večeras od 19 sati i 30 minuta.