Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Društvo

02.11.2026
126

DR VUKANIĆ: HORMONSKA TERAPIJA SE JOŠ UVIJEK NEDOVOLJNO KORISTI, A ŽENAMA MOŽE ZNAČAJNO POBOLJŠATI KVALITET ŽIVOTA (AUDIO)

Promjene menstrualnog ciklusa, bolne menstruacije, hormonski poremećaji i tegobe koje prate približavanje menopauzi česta su pitanja sa kojima se žene suočavaju u različitim životnim dobima. Iako se pojedini simptomi nerijetko prihvataju kao nešto uobičajeno, važno je prepoznati kada oni zahtijevaju dodatna ispitivanja i pomoć ginekologa. O ovim temama u emisiji „Medikament“ govorio je naš sugrađanin dr Slobodan Vukanić, specijalista ginekologije i supspecijalista endokrinologije, ističući značaj pravovremenih pregleda, individualnog pristupa pacijentkinjama i mogućnosti savremenog liječenja.

Promjene u učestalosti, trajanju i obilnosti menstrualnih krvarenja često su među prvim znacima približavanja menopauzi. Međutim, kako objašnjava dr Vukanić, važno je razlikovati samu menopauzu od perioda koji joj prethodi, a tokom kojeg se u organizmu žene odvijaju brojne hormonske promjene.

„Menopauza je period kada žena 12 mjeseci nema menstruaciju. Mi je dijagnostikujemo retrogradno. Dakle, žena dođe i kaže da 12 mjeseci ili duže nije imala menstruaciju i mi tada kažemo da je u menopauzi. Međutim, postoji period klimakterijuma, perimenopauze ili, kako ga mi ljekari zovemo, period tranzicije. Taj period može trajati oko osam godina prije nego što žena prestane da menstruira. Tada dolazi do čitavog niza promjena. Jajnici stare, stare i jajne ćelije, koje više nisu istog kvaliteta kao kada je žena imala 20 ili 30 godina. Njihov razvoj je drugačiji, a samim tim mijenja se i hormonsko okruženje u organizmu“, objašnjava dr Vukanić.

Takve promjene mogu se odraziti na menstrualni ciklus na različite načine. Kod pojedinih žena menstruacije postaju učestalije, dok se kod drugih razmaci između ciklusa produžavaju. Mogu se mijenjati i trajanje i intenzitet krvarenja, zbog čega je važno obratiti pažnju na odstupanja od ranijeg obrasca.

„Žena će te promjene prepoznati. Menstruacije mogu postati učestalije ili rjeđe, mogu trajati kraće, ali se mogu javiti i produžena krvarenja. Nekada imamo žene čije menstruacije traju i po mjesec dana ili duže. Svako odstupanje u pogledu menstrualnog krvarenja treba da bude upozorenje ženi. Ali nisu samo promjene ciklusa ono na šta treba obratiti pažnju. Žena počinje da dobija na tjelesnoj težini, naročito u predjelu stomaka. Često kaže: 'Ja gotovo ništa ne jedem, a sve se lijepi za mene.' Sve su to stanja zbog kojih treba da se javi ljekaru, koji će uraditi odgovarajuća ispitivanja i pomoći joj. Rješenja postoje, uvijek postoje rješenja“, poručuje on.

Govoreći o životnoj dobi u kojoj žene najčešće ulaze u menopauzu, dr Vukanić navodi da na to značajno utiču nasljedni faktori, te da iskustva majke i bake mogu biti važan pokazatelj.

„Na našem prostoru prosječna dob ulaska u menopauzu je oko 51 godine. Postoji značajan uticaj genetike. Ako je majka ušla u menopauzu sa 45 godina, a slično je bilo i kod bake, možemo očekivati da će i žena približno u tom periodu ući u menopauzu. Raspon je prilično veliki, od 45. do 55. godine. To je deset godina razlike i zato ne možemo svim ženama pristupati na isti način“, objašnjava dr Vukanić.

Ipak, naglašava da približavanje menopauzi ne mora podrazumijevati dugotrajno trpljenje tegoba i narušavanje kvaliteta života.

„Ja koristim jednu vrlo smjelu rečenicu kada kažem da menopauza u današnje vrijeme ne treba da postoji u smislu tegoba koje žena mora da trpi. Žena ne treba da osjeća sve probleme tranzicije kao nešto što je neizbježno. Postoje načini da se ispita šta se dešava u njenom organizmu, da se izmjere određeni hormonski i metabolički parametri, urade potrebni pregledi i da joj se pristupi na odgovarajući način. Medicina je danas dovoljno napredovala da možemo mnogo toga da uradimo kako bismo ženi pomogli“, ističe dr Vukanić.

Posebno mjesto, kako ističe, zauzima prilagođavanje pregleda i liječenja zdravstvenom stanju, potrebama i karakteristikama svake pacijentkinje.

„Svaka žena je priča za sebe. Svaka ima svoju genetiku, svoje hormone i svoj način funkcionisanja organizma. Kada žena dođe kod ljekara, potrebno je uraditi jedan veoma temeljan ginekološki intervju, odnosno anamnezu. Ona nam daje smjernice u kom pravcu treba da idemo i šta je potrebno da ispitujemo. To ne znači da ćemo svakoj ženi raditi sve moguće analize. Naprotiv, radićemo one koje su neophodne upravo za nju. Potrebno je dobro ispitati pacijentkinju, procijeniti njeno stanje i na osnovu toga donijeti odluku o daljim koracima“, objašnjava dr Vukanić.

Jedna od mogućnosti o kojoj razgovara sa pacijentkinjama jeste hormonska supstituciona terapija, odnosno hormonsko nadomjesno liječenje.

„Ja pacijentkinjama predstavljam benefite hormonske supstitucione terapije. Prije toga uradimo potrebna ispitivanja, izmjerimo parametre koje treba da pratimo i procijenimo stanje žene. Kada uvedemo terapiju, nastavljamo praćenje. Kontrole se obavljaju nakon mjesec dana, nakon tri mjeseca, nakon šest mjeseci. Pratimo nalaze, ali i kliničku sliku, odnosno kako se žena osjeća. To je veoma važno, jer cilj nije samo da neki parametar bude dobar na papiru, već da žena zaista ima bolji kvalitet života“, kaže dr Vukanić.

Govoreći o iskustvima iz prakse, ukazuje i na razlike u prihvatanju hormonskog liječenja među zemljama.

„Imam pacijentkinju koja ima 88 godina i koja i danas potpuno funkcioniše i izgleda znatno mlađe od svoje generacije. Kada govorimo o ženama u nekim drugim sredinama, vidimo koliko pažnje posvećuju svom zdravlju i kvalitetu života. U Italiji je, recimo, upotreba hormonske supstitucione terapije veoma zaživjela. To je važno i sa aspekta preventivne medicine, jer je cilj da ljudi što duže ostanu zdravi. Kod nas je njena primjena još uvijek veoma mala. Prema podacima kojima raspolažemo iz prakse u Srbiji, riječ je o svega oko tri odsto žena, a najveći dio njih je u Beogradu. Smatram da je to nedovoljno“, navodi dr Vukanić.

Pored promjena koje prate menopauzu, u razgovoru je bilo riječi i o menstrualnim bolovima, koje mnoge žene godinama prihvataju kao sastavni dio ciklusa. Iako su blaži i umjereni bolovi relativno česti, dr Vukanić upozorava da intenzivne tegobe, naročito one koje ometaju svakodnevno funkcionisanje, zahtijevaju pažnju.

„Blagi do umjereni menstrualni bolovi relativno su česti kod žena. Oni nastaju pod uticajem određenih materija koje nazivamo prostaglandinima, a koje izazivaju kontrakcije materice. Međutim, postoje različita stanja koja mogu izazvati bol i naš zadatak je da ih prepoznamo, otkrijemo uzrok i pomognemo ženi. Bol se može širiti u leđa i natkoljenice, a mogu ga pratiti mučnina, povraćanje, nekada i prolivi. Problem nastaje kada bol počne da ometa svakodnevni život. Žene tada izbjegavaju određene aktivnosti, ne mogu da idu na posao, ne odlaze redovno u školu, izbjegavaju seksualne odnose i u danima menstruacije značajno smanjuju svoje uobičajene aktivnosti“, objašnjava on.

Uzroci bolnih menstruacija mogu biti različiti, a jedan od njih je primarna dismenoreja, koja se najčešće javlja od prvih menstrualnih ciklusa. Međutim, bol može biti povezan i sa drugim ginekološkim oboljenjima.

„Ako žena od prve menstruacije ima bolove koji se ponavljaju, najčešće prvog ili drugog dana ciklusa, nekada i trećeg ili četvrtog, govorimo o primarnoj dismenoreji. Međutim, postoje i drugi poremećaji. Jedan od njih je endometrioza, veoma ozbiljno stanje koje na globalnom nivou često dugo ostaje neprepoznato. Tu je i adenomioza, koja se nekada nazivala unutrašnjom endometriozom. Kod nje se tkivo sluznice materice nalazi u mišićnom sloju materice i pod uticajem hormona dolazi do promjena koje izazivaju bol. Uzroci mogu biti i miomi materice, kao i zapaljenske bolesti male karlice“, navodi dr Vukanić.

Posebno upozorava da žene ne bi trebalo da se navikavaju na jake bolove niti da ih godinama prihvataju kao stanje koje se mora istrpjeti.

„Nekada pacijentkinje dugo žive sa takvim tegobama i misle da je to normalno. Nije normalno da žena ima bolove koji joj narušavaju kvalitet života. Bol je signal da treba da se javi svom izabranom ginekologu, posavjetuje se sa njim i, prema njegovoj procjeni, uradi odgovarajuće preglede i ispitivanja“, ističe dr Vukanić.

Promjena karaktera menstrualnog bola može biti važan pokazatelj da se u organizmu nešto dešava. Dr Vukanić posebno izdvaja situacije u kojima menstruacije, koje ranije nisu bile bolne ili su bile podnošljive, postaju izrazito bolne.

„Veoma je važno obratiti pažnju kada menstruacije koje su ranije bile podnošljive postanu nepodnošljive. To znači da su postale izrazito bolne i da se bol iz menstruacije u menstruaciju povećava. Takve promjene često se javljaju s godinama. Naročito treba obratiti pažnju ako bolovi počinju i prije samog menstrualnog krvarenja. Tada žena treba da se javi ginekologu kako bi se utvrdilo o čemu je riječ“, objašnjava on.

Otkrivanje uzroka nekada nije jednostavno, naročito kada postoji sumnja na endometriozu, koja može zahtijevati dodatnu dijagnostiku.

„Endometrioza može biti veoma nezgodna za otkrivanje. Najprije se radi ginekološki pregled, zatim ultrazvučni pregled. Ako na taj način ne možemo da pronađemo uzrok, postoje specijalizovani ultrazvučni pregledi koji se najčešće rade u visokospecijalizovanim centrima. Nekada je potrebna i magnetna rezonanca, a u određenim slučajevima, kao posljednja dijagnostička mjera, razmatra se laparoskopija, odnosno dijagnostička operacija“, pojašnjava dr Vukanić.

Tokom razgovora otvoreno je i pitanje zbog čega kod nekih žena menstrualni bolovi mogu oslabiti ili nestati nakon promjene tjelesne težine ili životnih navika.

Dr Vukanić objašnjava da masno tkivo nije samo mjesto na kojem se skladišti energija, već ima važnu ulogu u hormonskim procesima u organizmu.

„Imamo žene kod kojih bolne menstruacije počinju da se mijenjaju sa promjenom tjelesne težine. Masno tkivo nije inertno tkivo. Ja sam endokrinolog i time se bavim. Mi masno tkivo u literaturi nekada nazivamo i trećim jajnikom, upravo zbog njegove hormonske aktivnosti. Povećana količina estrogena može da utiče na ovulaciju i da poremeti normalan menstrualni ciklus. Tada dolazi do ciklusa bez ovulacije, koje nazivamo anovulatornim ciklusima, a promjene hormonske ravnoteže mogu biti povezane i sa promjenama menstrualnih tegoba“, objašnjava dr Vukanić.

Zbog toga je, kako ukazuje, važno posmatrati organizam žene u cjelini, a ne samo pojedinačne simptome. Promjene tjelesne težine, menstrualnog ciklusa i intenziteta bolova mogu biti međusobno povezane i zahtijevati odgovarajuću procjenu.

Govoreći o simptomima koji zahtijevaju ginekološki pregled, dr Vukanić posebno naglašava važnost praćenja redovnosti menstrualnog ciklusa, trajanja i obilnosti krvarenja, ali i promjena koje mogu ukazivati na hormonski disbalans.

Jedan od znakova na koje dr Vukanić posebno skreće pažnju jeste obilno menstrualno krvarenje, naročito kada je praćeno malokrvnošću ili smanjenim zalihama gvožđa u organizmu.

Emisiju možete čuti na linku Medikament

Tekst i foto: Tamara Vuković

Podijeli na: