Društvo

U novom izdanju emisije ,,Svijet nauke’’ razgovarali smo sa naučnicom Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore, dr Vesnom Mačić, koja se nedavno vratila sa još jedne antarktičke ekspedicije. Povod za razgovor bili su njeni utisci nakon boravka na jednom od najudaljenijih i najsurovijih prostora na planeti, ali i iskustva sa druge misije, koja se u mnogo čemu razlikovala od prve.

Dr Mačić ističe da je ovogodišnji odlazak na Antarktik bio znatno lakši u organizacionom smislu, upravo zahvaljujući prethodnom iskustvu.

„Ove godine nije bilo nejasnoća oko toga šta me očekuje, jer sam prošle godine prvi put prolazila kroz sve to i mnogo toga nisam znala. Sada sam već imala jasniju sliku o tome gdje idem, kako se radi, kakvi su uslovi na brodu i u bazi“, navela je ona, dodajući da za razliku od uvriježenih predstava o Antarktiku kao prostoru vječnog leda, dubokog minusa i gotovo nemogućih uslova za rad, iskustvo sa terena pokazalo je nešto drugačiju sliku.

„U periodu godine kada smo mi boravili tamo, temperature su bile oko nule, tako da uslovi nisu bili toliko ekstremni kao što većina ljudi zamišlja kada pomisli na Antarktik. To je u velikoj mjeri olakšalo pripremu za terenski rad i boravak na brodu“, objasnila je Mačić.

Ipak, kaže da oduševljenje tim prostorom ne izostaje.

„Poseban je osjećaj biti na mjestu gdje gotovo svakodnevno možete da vidite pingvine, foke, kitove, brojne vrste ptica i impozantne glečere. To je istovremeno i ozbiljno istraživanje i iskustvo koje ostaje za cijeli život“, ponosno je istakla.

Ovog puta, dio ekspedicije bio je i njen kolega iz Instituta za biologiju mora, dr Aleksandar Joksimović, što je dodatno doprinijelo uspješnosti istraživanja. Ekspedicija je trajala dva mjeseca, a prema riječima dr Mačić, upravo duži boravak omogućio je više rada i kvalitetnije rezultate.

Za razliku od prošle godine, kada zbog nedostatka vremena i opreme nisu mogli da realizuju sve planirane aktivnosti, ovogodišnja misija bila je znatno sadržajnija. Kolega Joksimović je prije polaska broda otišao u Bugarsku kako bi na vrijeme bila ukrcana sva potrebna oprema, što je omogućilo širi obim istraživanja.

„Ove godine smo radili uzorkovanje za istraživanje mikroplastike u morskoj vodi, za šta nam je bila neophodna takozvana manta mreža. Riječ je o planktonskoj mreži koja se vuče čamcem po površini mora, a pomoću koje se prikupljaju uzorci za dalju obradu“, pojasnila je ona.

Pored toga, istraživači su koristili i grabilo za uzimanje sedimenta i organizama sa morskog dna, kao i podvodnu kameru kojom su pratili živi svijet na morskom dnu. Rađeno je i uzorkovanje sa obale, pa je ukupan broj prikupljenih uzoraka ove godine bio znatno veći i raznovrsniji nego tokom prethodne ekspedicije.

Duži boravak omogućio je i da istraživači neposredno prate promjene u prirodnom okruženju.

„Tokom ta dva mjeseca mogli smo da posmatramo otapanje velikih količina snijega i leda, što je za taj period godine na Antarktiku uobičajeno. Ipak, nama je bilo zanimljivo da te promjene pratimo iz dana u dan“, objasnila je Mačić, kazavši da su joj posebnu pažnju privukle i površine bez snijega, na kojima rastu mahovine i lišajevi - pionirske vrste koje uspijevaju i u tako surovim uslovima.

Kada je riječ o mikroplastici, dr Mačić objašnjava da se pod tim pojmom podrazumijevaju plastični fragmenti manji od pet milimetara. Uzorci morske vode prikupljeni tokom ekspedicije tek će biti analizirani, jer za to na brodu nije bilo moguće instalirati svu neophodnu opremu.

„Uzorci su zamrznuti na brodu i kada se brod vrati u Bugarsku, ići ćemo po njih. Tek nakon toga moći ćemo da uradimo analize i utvrdimo sastav i količinu mikroplastike u morskoj vodi“, kazala je ona, najavljujući da rezultati analiza prikupljenih uzoraka očekuju se do kraja godine, odnosno tokom zime, kada bi javnost mogla dobiti konkretnije podatke o prisustvu mikroplastike u antarktičkom morskom ekosistemu.

Za sada su dostupna zapažanja o makroplastici, odnosno plastičnom otpadu većem od pet milimetara, koji je evidentiran na pojedinim plažama. Na nekim lokacijama otpada je bilo više nego prošle godine, što se, prema njenim riječima, može povezati sa ljudskim aktivnostima, blizinom istraživačkih baza, ali i uticajem turizma, ribarenja, morskih struja i talasa.

„Na obalama možete vidjeti kanape, plastične kese i druge ostatke otpada. To je zaista poražavajuće kada se nađe u prostoru za koji mislimo da je gotovo netaknut. Takvi prizori ostavljaju snažan utisak i šalju jasno upozorenje da mnogo ozbiljnije moramo shvatiti upravljanje čvrstim otpadom“, upozorava dr Mačić.

Dodaje da otpadu nije mjesto ni na Antarktiku ni bilo gdje u prirodi, naročito u područjima koja su do sada ostala relativno očuvana.

„Nije lako uskladiti istraživačke ciljeve sa logističkim mogućnostima broda, posade i tehničkog osoblja, ali se trudimo da vrijeme na terenu iskoristimo što efikasnije. Nadamo se da ćemo i naredne godine nastaviti ova istraživanja“, kazala je ona.

Za Institut za biologiju mora, učešće u ovakvim međunarodnim ekspedicijama predstavlja veliki naučni iskorak. Istraživanje Antarktika, pored Jadranskog i Mediteranskog mora, donosi novo iskustvo, nove izazove i dodatno potvrđuje značaj crnogorske nauke u međunarodnim okvirima.

Ova ekspedicija realizovana je u okviru međunarodne saradnje Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore i Bugarskog antarktičkog instituta, uz podršku Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore. Iako su ovakva istraživanja zahtjevna i finansijski i organizaciono, u Institutu vjeruju da je riječ o izuzetno važnoj i prestižnoj prilici koju treba nastaviti razvijati. 

Cijelu emisiju možete poslušati na linku ,,Svijet nauke''.

Tekst: Mihaela Moškov

Foto: Privatna arhiva / V. M.