Društvo

U emisiji „Medikament“ govorili smo o emociji ljubomore – osjećanju koje je svima dobro poznato, ali o kojem se rijetko otvoreno razgovara. O ovoj temi za naše talase govorila je dr Nevena Topalović, psihološkinja koja je upravo ljubomori posvetila svoju doktorsku disertaciju.

Kako objašnjava, interesovanje za temu ljubomore proisteklo je iz kombinacije naučnih i ličnih motiva. Prije svega, istraživanja ljubomore na prostoru regiona gotovo da i nema, te njen rad danas predstavlja jedino sveobuhvatno istraživanje koje opisuje različite aspekte i korelate ove emocije.

„Ljubomora se često pripisuje raznim drugim emocijama i posmatra površno, a zapravo je u korijenu mnogih obrazaca koji se ponavljaju u partnerskim odnosima. Da bi se razumela ljubomora, korisno ju je razlikovati od zavisti. Zavist se javlja kada neko ima nešto što mi nemamo, dok ljubomora uvijek podrazumijeva treću osobu i čini svojevrsni emotivni trougao. Po definicijama iz psihologije, ljubomora se sastoji od kognitivnog, emotivnog i ponašajnog aspekta, a unutar njih generiše širok spektar osjećanja – strah, bijes, tugu, anksioznost, nesigurnost i manjak samopouzdanja. Upravo zbog ove kompleksnosti, ljubomora je teško uhvatljiva – nekad se pojavljuje postupno, nekad naglo, ali gotovo uvijek lako prepoznatljivo“, kaže Topalović.

Kako navodi, postoji više vrsta ljubomore, a one proizlaze upravo iz njenih komponenti.

„Kognitivna ljubomora uključuje misli koje se javljaju, od naizgled bezazlenih pitanja ‘gdje je?’ ili ‘zašto se ne javlja?’, pa do kreiranja razrađenih scenarija i teorija koje iscrpljuju osobu. Ponašajna ljubomora predstavlja korak dalje, kada se misli pretvore u postupke: provjeravanje telefona, praćenje, ispitivanje, a na krajnjem kraju kontinuuma i ozbiljna nasilna ponašanja. Emotivni aspekt obuhvata sve ono što osoba u tim trenucima osjeća: tugu, bijes, strah, nesigurnost. Svi ovi aspekti najčešće se prepliću i razvijaju paralelno, što dodatno otežava kontrolu nad njima”, navodi ona.

U svakodnevnom govoru često se kaže da „malo ljubomore nije loše“, međutim, mišljenja stručnjaka su podijeljena.

,,Jedna grupa istraživača smatra da bilo koji oblik ljubomore narušava odnos jer ukazuje na nepovjerenje – u partnera ili u sebe. Druga grupa vidi ljubomoru kao svojevrsni začin odnosa, emociju koja može unijeti dinamiku i produbiti strast. Ipak, istraživanja su znatno brojnija na strani teze koja ljubomoru označava kao destruktivnu. Istina je vjerovatno negdje između, ali granica između razigranosti i destruktivnosti izuzetno je tanka“, upozorava ona.

Prema njenom istraživanju, anksioznost se pokazala kao najvažniji korelat ljubomore – i kod muškaraca i kod žena. U obuhvatnom uzorku od 400 ispitanika, anksioznost je bila prisutna kroz sve operacije i mjere, dok su drugi faktori pokazivali značaj samo djelimično. To ukazuje da je korijen ljubomore nerijetko upravo taj lelujavi osjećaj nesigurnosti, konstantnog iščekivanja i straha da će nešto poći po zlu.

Ljubomora se, kaže Topalović, može povezati i sa samopouzdanjem i slikom o sebi. Iako u njenom istraživanju samopouzdanje nije zasebno mjerena varijabla, iskustvo iz rada sa klijentima pokazuje jasnu vezu: što je anksioznost manja, samopouzdanje je veće, a ljubomora slabija. Osoba koja vjeruje u sebe, svoj vrijednosni sistem i svoje kvalitete, prirodno više vjeruje partneru, pa se ljubomora teže probija na površinu.

Kada je riječ o razlikama između muškaraca i žena, brojna istraživanja decenijama potvrđuju slične rezultate: muškarci snažnije reaguju na seksualnu nevjeru, dok žene snažnije reaguju na emotivnu. Iako statistika pokazuje jasne tendencije, Topalović naglašava da je uvijek važno gledati individuu, jer „statistika je tačan skup netačnih podataka“ – a stvarni životi i odnosi mnogo su raznovrsniji.

„Na kraju, kada osoba osjeti da ljubomora počinje da narušava odnos, ključni korak je prepoznavanje da ta emocija pripada njoj, a ne partneru. Iako partnerovo ponašanje može djelovati kao okidač, korijeni ljubomore najčešće leže mnogo dublje – u ranijim iskustvima, ponekad čak i u djetinjstvu. Zato je važno vratiti se unazad, otkrivati uzroke, preispitivati sopstvene nesigurnosti i postepeno graditi zdravije obrasce reagovanja. Rad na ljubomori zahtijeva hrabrost, vrijeme i iskrenost prema sebi, ali je moguć i donosi veliku promjenu u kvalitetu odnosa“, zaključuje dr Topalović.

Emisiju možete poslušati na linku : https://soundcloud.com/radio-kotor/medikament-28-11-2025?si=9eaee45fa4b44b16b983774b7d979c21&utm_source=clipboard&utm_medium=text&utm_campaign=social_sharing

Tekst: Tamara Vuković

Fot: Radio Kotor