Društvo

Zdrava ishrana je i u redovnim okolnostima jako važna kako bismo sopstveni imunitet učinili odbrambenim sistemom jako korisnim u borbi protiv bakterija, virusa i bolesti uopšte.

U uslovima izolacije koji podrazumijevaju i smanjenu fizičku aktivnost veoma je važno pravilno se hraniti.

Na ove teme je sa internistom doktorkom Radmilom Starčević razgovarala Jelena Kljajević.

Doktorka se već desetak godina bavi uticajem ishrane na zdravlje čovjeka, sa posebnim osvrtom na hrono sistem ishrane.

Razgovor sa talasa Radio Kotora možete poslušati danas (srijeda 15. april) od 16 sati i 30 minuta.

Na koji način duži boravak u zatvorenom prostoru koji podrazumijeva najčešće i minimalnu fizičku aktivnost može uticati na naš organizam?

Zdravlje je psiho-fizičko blagostanje, što znači da se dobro osjećamo u svojoj koži. Posljednjih deset godina bavim se preventivnom medicinom i preporučujem hrono ishranu kao način kako doći do zdravlja. Imamo osnovni – bazalni metabolizam koji u toku 24 časa kod prosječne žene troši od 1000 do 1500 kalorija, a kod muškaraca od 1500 do 2000 kalorija. Kada smo u potpunom mirovanju ili recimo sada u izolaciji - možemo da kažemo da će naše tijelo potrošiti određenu energiju. Međutim, kako za naš tjelesni tako i za psihički razvoj vrlo je važno ono što smo svih ranijih godina učili , a to je kretanje koje je jako bitno za cjelokupno zdravlje. No, s obzirom na okolnosti koje ne možemo da promijenimo, ono što možemo jeste da se osvrnemo na sebe. Sada vremena imamo na pretek i to treba da iskoristimo. To podrazumjeva da se oni koji su već na nekom programu ishrane, posvete istom još više, a oni koji nisu da preispitaju sebe i da odaberu program koji mogu naći i na internetu, a koji bi odgovarao njihovom mentalnom sklopu, dosadašnjim navikama. Moje preporuke su da ne sprovodimo samo ličnu higijenu o kojoj se puno priča već da se posvetimo i unutrašnjoj higijeni koju smo definitivno svi zapostavili.

Što se organizmu dešava kada u uslovima izolacije konzumiramo nezdravu hranu – puno slatkiša, masne ili pržene hrane?

Korišćenje loše hrane, pa i u periodima kada se krećemo nije dobro za naš organizam. Posljednjih pedeset godina koliko je industrijalizacija uzela veći zamah, jednostavno smo svi “upali u klopku savremenog života” koji je nudio neke benefite, da otputujemo sa jednog na drugi kraj svijeta, recimo. Tako smo hranu smo počeli dobijati iz cijelog svijeta, pojavljuje se ta vještačka hrana koja je dostupna. Posljednjih deset godina ona je izrazito jeftina. Niste mogli da prođete ulicom deset metara da ne naiđete na neki kafić, trafiku, benzinsku pumpu koji nude takvu hranu…Mi smo predatori, a kao sva bića koja pripadaju sisarima imamo ta dva instikta sa kojima “sarađujemo” - instikt za samoodržanjem i instikt za produžavanjem vrste. Instikt za samoodržanjem vezan je za unos hrane tako da mi “jedemo svim čulima” - taj prvi kontakt sa hranom je takav da kad je vidimo normalno je da je i poželimo. Do prije samo pedeset godina, nikad se nije desilo da toliko hrane ima. Mi smo bića koja su u prošlosti više bila više gladna nego sita, a pritom imamo metaboličku memoriju. Sada se pokreće taj mehanizam koji imamo u sebi, a zbog tog perioda nemaštine iz prošlosti. Mi kada god pogledamo hranu - poželimo je. Naši dosadašnji uslovi su bili takvi da je to bukvalno bilo nametnuto, preko medija, reklama… Mi smo savremenici u ovom periodu i upravo smo potisnuli činjenicu da moramo biti uobročeni, da ne možemo da jedemo hranu kad je god vidimo. Tako da je cilj i sada - kada smo u ovakvoj situaciji, da se pod broj jedan UOBROČIMO, odnosmo da razmislite i da svaki zalogaj koji stavite u usta doživljavate kao obrok. Podrazumijeva se da kada uzmete da jedete taj obrok traje 15 do 20 minuta. Nakon toga pet  sati ne bi trebalo ništa jesti već samo piti vodu, limunadu ili čaj bez šećera i zaslađivača jer u suprotnom to postaje jedan obrok. Većina ljudi se tu “izgubila” zato što se ujutru najčešće žuri, nema se vremena, preskače se doručak ili se uzima nešto lagano s nogu i onda se cijeli dan juri za obavezama. Kada dođe noć - polako počinje da nas sustiže glad što tijelo prepoznaje kao krizu i počinje da čuva te masti. Prelazimo na taj efekat koji nutricionisti nazivaju sumo efekat jer su nekada tako živijeli sumo-rvači, borci koji su se hranili kao što se većina današnjeg svijeta hrani - bez doručka , a obilnim obrokom u večernjim satima. Kada nemate veremena za sebe i ne razmišljate šta jedete najčešće pribjegavate brzoj hrani koju usput kupujemo ili koja se lako priprema, a koja u sebi nema dobru nutritivnu vrijednost. Nutritivna vrijednost znači da namirnice imaju ono što tijelu zapravo treba - vitamine, minerale, vlakna, aminokiseline, ugljene hidrate i masti. Današnje namirnice koje mi zovemo brzim i lošim nose samo energiju i to mi zovemo “praznim kalorijama”. Ako uzmemo u obzir da smo i u prethodnom periodu bili slabo pokretni - sada kada nam je uskraćena ta sloboda kretanja shvatamo koliko nam je to značajno za život. Rijetko ko je bio u stalnom treningu što znači da u toku nedjelje pet puta budete aktivni, da taj intenzitet vježbi bude dovoljno veliki da se u toku treninga srčana frekvenca poveća i do 150, ne tokom cijelog treninga već samo u dijelu i da ta vježba traje 30 do 60 minuta u zavisnosti od godina, pola i pridruženih bolesti. Sticajem okolnosti i s obzirom da sam se bavila poremećajima u ishrani, mogu reći da bi preventiva podrazumjevala i to da su ljudi dolazili na preglede u želji da promijene nešto u ishrani i načinu života kako ne bi došlo do bolesti. Sada je 50 % populacije gojazno tako da su kod mene dolazili i gojazni ljudi koji su, dakle, imali probem sa kilogramima, zatim oni koji su imali normalnu težinu ali i bolesti poput dijabetesa, gastritisa ili drugih pridruženih oboljenja. Savremeni način života je napravio zamku - da ne razmišljamo šta,  kad i koliko jedemo, koliko se krećemo, kako se borimo sa viškom informacija i iz te nebrige mi smo ulazili u zavisnost od loše ishrane. Pri čemu - ističem šećere jer se oni u posljednjih dvadeset godina toliko mnogo uzimaju da se odvikavanje od tog načina ishrane odnosno liječenje tretira kao i liječenje svake druge bolesti zavisnosti.

Što se dešava kada se hranimo zdravo – koje benefite tada činimo za naš organizam i koje zdravstvene probleme tako izbjegavamo?

Dostupan nam je internet pa oni koji traže informaciju o tome - ima ih u izobilju. Često se zbune i uglavnom kreću sa tom pobudom da treba rješavati problem sa kilogramima. U programu hrono ishrane kilogrami su “kolateralna dobit cijele priče”. Prvenstveno se zapravo liječi zavisnost od nemara, nereda i loše hrane. Kada se upotrebljava velika količina šećera i brašna povećava se insulin koji je glavni “dirigent” u procesu metabolizma i utiče na druge hormone . Masno tkivo takođe luči gomilu hormona i nekih parametara zbog čega se tijelo osjeća umorno i većina pacijenata osjeća taj hronični umor tako da se javlja niz tegoba koje su opomene jer vam tijelo na neki način šalje signale da nešto ne radite dobro. Demagozi kažu da i oni koji se zdravo hrane mogu da obole od nekih bolesti. To je tačno, ali mi smo prije svega svjesna bića. Ako imamo mozak i upustvo za njegovu upotrebu i hoćemo da pomognemo svom tijelu , a i duhu- moramo da vjerujemo u sebe i u program koji će nas dovesti do psiho-fizičkog blagostanja. Savremeni čovjek izgubio je taj odnos da vjeruje sebi ili nekom drugom jer smo se dosta okrenuli tehnici, medijima, društvenim mrežama. Tehnika nas je udaljila jer nemamo interakcije, za razliku od nekadašnjeg trača. Kompletan ovaj način života nas je udaljio od prirode, odnosa sa samim sobom, sa svojim najbližima, udaljilo nas je i porodicu rasparčalo , a onda jednostavno sve što nam se danas dešava je bumerang. Danas se dosta govori o kolektivnom imunitetu.  Ipak, smatram da je mnogo bitnije raditi na preventivi,  da naš imuni sistem ojačamo jer će se i u budućnosti sigurno pojavljivati novi virusi. Takođe, ne treba zaboraviti ni “stare viruse” jer svake godine imamo sezonski grip koji je uvijek opasan za najslabije i sve one koji imaju loš imuni odgovor. Lošu hranu ne treba upotrebljavati, naročito sada kada smo zatvoreni.. Ako uzmemo da 100 grama nekog rafinisanog proizvoda u prosjeku ima 500 do 600 kalorija , a da bi ih potrošili treba da trčimo sat vremena – onda shvatamo da je ta energija kroz rafinisane proizvode zapravo prazna energija… To je jedan štetan efekat koji će dovesti do gojaznosti, a drugi štetan efekat je što je ta hrana bez vitamina i minerala. Potroše se naše rezerve, a rezultat je “pothranjeno tijelo”.

Koje fizičke aktivnosti predlažete u uslovima izolacije?

Za one koji imaju kuće i dvorišta je jednostavno. Tu su razni poslovi – u bašti, zatim farbanje, čišćenje i ostali poslovi.

Često mi pacijenti kažu da imaju neki aparat u kući ili stanu koji pomaže održavanju kilaže, a da ga nikad nisu koristili…Sklone ga u neki kutak svog prostora..Svi imamo na primjer lopte za pilates ili obične lopte, vijače… Ne treba nam više od jednog metra kvadratnog za lagane fizičke aktivnosti. Potrebno je da imamo volju. Internet nudi brojne savjete. Poslušajte onaj koji vam odgovora. Savjetujem da u blokčić zapisujete što ste tokom dana jeli, nek bude uz vas. Pratite dinamiku. Imajte tri obroka tokom dana, između nek bude tečnost. Odradite lagane vježbe. Vodite računa o higijeni. Ne moramo pratiti vijesti previše često. To može biti jako stresno. Na vama je da se sačuvate. Ova samoizolacija je način i da upoznamo sebe, da se prisjetimo nekih hobija koje možemo realizovati u ovoj situaciji.

Kako da se hronični bolesnici ponašaju u kućnim uslovima? Nekima od njih je, recimo, boravak na vazduhu ili pješačenje dio terapije odnosno način da bolest drže pod kontrolom. Kako sada da se ponašaju, osim što je neophodno da se, prije svega, čuvaju virusa?

Hronični bolesnici su “najlakša meta” virusa i zaista se moraju pričuvati i od samog kretanja. Važno je reći da je za naše zdravlje sedamdeset odsto važno ono što radimo kroz ishranu – što i koliko jedemo, a trideset odsto je pokret i sve ostalo. Od ogromnog je značaja koju hranu unosimo u organizam, a to je u zadnje vrijeme zanemareno. Gledajući društvene mreže i medije uopšte, dobili smo mnogo ideja. Za sve one koji su spremni da se informišu – to mogu da urade na različite načine. Teme poput ove o kojoj govorimo su jako korisne za sve. Sada se kroz već poznate protokole ne borimo samo za zdravlje nego za život. Danas je hrana dostupna. Ljudi se već ponašaju kao da smo dugo, dugo u izolaciji i kupuju neke namirnice koje nisu zdrave. Ne treba se zatpravati hranom. Činjenica je da većina nas ima višak kilograma ili je u predgojaznoj ili gojaznoj fazi. Moramo se truditi da ne narušimo zdravlje. Sada je to jednostavno – u zatvorenom prostoru, uz višak hrane, stres…Nemojmo to raditi – ni zbog sebe, niti zbog djece ili starijih među nama.

Pred nama su uskršnji praznici koji će donijeti i više hrane na trpezama, a samim tim i pretjerivanje. Važno je da ne pretjerujemo, zar ne?

Hrišćanska vjera podrazumijeva post u trajanju od sedam nedjelja, a svrha je odricanje. Nakon zime, uvodi se jako strog post, a cilj je sa moje tačke gledišta da kada jačate duh – jačate zapravo i tijelo. Taj koji se toga pridržavao u pravom smislu riječi je već dosta uradio. Ipak, ne dopada mi se ideja da se tokom posta jedu na primjer posni eurokrem, posna plazma i slično. To onda nije bilo odricanje, niti pravi post. Prije pedesetak godina se gotovo bilo nemoguće ugojiti nakon posta, a sada se i to dešava. Pretjerivanje svakako nije u hrišćanskom maniru. Zato, tokom nastupajućeg praznika ispoštujmo običaje u smislu farbanja jaja i budimo uz porodicu. Na taj način ćemo uživati. Ovih dana upoznajemo jedni druge još više. Kada govorimo o članovima zajedničkog domaćinstva - najkorisnije je da razmišljamo kako smo jedni drugima najbolje društvo. Ko to prepozna u ovom periodu u kojem ćemo, svakako, nailaziti i na lične krize, biće mu mnogo lakše. Sigurna sam da ćemo iz cijele ove situacije naučiti nešto i ostati pozitivni.