Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto privatna arhiva

Danas čovjek u organizam unosi u prosjeku deset puta više šećera u odnosu na period od prije samo pedesetak godina.

Praktično smo okruženi rafinisanim proizvodima, samim tim se puno konzumiraju i sve to negativno utiče na metaboličko stanje organizma.

Prema riječima internistkinje dr Radmile Starčević, ovo su ključni razlozi zbog kojih je u populaciji u posljednje vrijeme sve prisutniji dijabetes odnosno povišen nivo šećera u krvi.

“Ilustracije radi, jedan veliki market ima preko pet hiljada bar kodova sa namirnicama koje su jestive, ali po meni nisu za ljudsku upotrebu. Neće vas akutno otrovati, ali njihova hronična upotreba odnosno svakodnevno konzumiranje u tijelu pravi deponiju aditiva i emulgatora jer tu ima dosta vještačkih segmenata koji našem tijelu uopšte nisu potrebni - poput boja, aditiva, emulgatora, arome i slično” – priča dr Starčević.

Podsjeća da se više puta ponovljena vrijednost jutarnjeg šećera iznad 7.1 zove dijabetes.

“Laboratorijski parametri koji ukazuju na redovne vrijednosti šećera u krvi su između 4.5 i 6. Sad se postavlja pitanje kako tretiramo rezultate između 6 i 7.1? To je, zapravo, insulinska rezistencija, a ona se potvrđuje i nakon urađenog OGTT testa odnosno takozvanog testa opterećenja na šećer. Dakle, to još nije dijabetes ali jeste signal koji nam govori da treba da povedemo računa o načinu života” – kaže dr Starčević.

Savremeno doba je po pitanju unosa šećera vrlo problematično.

“Savremen način života je paradoksalan. Jedemo puno šećera, šećer podiže insulin, insulin brzo obara šećer i onda se tijelo, logično, potpuno zbuni pa u jednom trenutku nema energije jer smo šećer “ubacili u ćelije”, potrošili rezervu u obliku glukagona, mast je “zaključana” i mi osjećamo nedostatak energije. Tijelo onda pametno reaguje jer šalje sljedeću poruku – meni ne treba toliki šećer, neću da “slušam taj insulin”. Dakle, javlja se otpor na insulin od strane naše ćelije , naša ćelija pravi otpor na insulin i zato se javlja veća vrijednost šećera u krvi. Insulin, zapravo, služi kao ručica koja ubacuje šećer u svaku ćeliju, kako bi svaka ćelija imala energiju. No, mi unosimo previše šećera, a ćeliji ne treba tolika energija i ona se brani tako što ga ne prihvata” – objašnjava dr Starčević.

Sistem nas ne podržava kada je u pitanju zdrav unos hrane. Trudimo se da promijenimo način ishrane, kako bi sačuvali zdravlje, a to je vrlo teško s obzirom da nam je hrana dostupna na svakom koraku.

“Hrane iz cijelog svijeta ima svuda oko nas, u marketima, u kući, na poslu, na raznim slavljima i oko nam daje signal da nam je potrebno nešto što vidimo, podsvjesno smatramo da nam je hrana potrebna. Podsjetiću da smo nekada slatkiše konzumirali samo prilikom praznika i nekog posebnog povoda, a sada to radimo svakog dana po više puta. U nekadašnjoj čokoladi od sto grama je bilo dvadeset grama šećera, a danas je osamdeset grama. To više nisu čokolade. To su šećerne table. Ovim opisom zapravo želim da predočim koliko je sve drugačije nego nekada” – kaže Starčević.

Disciplina je jedini način da pomognemo sebi i pozitivno utičemo na zdravlje.

“Pacijentima dajemo ideje kako da “pobjegnu od klopke sistema” koja nam nudi hranu, a rješenje je, zapravo, zdrava ishrana. U periodu od četiri do šest sedmica je potrebno smanjiti unos šećera u krvi, truditi se da u tome istrajemo. Danas već sve znamo o insulinskoj rezistenciji, dijabetesu i drugim bolestima ali i dalje nismo dosljedni. Disciplina je jedini način da pomognemo sebi” – zaključuje dr Starčević.