Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Privatna arhiva

Koliko praznični izazovi koji se odnose na hranu i piće mogu negativno uticati na naše zdravlje i raspoloženje? Kako da se suzdržimo u susret danima koji će donijeti trpezu punu različitih đakonija od kojih je većina onih koje na naš organizam negativno utiču ? Ko su oni koji ipak uspijevaju da nađu mjeru i učine da se ne odreknu slatkiša, masne i teške hrane, ali je u organizam unesu u umjerenim količinama?

Ova pitanja smo postavili današnjoj gošći „Nedjeljnog razgovora“ internistkinji doktorki Radmili Starčević koja se dugi niz godina bavi nutricionizmom sa akcentom na hrono ishranu.

„ Rješenje je u samokontroli koja nam svima vrlo često nedostaje. Nije poenta da praznike vezujemo samo za hranu i pretjerivanje kada je unos kalorija u pitanju, ali isto tako – ne možemo se odreći svega, pa je po neki slatkiš dozvoljen. Samo, nađimo mjeru jer je cilj da se dobro osjećamo, a ne da nam pretjerivanje u hrani i piću omete uživanje u prazničnim danima“ – savjetuje doktorka Starčević.

Slaže se da je vrlo teško odoljeti izazovima koji su u dvadeset prvom vijeku svuda oko nas, ali ističe i da smo svjedoci paradoksa odnosno „da živimo u vrijeme kada su nam dostupne sve informacije koje pomažu da očuvamo zdravlje, a da smo mi prema zdravlju istovremeno najneodgovorniji“.

„ Zdravlje je psihofizičko blagostanje odnosno – lijep osjećaj u sopstvenoj koži koji nam omogućava da bez velikog napora obavljamo dnevne aktivnosti. Danas smo svjedoci ogromnog paradoksa – imamo sve informacije o pravilnom načinu ishrane i zdravlju, a najmanje smo odgovorni prema sopstvenom zdravlju. U postkovidu uočavamo da su se ljudi ugojili, pa sada imaju pet ili deset kilograma više, postali su apatični, nemaju stimulaciju da sebe mijenjaju i tako pomognu svom tijelu. Ako želimo da imamo volju za životom – moramo ojačati tijelo“ – kaže dr Starčević.

U zadnjih pedesetak godina, jačanjem industrijalizacije „izašli smo iz prirodnih ritmova“, a na kraju, ipak, sve dođe „na naplatu“ – bilo da je u pitanju fizičko, mentalno ili duhovno zdravlje.

„ Zbog loših navika u ishrani, stari se prije vremena. Mehanizme koji treba da nam služe cijelog života, mi iskorostimo dosta rano i onda ostajemo bez njih u vrijeme kada je organizam već oslabljen“ – objašnjava dr Starčević.

Savremena varka su, dodaje, rafisani proizvodi.

„ Bilo da se radi o slanim ili slatkim grickalicama, te namirnice imaju pedeset odsto šećera u svom sadržaju, što je znatno više nego što je bio slučaj sa nekadašnjim slatkišima koje smo, doduše, jeli tokom praznika ili nekih svačenosti, ali ne kao danas – svakodnevno. Ti šećeri u rafinisanim proizvodima su prosti, jednostavni, brzo se vare i brzo nam daju energiju. E baš na taj način „odlazimo u neku neravnotežu“. Dobijamo mi neki nalet energije, ali, nažalost, kratko traje. Na takav izvor šećera, tijelo luči insulin, a insulin vrlo brzo obori šećer u krvi i mi, nakon početnog zadovoljstva, dosta brzo osjetimo da nam fali ta energija“ – pojašnjava dr Starčević.

Preko pedeset odsto stanovništva na planeti, kako navodi, spada u grupu lake ili srednje-teške gojaznosti što znači da se radi o osbama koje imaju preko pet ili deset odsto masti.

„ E sad, ako imamo taj rezervoar – zašto ga tijelo ne koristi? Zato što smo „stalno pod šećerom“ koji luči dosta insulina, a insulin zatvara masnu ćeliju i mi ne možemo masnoću da iskoristimo u energetske svrhe. Zato imamo osjećaj nedostatka energije. Umjesto da sačekamo još tri do četiri sata, kada će tijelo početi da koristi naš rezervoar, mi u tom periodu uzmemo kafu sa mlijekom, neki zalogaj, popijemo sok i to  ne doživljavamo kao obroke. Ipak, sve su to obroci, a time i „podsticaji za novom količinom insulina“. Tada možemo osjetiti da nemamo koncentraciju, čak i da smo gladni, da nemamo energiju to je posljedica konzumiranja namirnica koje ja nazivam nutritivnim  nulama - nose puno energije ali ne sadrže vitamine i minerale koji čine da naše tijelo funkcioniše kako treba ali da se hemijske reakcije u organizmu kojih jue mnogo odvijaju onom brzinom koja je organizmu potrebna. Da sumiram, mi smo na ovaj način, zapravo, u disharmoniji sa prirodnim zakonima“ – objašnjava dr Starčević.

Na pitanje: Kako pobjeći od „sistemske klopke koja nam stalno nudi hranu, podsjeća nas na nju, opisuje nam njen ukus i stimuliše nas da probamo “, odgovara da je rješenje u disciplini.

„ Pitanje je kako se obuzdati kad nas stalno „opsijedaju“ različitim reklamamama, bilbordima, hrana je opšteprisutna na raznim mjestima na kojima boravimo. Mi gledajući hranu podsvjesno smatramo da nam je i potrebna. Sigurno da nije lako. Činjenica je da se mi stalno vraćamo toj „brzoj energiji iz slatkiša“. Obuzdamo se par dana i objasnimo sami sebi da nam ne treba ta količina. Onda dođu na primer dani kada su loši vremenski uslovi, ne možemo u šetnju, onda naiđu periodi razočaranja, depresije i mi u slatkišima nalazimo društvo, opet posežemo za šećerom koji je svuda oko nas. Disciplina je jedino rješenje. Mora da se uvede red koji za početak podrazumijeva manji unos šećera u periodu od četiri do šest nedjelja. Trudim se da različitim idejama stimulišem pacijente. Znam da nije jednostavan proces. Cijelo vrijeme se, zapravo, svi zajedno trudimo da „nadmudrimo taj šećer“ – kaže dr Starčević.

Različite zdravstvene probeleme sa kojima se suočavamo, među kojima su brojni i oni koji nastaju upravo zbog pretjerivanja kada je unos hrane u pitanju, vode nas kod ljekara pa se vrlo često oslonimo na njih i na terapiju.

Ipak, kaže doktorka, kao svjesna bića bi lijek trebalo da potražimo u sebi.

„ Cijela priča oko mnogih bolesti – nalaza koji govore o povećanom nivou holesterola u krvi, o šećeru, pritisku, masnoj jetri je takva da ni medicina nema konkretan tj efikasan lijek. Lijek bi trebalo da pijete sedam, deset ili mjesec dana, da vam pomogne i da prestanete da ga koristite. Ipak, vidimo da ljudi krenu sa korišćenjem ljekova i to rade cijelog života. Ljekovi vam u jednom segmentu pomognu, a negdje nešto drugo i „malo pokvare“. Zašto se kjekovi piju tako? Zato što mi kao pojedinci, čast izuzecima, ništa nismo uradili za sebe. Ljubav prema sebi i svom životu je - dati doprinos svom zdravlju. Nemamo ni tada garanciju ali smo svejsna bića i time dajemo sve od sebe. Rekla bih da je to naravoučenije cijele priče“ – poručuje dr Starčević koja ističe da se tokom praznika možemo počastiti na različite načine.

 „ Nije čašćenje samo trpeza, nego su to i druženje i šetnja, muzički programi kojih ima puno i koje ćemo rado ispratiti, posebno onaj u Kotoru koji je ove godine divan. Tako da, nađimo prostor za sebe, nemojmo pretjerivati u hrani ili piću ali, svakako, probajmo naše omiljene poslastice“ – zaključuje doktorka Starčević.