Društvo

Gestacioni dijabetes, koji je otkriven još 1824. godine, danas predstavlja globalni problem, navela je prim. dr Vesna Radonjić, specijalista medicinske biohemije, tokom predavanja na temu „Laboratorijski pristup dijagnostici gestacionog dijabetesa“.

„Veliki je značaj pravovremenog dijagnostikovanja kako bismo omogućili zdraviji tok trudnoće i što bolji ishod, a da ne govorimo o benefitima po zdravlje djeteta koje dolazi iz zdrave trudnoće. To doprinosi sprečavanju nastanka metaboličkog sindroma, kao i neuroloških poremećaja. Do sada su sprovedene različite studije i postoji mnogo pristupa", kazala je dr Radonjić.

Kako ističe, nije saglasna sa tvrdnjom da nauka nije napredovala u ovoj oblasti.

„Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu dodijeljena je upravo za nove biološke markere koji omogućavaju ranu dijagnostiku i objašnjenje mnogih patoloških stanja u organizmu. Trudnoća je sama po sebi, promijenjeno fiziološko stanje organizma u kojem dolazi do promjena u hormonskom statusu, kardiovaskularnih poremećaja, povećane sklonosti ka zgrušavanju krvi, promjena ravnoteže vode i elektrolita, te imunološkog sistema jer se organizam prilagođava prisustvu stranog tijela koje ne smije da odbaci, kao i promjena u metabolizmu lipida i proteina, a naravno i u metabolizmu glukoze“, navodi dr Radonjić.

Šta se dešava sa nivoom glukoze tokom trudnoće?

„Promjene se dešavaju na nivou fiziološkog stanja insulinske rezistencije. Periferna insulinska osjetljivost, koja je ključna za održavanje homeostaze glukoze, smanjuje se kako bi se organizam prilagodio na način da osigura što više energetskih materija za razvoj ploda. U tom fiziološkom stanju organizam stvara insulinsku rezistenciju, odnosno smanjuje osjetljivost na izlučeni insulin, čime se omogućava veća dostupnost glukoze. Istovremeno, procesi u masnom tkivu potiču stvaranje novih molekula glukoze, a pankreas se prilagođava povećanim izlučivanjem insulina. Šta se zapravo dešava u trudnoći? Beta ćelije Langerhansovih ostrvaca u pankreasu (osim alfa i delta ćelija koje luče druge hormone) prilagođavaju se rastu fetusa putem insulinske rezistencije, i to hiperplazijom, hipertrofijom i pojačanim radom“, objašnjava ona.

Kako podsjeća, ove godine su otkriveni novi markeri, koji su nagrađeni Nobelovom nagradom, a koji utiču na ove morfološke i funkcionalne promjene, kako u placenti, tako i u pankreasu.

„Ukoliko ne dođe do prilagođavanja, dolazi do porasta glukoze i insulina, a s tim i insulinske kompenzacije. Šta to znači? Organizmu je potreban odgovor na ovu novu situaciju, jer se, rađanjem placente, sve vraća na normalu. Ali kod gestacionog dijabetesa, tog odgovora nema“, zaključila je ona.

Emisiju možete poslušati na linku Medikament.

Tekst i foto: Tamara Vuković