Društvo

Gost Radio Kotora danas je bio neurohirurg dr Vlado Popović – direktor Specijalne bolnice za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu.

Razgovor je emitovan danas od 11.40, a repriza je na programu od 16 sati i 30 minuta.

Sa doktorom Popovićem je razgovarala Jelena Kljajević.

Doktore, hvala što ste izdvojili vrijeme za slušaoce Radio Kotora. Reći ću da ovaj razgovor bilježimo neposredno nakon jedne hirurške intervencije. Dakle, praktično ste tek izašli iz operacione sale.

Hvala Radio Kotoru što je uvijek uz nas. Pratite sve što se dešava u bolnici i izvještavate o našim planovima. Upravo kao što ste i rekli - završio sam operaciju i sada čekam narednu. Podsjetiću da je naša bolnica na sebe preuzela prilično veliku obavezu u ovim danima izolacije i borbe sa korona virusom jer je odlukom Nacionalnog koordinacionog tijela određena da se bavi svim ortopedskim pacijentima sa područja Crne Gore, naravno – mislim na takozvanu traumu kao i neurohirurškim, onkološkim i hitnim stanjima kod pacijenata u neurohirurgiji. Skoro mjesec i po dana sve naše sale su bukvalno u punoj upotrebi. Na moje veliko zadovoljstvo, svakom zadatku smo odgovorili potpuno profesionalno. Pokazali smo da je risanska bolnica jedan od nosećih stubova zdtavstvenog sistema Crne Gore.

To je veliki izazov za zaposlene u ustanovi na čijem ste čelu. Prilikom nedavne posjete ministra zdravlja dr Kenana Hrapovića risanskoj bolnici, kazali ste da je u posljednjih mjesec operisano oko 120 hitnih ortopedskih i neurohirurških pacijenata starosti od četiri do devedeset godina. Većina pacijenata je bila u teškim stanjima, a uspješnost je bila stoprocentna. Činjenica je da je za ovako delikatan i odgovoranposao neophodno medicinsko osoblje koje je spremno, strpljivo i odgovorno. U pitanju su višesatne operacije. Da li je neka od njih za vas i kolege bila posebno neizvjesna i naporna? Da li se dešavalo da ste, s obzirom na kompleksnost stanja u kojem se nalazio neki od pacijenata, i sami bili iznenađeni pozitivnim ishodom?

Godinama unazad imali smo pomoć dr Miloja Joksimovića – našeg učitelja, jednog od najvećih neurohirurga na ovim prostorima. Poslije toga smo sklopili ugovor sa profesorom Milošem Jokovićem i dr Milenkom Savićem – upravo zbog operacija koje zahtijevaju iskustvo, nešto što nam u momentu nedostaje. Ipak, ova situacija nas je dovela u situaciju da samostalno reagujemo. Svi članovi našeg tima su bili zaista profesionalni i dali su svoj maksimum zarad zdravlja pacijenata. Od svih tih operacija – izdvojio bih operaciju djevojčice od osam godina o kojoj je već bilo riječi u medijima. Mi smo, uglavnom, usmjereni na odraslu populaciju, a operisati tumor mozga kod osmogodišnje djevojčice je bio veliki izazov. Svih tih dana dok je boravila u bolnici – cijela bolnica je disala jednim plućima i sve nas je zanimalo kako je ona. Na zadovoljstvo svih nas ona je već petnaestak dana kod kuće, a kontrolni nalazi su odlični. Još jednom se pokazalo da u našem zdravstvenom sistemu možemo odgovoriti zadacima zbog kojih smo do nedavno pacijente upućivali u neki od zdravtsvenih cenatara u inostranstvu ili smo intervencije obavljali angažujući eminentne kolege iz Beograda.

Doktor Miloje Joksimović sa Neurološke klinike u Beogradu, koga ste pomenuli, je dugogodišnji konsultant risanske bolnice i u više navrata ste isticali da ste i vi i vaše kolege sa pažnjom posmatrali njegov rad i učili od njega.Pretpostavljam da vam je i sada bio podrška iako fizički nije bio prisutan.

Nakon objavljenog teksta na ovu temu u “Pobjedi” – mnogi su nas pozvali i čestitali. Između svih tih čestitki bih izdvojio poziv doktora Milića Jaukovića – koji je bio moj mentor, prethodnik na čelu risanske bolnice i učitelj u pravom smislu te riječi i doktora Miloja Joksimovića koji je apsolutni neurohirurški uzor svima nama koji se bavimo ovim poslom, a naročito je zadovoljstvo i sreća od njega učiti – svojeveremo i u Beogradu tokom specijalizacije, a i ovdje u Risnu, dok je dolazio kod nas.

Najzahtjevnije operacije poput ove ne mogu se realizovati bez odgovarajuće opreme. Može li se reći da ste dobro opremljeni?

Posljednjih godina urađen je maksimalni napor. Obnovili smo operacione stolove u salama. Preko Američke ambasade smo realizovali projekat nabavke novog operacionog mikroskopa. U jedinici intenzivne njege smo u potpunosti obnovili monitoring. Odlukom Nacionalnog koordinacionog tijela opredijeljena su nam dva respiratora iz ove posljednje pomoći koju je Kina uputila našoj zemlji. I u operacionoj sali i na intenzivnoj njezi naši pacijenti, kao što ste i sami rekli, zahtijevaju poseban tretman i ogroman angažman cijelog tima medicinskih radnika. Svi oni su na zadatku da svaki od pacijenata iz bolnice izađe u boljem stanju nego što je to bio u prethodnom periodu. Obično su to pacijenti sa određenim neurološkim deficitom. Za ovaj kratak period smo došli do brojke od dvadeset osam operisanih tumora mozga što je za zemlju od 600 hiljada stanovnika i bolnicu poput naše jedan ogroman uspjeh i pokazatelj da možemo mnogo. Naročito je zadovoljstvo što su ishodi pozitivni.

Kadar je u risanskoj bolnici znatno podmlađen. Ljekara je dovoljno. Određen broj je na specijalizaciji. Ipak, i dalje je u deficitu srednji medicinski kadar. Kako ćete riješiti ovaj problem?

U razgovorima sa ministrom Hrapovićem smo nedavno o tome govorili. Obratili smo se Ministarstvu i nadležnim institucijama. U pitanju je kadar koji uglavnom čine mlade ženske osobe koje su, srećom, u tom najboljem reproduktivnom periodu. Zasnivaju se porodice, imamo deset sestara koje su na trudničkom odsustvu. To je period koji, kao što znate, potraje. Nije jednostavno organizovati rad u smjenama. Ni jedan pacijent, od kojih je većina nepokretnih, starijih osoba sa različitim pridruženim oboljenjima, ne smije da trpi i medicisnke sestre tu nose najveći dio posla tokom dvadeset četiri sata. Medicinske sestre su duša svake bolnice, a naročito naše  koja se godinama odlikovala više nego kvalitetnim radom srednjeg medicinskog kadra. Među pacijentima su, recimo, oni koji u našoj ustanovi borave mjesecima, pritom nepokretni ili slabo pokretni, a izađu bez i jednog dekubita odnosno traga borbe koju su vodili sa bolešću, a sve to je zasluga medicinskih sestara.

Period je izazova za zaposlene u zdravstvu ali i za sve građane uopšte koji su morali shvatiti ozbiljnost situacije. Bilo bi logično da se kod zdavstvenih radnika osjeća umor, manjak energije ili radnog elana nakon ovog ne tako kratkog perioda koji je bio dodatno stresan? Imate li takav utisak?

Bez obzira na zanimanje, čini mi se da je nekako u genetskom kodu našeg naroda da smo u svim teškim momentima ujedinjeni. Isto je u ovoj situaciji koja je nametnula mnogo obaveza, a istovremeno i brigu da se neko od zaposlenih ne zarazi korona virusom..Svi zaposleni su pokazali veliko jedinstvo, nije bilo bolovanja, slobodnih dana… Brojne operacije su se obavljale u popodnevnim satima, noćnim, za dane vikenda…Vjerujte da ne znam koji bi bio način da se zahvalim svim tim ljudima. Ogromno je to požrtvovanje.

Sigurno da je oporavak pacijenta odnosno zadovoljan pacijent najbolja satisfakcija, ali – snagu svakako treba povratiti. Što vam daje snagu i kako se oslobađate stresa?

Ovo je potpuno nova situacija koja nas je upozorila i vratila iskonskim vrijednostima u ovoj opštoj trci koju nam nameću savremen način života i poslovne obaveze. Zbog svega smo zanemarili najbliže, porodicu, prirodu koja nas okružuje…. U razgovoru sa brojnim ljudima sa kojima komuniciram se čini da nam je zaključak isti – situacija nam je pogodovala kako bi mnogo više vremena proveli sa članovima porodice koji nam, zapravo, i daju snagu da izdržimo sve dnevne napore i obaveze. Kad sam ja u pitanju – jako sam srećan što sam u ovom periodu mogao da budem sa porodicom više nego ranije i to je ono što mi je dalo dodatnu snagu.

Ublažene mjere Nacionalnog koordinacionog tijela upućuju na to da će i Klinički centar Crne Gore i opšte i specijalne bolnice i ustanove u Mreži zdravstvenog sistema obezbijediti postepenu dostupnost specijalističkih pregleda za sve pacijente. Da li su ove vrste pregleda počele da se obavljaju u vašoj ustanovi?

Jesu, ali smanjenim intenzitetom. Bolnica smo kojoj gravitiraju pacijenti iz cijele države.  Još uvijek postoje te saobraćajne barijere. Takođe, naša uloga se odlukom Nacionalnog koordinacionog tijela ne mijenja tako da ćemo do 1. juna i dalje zbrinjavati pacijente u najhitnim stanjima, o čemu smo uputili dopis svim domovima zdravlja u Crnoj Gori.  Prednost će, kada su u pitanju specijalistički pregledi, imati pacijenti kojima na uputu piše “Hitno”. Moram reći da ni jedan pacijent koji je došao u bolnicu nije vraćen, svi su pregledani. Ipak, molim još jednom sve da budu strpljivi. Veliki je broj pacijenata koji su u bolnici, zahtijevaju njegu i pažnju, rehabilitacija obično potraje. Nama je zato potrebno neko vrijeme da se, na neki način, steknu uslovi za prijem novih pacijenata. Mislim da će, shodno odlukama i preoprukama NKT-a i Kriznog medicinskog štaba, a u zavisnosti od epidemiloške situacije u zemlji, već od 1. juna stanje biti mnogo redovnije.