Društvo

Prevalencija gestacijskog dijabetesa u porastu je zbog sjedilačkog načina života, gojaznosti, starije dobi trudnica, ali i zbog češćeg testiranja te promjena u kriterijima za dijagnozu koji su sada znatno strožiji, navela je dr Jelena Pajčin, specijalista epidemiologije, tokom predavanja na temu „Epidemiologija gestacijskog dijabetesa“.

„Definicija gestacijskog dijabetesa podrazumijeva poremećaj tolerancije glukoze koji se prvi put javlja u trudnoći, najčešće između 24. i 28. sedmice gestacije, zbog hormona koje luči posteljica, a koji djeluju suprotno insulinu. Ovaj fenomen obično nestaje kod 94% porodilja nakon porođaja, najčešće u prva tri mjeseca. Retestiranje trudnica se radi između šeste i dvanaeste sedmice prema našim protokolima, dok Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje testiranje između četvrte i dvanaeste sedmice“, kazala je dr Pajčin.

Na globalnom nivou, prevalencija gestacijskog dijabetesa melitusa u Istočnim zemljama iznosi oko 14%.

„Međutim, pregled literature pokazuje raznolike podatke o prevalenciji, bez dva identična izvora, što je posljedica različitih definicija i dijagnostičkih kriterija. Ranije su korišteni kriterijumi Svjetske zdravstvene organizacije iz 1999. godine, prema kojima je granična vrijednost glikemije natašte bila ≥ 7 mmol/L. Danas, prema Međunarodnoj asocijaciji za dijabetes, ta granica je ≥ 5,1 mmol/L. Američko udruženje ginekologa i akušera koristi dvokoraknu strategiju, gdje se prvo trudnici daje 50 g glukoze, a trudnice koje premaše patološku vrijednost glikemije rade test opterećenja sa 100 g glukoze. Kod strategije jednog koraka dovoljna je jedna patološka vrijednost, dok su kod strategije dva koraka potrebne dvije patološke vrijednosti za dijagnozu gestacijskog dijabetesa“, dodaje dr Pajčin.

Dr Pajčin ističe kako su nove, strožije preporuke donesene nakon HAPO studije, koja je pokazala da i niže vrijednosti glikemije kod trudnica dovode do povećanih neželjenih ishoda za majku, plod i perinatalni ishod.

„Različiti izvori i studije daju različite podatke jer su rađeni u različitim vremenskim periodima i korišteni su različiti kriteriji. Takođe, postoji i sezonska varijacija u prevalenciji gestacijskog dijabetesa, pri čemu je češći ljeti, vjerovatno zbog dehidratacije. Prevalencija gestacijskog dijabetesa u populaciji zapravo odražava prevalenciju dijabetesa tipa dva u toj populaciji, odnosno populacije sa visokom prevalencijom dijabetesa imaju veći rizik za pojavu gestacijskog dijabetesa među trudnicama. U SAD-u se najčešće koristi strategija dva koraka, pa nije lako usporediti prevalenciju između Evrope i SAD-a zbog različitih dijagnostičkih kriterija. U SAD-u, prema podacima, između 6 i 9 trudnica od 100 dobije gestacijski dijabetes melitus“, navodi dr Pajčin.

Na globalnom nivou, prema njenim riječima, najviša prevalencija je u zemljama južne i jugoistočne Azije, zapadnog Pacifika, Bliskog Istoka i sjeverne Afrike, dok je najniža u Evropi.

„Analiza gestacijskog dijabetesa u evropskim zemljama, koja je obuhvatila 254 studije sa preko 15 miliona trudnica u periodu od 2014. do 2019. godine, pokazala je prosječnu prevalenciju od 10,9%. Najvišu prevalenciju, preko 31 trudnice na 100, imaju Moldavija i Poljska, što čini istočnu Evropu dijelom sa najvišom prevalencijom gestacijskog dijabetesa u Evropi“, kazala je, između ostalog, dr Pajčin.

Emisiju možete poslušati na linku Medikament.

Tekst i foto: Tamara Vuković