Društvo

Gost Radio Kotora jutros je bio epidemiolog u Institutu za javno zdravlje dr Milko Joksimović, a reprizu razgovora možete poslušati danas od 17 sati i 15 minuta u terminu koji je predviđen za našu emisiju “Svijet nauke”.

U nastavku intervju koji je zabilježila  Jelena Kljajević.

Doktore Joksimoviću, kažite nam kako ste zadovoljni dinamikom kojom se odvija proces masovne vakcinacije? Što se Kotora tiče- oko 33 odsto odraslog stanovništva je vakcinisano, a 11 odsto je revakcinisanih.

Mislim da bi bilo korisno i da još jednom čujemo zašto je važno vacinisati se što prije i u što većem broju?

Negdje od početka masovne imunizacije 4. maja imamo taj jedan zaista veliki, ohrabrujući skok vakcinisanog broja stanovništva. Mi smo dinamikom masovne vakcinacije vrlo zadovoljni. Ona je prvih dana išla i daleko iznad najoptimističnijih procjena i očekivanja. Posljednjih dana jeste nešto nižeg tempa ali je to i dalje veoma zadovoljavajuća dinamika. To nas zaista ohrabruje.

Očekujemo da se ta dinamika i dalje nastavi, da se ljudi vakcinišu u sklopu programa masovne imunizacije jer zaista nema razloga da to ne bude tako. Za sada je situacija zadovoljavajuća, a naravno potrebno je da se vakciniše još veliki broj ljudi. Podatak koji vam govori da je 5,6 posto odrasle populacije u Crnoj Gori primilo dvije doze, a 18,7 posto jednu dozu nam govori da imamo značajn dio posla da obavimo, kako bi ljudi kompletirali svoju vakcinaciju.

Negdje u prilog ide nam i epidemiološka situacija koja je posljednjih sedmica mnogo bolja kod nas. Bukvalno je apsolutno pravo vrijeme da ljudi pođu do vakcinalnih punktova i da se vakcinišu. Podaci sa terena pa gotovo svuda u Crnoj Gori nam govore da je proces vakcinacije zaista veoma dobro organizovan, da se odvija nesmetano, da imamo dovoljno vakcina, da jednostavno nije potrebno nikakvo prethodno zakazivanje i to su sve neki faktori koji olakšaju sam taj proces.

Mnogo je argumenata zašto ljudi treba da se vakcinišu. Uvijek ih treba napomenuti, uvijek ih treba isticati osim naravno onih najočiglednijih, ljudi treba da se štite od bolesti, od teških formi bolesti, da štite sebe, da štite svoje najmilije. Bitno je, takođe, da budemo spremni za turističku sezonu u okviru koje nas očekuje više kontakata pa je važno da budemo zaštićeni.

Kakvu mi 'poruku' šaljemo virusu ukoliko postignemo visok nivo kolektivne vakcinacije? Da li mu tako “slabimo snagu” i smanjujemo mogućnost njegove mutacije?

Virus je dosta specifičan. Da bi opstao, da bi se umnožavao, da bi se širio, on traži nove i žive ćelije i traži novog domaćina, odnosno traži nove osjetljive ljude, a to znači one ljude koji nisu imuni, koji do sada ili nisu inficirani ili nisu oboljeli.

Onog časa kada virus ne može da pređe sa jedne osjetljive ili oboljele osobe na drugu tu se prekida njegov lanac prenošenja i lanac transmisija. Zašto je to bitno? Zato što ako virus ne može da nastavi dalje ciklus, on nema prostora da se dalje širi, nema prostora i nema vremena da stvara nove promjene, nove mutacije a neke od tih promjena mogu da budu i vrlo povoljne za virus, da mu olakšaju prenos, da olakšaju odnosno da povećaju neku virolentnost, a to znači sposobnost da izazove teže kliničke slike. Sve mi to vakcinacijom i povećanjem broja imunih u populaciji možemo da kontrolišemo i tu vjerovatnoću možemo da smanjimo. Tako da je to veoma bitno. Takođe, jako je bitno da kada se radi masovna imunizacija, osim toga što ljudi treba da se odazovu i da se vakciniše što veći broj ljudi - da se to uradi u što kraćem vremenskom intervalu. Što vi brže odradite imunizaciju, što veći broj ljudi, da kažemo imunih, se nagomilava na nekoj teritoriji onda je virus zaista - ajde da kažemo “satjeran u ćošak” i njegov potencijal za širenje i za neke promjene koje dodatno mogu da nas ugroze je - daleko manji.

Što se tiče samog principa kolektivne zaštite ili kolektivnog imuniteta, ja ne volim mnogo da govorim o tome u smislu procenata. Sve zavisi od varijanti virusa koje dominiraju, zavisi od procjene koliko ima imunih osoba u populaciji, vrlo je teško se precizno izjasniti koji je to nivo… Vi ste svjedoci da i u medijima i od raznih stručnjaka i ljudi koji ne pripadaju stručnom korpusu se često pominju različiti procenti. Ne bih ulazio u to. Činjenica je da treba da vakcinišemo još jedan veliki broj ljudi. Jeste da što se tiče tog procenta imunizacije - nikada ne možemo pretjerati u broju i procentu vakcinisanih, tako da treba da idemo na to , a ne da se toliko strogo baziramo na brojeve. Nekada brojevi ne mogu striktno da nam kažu da li će se pojaviti epidemija ili neće.

Često dobijamo pitanja naših sugrađana, slušalaca i čitalaca sajta - o sastavu vakcina...Prvo su se brojni interesovali za kinesku koja nam se, kada su reakcije nakon vakcinisanja u pitanju, činila najbezazlenijom….sada se mnogi naši sugrađani raspituju za Fajzerovu...Za neke smo čuli da su "mrtve" a za neke da su "žive" vakcine....Univerzalni odgovor bi bio da je najbolja vakcina koja nam je dostupna. Je li baš tako i što bi prosječan građanin po vašem mišljenju trebalo da zna o sastavu vakcina?

Važno je  na početku reći da ni jedna od vakcina protiv kovida 19 koje su registrovane svuda u svijetu ne pripada grupi “živih vakcina”. Znači, ni jedna ne sadrži živi virus. To je jako bitno da ljudi znaju. To može biti bitno jer vakcine jesu malo potentne i daju nešto češće neželjene efekte.

Građani treba da znaju onoliko koliko oni žele, ali iz praktičnog ugla gledano - dovoljno je da znaju onoliko koliko im je potrebno da donesu pravu odluku. Nema dileme da je prava odluka u pravcu da se vakcinišu i u tom smislu je dovoljno onoliko koliko treba da formiraju taj pravi stav i iz tog svog stava da kreiraju ponašanje, odnosno odluku da pođu i da budu vakcinisani.

Postoje naravno u cijeloj populaciji različite grupe ljudi. Zavisno od toga kako se odnose prema vakcinaciji… Imate jedan dobar dio ljudi koji prihvata vakcinaciju bez bilo kakvih dodatnih pitanja jer im je potpuno jasan odnos koristi i rizika, vrlo im je lako da donesu odluku. Postoje oni drugi koji su takođe pozitivno nastrojeni ali koje treba malo “pogurati”, dati im neke dodatne informacije.  Nasuprot njima, postoje oni ljudi koji su čvrsto protiv vakcinacije, gdje vi teško možete da utičete. Na svu sreću, u svim populacijama svijeta smatra se da je to zaista jedan mali procenat ljudi. A između ova dva pola, odnosno između ove dvije krajnosti - jedne skroz pozitivno nastrojene u vezi sa vakcinacijom i druge sa potpuno negativnim stavom , nalazi se najveći broj ljudi koji malo čekaju, koji oklijevaju, koji su manje ili više nesigurni. To je neka žuta zona, gdje je upravo najveća odgovornost zdravstvenih radnika, donosioca odluka a i generalno svih nas da što veći broj ljudi iz te grupe navedemo na pravu odluku, odnosno da se vakcinišu.

Sva istraživanja i sa svjetskog nivoa i neke naznake su i  kod nas – da najveći uticaj na prihvatanje vakcinacije i na odluku građana imaju zdravstveni radnici koji se bave imunizacijom,  ljudi imaju u njih najveće povjerenje. Naravno - ne samo u njih, nisu samo oni dovoljni, ali je to činjenica. Uloga zdravstvenih radnika je nemjerljiva. I u direktnoj preporuci u razgovoru sa pacijentom i na svakom drugom mjestu treba da se govori o koristi vakcinacije jer u tome apsolutno ne možemo da pretjeramo.

Sa druge strane - odgovornost je svih nas koji smo se do sada vakcinisali da naše prijatelje, članove porodica, kolege navodimo na odluku da budu vakcinisani. Odgovornost je svih, najviše osoba koje odgovaraju za sebe, za svoje sopstveno ponašanje. Naravno da građani mogu, da imaju puno pravo da se edukuju sa raznih strana ali da uvijek moraju biti oprezni - da kada se samoedukuju i kada žele da znaju što više, uvijek je dobro da se konsultuju sa nekim stručnim licem  koje će ih, ako ništa - onda usmjeriti na prave, relevantne informacije. Nekada ljudi koji nisu iz struke vrlo teško mogu od mora informacija koje se nalaze na internetu, društvenim mrežama, medijima, da razaznaju one prave i one koje dolaze iz relevantnih izvora.

Da li su i u kojoj mjeri prema vašim saznanjima zabilježene reakcije nakon vakcinacije? Nakon koje vakcine su reakcije najčešće i zašto ih se ne treba plašiti? Sa druge strane, koje reakcije su signal da nam tijelo i organizam reaguju neuobičajeno? Voljela bih i da apelujete na naše sugrađane i kažete im kako bi trebalo da se ponašaju nakon vakcinacije? Bez obzira na smjernice koje dobijemo od medicinskih radnika nakon vakcinacije, rekla bih da ih se svi ne pridržavamo.

Prvo, mislim da je jako bitno da se pošalje ta poruka da ljudi nisu vakcinisani samim momentom primanja vakcine. Tog istog dana ljudi nemaju zaštitu i to je nešto što uvijek moramo da pomenemo i da kažemo.

Vakcina nije čarobni štapić pa da vi u momentu samog primanja imate zaštitu. Potrebno je određeno vrijeme da vaše tijelo, da vaše imune ćelije, obrade ono što smo mi dali vakcinama i da kroz imuni odgovor stvaraju određenu zaštitu.

Kod nas se daju dvije doze vakcine. Znači, nema opuštanja dok ne primite drugu dozu i dok minimum ne prođe jedno dvije sedmice od druge doze.

Da bi osoba bila u određenoj mjeri mirna i relaksirana potrebno je da prođe određeno vrijeme nakon primanja druge doze. U svom tom periodu, prije toga, osobe mogu da se zaraze. Možda sa malo manjom vjerovatnoćom ali mogu da se zaraze i zato ne možemo “kriviti” vakcinu. Izostanak terapijskog efekta vakcine odnosno njene zaštite se,  možemo da kažemo, desio - ako se neko zarazi dvije tri ili četiri nedjelje nakon što je primio drugu dozu vakcine, što opet može da se desi vrlo rijetko. Ali opet kažem, ljudi nakon što prime prvu dozu vakcine ne smiju da se opuštaju svojim ponašanjem, prime drugu dozu vakcine, sačekaju par sedmica pa tek onda mogu malo da se opuste.

Što se tiče neželjenih reakcija na vakcinu, nus pojava ili propratnih efekata koji jesu naravno neželjeni ali se svakako dešavaju jer ne možemo ih potpuno izbjeći, mi ih dijelimo na dvije velike grupe. To su jedne ozbiljne ili teške, životno ugrožavajuće , a one su krajnje rijetke. Kada je nešto jako rijetko - to se najčešće dešava sa vjerovatnoćom 1 od 90 hiljada ili jedan od 100 hiljada ili čak i u “rjeđim razmjerama”. To su recimo teške alergijske reakcije poput anafilaksije ili recimo teška tromboza sa trombocitom i to kod nekih vektorskih vakcina, a i to je dosta rijetko. Mi za sada u Crnoj Gori nismo registrovali nijedan teški, životno ugrožavajući događaj nakon vakcinacije, odnosno onaj koji može biti povezan uzročno-posljedično sa vakcinom.

Sa druge strane, postoji cijela jedna grupa nus pojava koje spadaju u grupu blage do umjerene reakcije. Tu su lokalne reakcije poput bola, otoka, ograničenosti pokretljivosti ruke u koju primite vakcinu i to jedan, dva ili tri dana. Tu su i neke sistemske reakcije koje mogu biti povišena temperature, malaksalost, slabost, neki simptomi nalik gripu ili tome slično koji mogu biti umjerenog stepena i ne možemo reći da je nikome prijatno ako dva, tri dana nakon vakcine dobije izraženu temperaturu, bude malaksao i tako dalje. Ipak, po pravilu - takve neželjene pojave odnosno propratne pojave prolaze najčešće i bez terapije u roku od neka 72 sata ili najkasnije 3-4 dana. Takve reakcije zaista ne spadaju u neke koje bi trebalo da izazovu zabrinutost kod naših građana. Ukoliko je potrebno, nekada može da se uzme nešto za ublažavanje bola.  Dok prođu ti simptomi, kažem, nije prijatno ali to je nešto što se očekuje i takođe jedan od znakova da imuni sistem “radi svoj posao”. Ne moramo vezivati uspjeh vakcina za to da li će se ta reakcija pojaviti ili ne, to ne nikako. Ali jeste jedan od pokazatelja da se to dešava. Vakcine koje su sada u upotrebi imaju različitu reaktogenost. Zo znači da sa nekom različitom vjerovatnoćom izazivaju neke nus pojave. Pa je tako ova vakcina koja se kod nas najviše daje i sa kojom se dominantno i sprovodi ova masovna vakcinacija kineska vakcina proizvođača Sinofarm iz Pekinga - ona recimo se jako dobro podnosi i daje dosta rjeđe nus pojave. Čak i ove blage su vrlo rijetke. Prema podacima mojih kolega iz Instituta za ljekove i medicinska sredstva, pojavljivanje neželjenih efekata kod ove vakcine je vrlo rijetko.

Jeste najbolja vakcina ona do koje “prvo dođete”. Pogotovo za ljude koji do sada nisu bolovali kovid. Tu nema dileme - da neko treba nešto mnogo da razmišlja. Ona koja vam je najdostupnija i do koje prve dođete definitivno jeste najbolja.

S druge strane, takođe je činjenica da sve vakcine jedna između druge nisu iste. Razlikuju se po tehnologiji proizvodnje, načinu proizvodnje, po učestalosti pojave nekih prolaznih efekata koje sam već pomenuo, a sa druge strane i prema nivou prijavljene efikasnosti kod određene populacije. Nisu iste ali zaista i dalje stoji preporuka da je najbolja ona do koje prvo dođete.  Pogotovo u situaciji kada mi nemamo jednaku šansu da izaberemo sve vakcine, znači nemamo ih sve na raspolaganju

Kakve su sve neželjene pojave prijavljene kod nas? Uglavnom su to blage lokalne ili sistemske reakcije. Prema nekim podacima koje sam ja sa svojim kolegama iz Instituta za medicinska sredstva gledao najveći broj prijavljenih reakcija bio je na rusku vakcinu Sputnjik. Mada to treba povezati i donekle sa tim što je ona prva data pa su nam ti podaci najbolje obrađeni. Značajno manji broj neželjenih efekata je prijavljen kod kineske vakcine i kod vakcine Astra Zeneka. Treba sačekati sa svim podacima zato što je masovna vakcinacija počela prije nekih petnaestak dana, pa treba malo vremena da vidimo kakvi su definitivni podaci. Ali apsolutno ništa ne ukazuje da se kod nas dešava nešto nepovoljnije u odnosu na ono što su prijavili proizvođači ili što je u velikim kliničkim studijama detektovano.

Što se tiče perioda nakon vakcinisanja - nakon što se vakcinišemo generalna je preporuka da osoba može da nastavi sa nekim svojim uobičajenim ritmom. Međutim, za ljude koji se bave teškim fizičkim poslovima ili zahtjevnim poslovima u slučaju pojave nekih nus pojava, znači ako krene temperature, malaksalost i tako dalje, preporučuje se da mogu da odmore jedan ili dva dana. Ne postoji neka stroga preporuka da je vama zabranjeno da bilo što radite nakon što primite vakcinu, znači smatra se jedno uobičajeno ponašanje da je u redu, ali bi trebalo izbjegavati u tih prvih dva, tri dana neke teške fizičke ili umne napore čisto da damo malo i organizmu šansu da što bolje u početku reaguje. Nekada se te nus pojave - blage i umjerene, najčešće javljaju u prvih sedamdeset dva sata i onda ako vi baš dodatno opteretite organizam nekom aktivnošću , a primili ste vakcinu - onda to nekada ljudi mogu da povežu i sa jednim i sa drugim, pa nekoliko dana “ispadnu iz kolosjeka” iz nekih uobičajenih obaveza. Znači, ne treba ništa forsirati tih dana, ali ne postoji nikakva zvanična preporuka, da bi čovjek trebalo da odustane od odlaska na posao ili bilo koje druge aktivnosti. Sve ono umjereno što inače radimo je definitivno u redu. Najbitnija poruka jeste da ne smije biti opuštanja dok se proces vakcinacije za individuu ponaosob ne završi do kraja, a generalno - za nas kao društvo u cjelini dok se u državi taj proces vakcinacije ne sprovede do nekog zadovoljavajućeg nivoa.

Kakva su dosadašnja saznanja o tome – da li ćemo morati da se vakcinišemo i naredne godine (ukoliko budemo optimistični i uzmemo u obzir da ćemo ove postići značajan nivo kolektivne imunizacije) i koliko je to u ovom trenutku uopšte moguće predvidjeti?

 U suštini, teško je dati  takav odgovor bez određenog stepena nagađanja i vjerovatnoće da pogriješite. Postoji mogućnost da ćemo se morati dovakcinisati ili da kažem revakcinisati ovima ili nekim izmijenjenim vakcinama najmanje iz dva razloga. Prvo - pitanje je da li će zaštita stvorena postojećim vakcinama vremenom slabiti i kojom će brzinom slabiti. Manje-više kod svih vakcina, trenutno poznatih, vremenom opada taj protektivni efekat. Ali je pitanje da li će taj efekat opadati za više mjeseci ili više godina. Ja se uopšte recimo ne bih iznenadio da neki efekti ovih vakcina budu trajali i više godina čak, ali to ćemo da vidimo.

Drugi faktor jako bitan jeste - da li će ovonastajući sojevi virusa koji se dešavaju u svijetu uspjeti u toliko velikoj, značajnoj mjeri da zaobiđu i “probiju specifični imunitet” koji je stvoren postojećim vakcinama. I da li će time ljudi koji su vakcinisani obolijevati od novih sojeva. To su ta neka dva faktora - prvo koliko će nas štititi postojeće vakcine i da li će nove varijante virusa uticati na to da se moraju vakcine prilagođavati njima. Za sada, ipak je činjenica da iako postoje određene prijave iz različitih krajeva svijeta, da vakcine zbog novonastalih stojeva nešto manje štite, za sada ipak njihova učinkovitost u značajnoj mjeri “nije kompromitovana” i potpuno je opravdano da postojećim vakcinama “grabimo” da se vakcinišemo što prije i što više, pa ćemo ostalo naravno da vidimo. Pandemija kovida nas je naučila da mnoge stvari od početka tj poglede na njih kako su pristizali naučni dokazi – države mijenjaju pa različito pristupaju problematici. Tako da, tu uvijek moramo ostaviti jedan prostor da pratimo nove dokaze i da u zavisnosti od toga prilagođavamo i naše ponašanje.

Doktore Joksimoviću, hvala lijepo što ste izdvojili vrijeme za slušaoce Radio Kotora i čitaoce našeg sajta.

 Hvala vama. Pozdrav svim slušaocima i čitaocima i još jednom poruka svima da se vakcinišu i čuvaju svoje zdravlje.