Društvo

Ljudi obično definišu raspon krvnog pritiska prema svojoj procjeni, a ne prema tome šta je priroda namjerila da uradi sa čovjekovim tijelom. Tako je za većinu normalan raspon krvnog pritiska u mirovanju- kada ništa ne rade i kada nisu pod stresom od 110 do 140 mm živinog stuba za gornji i od 60 do 90 za donji pritisak. To je gostujući u programu Radio Kotora, kazao internista kardiolog dr Zdravko Milić. 

,,Mlade žene i djeca imaju prirodno nizak pritisak pa gornji može biti i ispod 90, što po život nije opasno, već je stanje koje se podnosi bez ikakvih tegoba i sastavni je dio biološki planirane vrijednosti krvnog pritiska. Žene su do klimakterijuma- prelaznog doba uglavnom zaštićene od povećanog krvnog pritiska i razvoja infarkta i šloga, a kasnije kada žene izgube mjesečni ciklus pod istim su rizikom kao i muškarci. Nizak pritisak nije bolest i za njega ne postoje lijekovi, već se može povećati isklučivo unošenjem tečnosti i soli,  jer se tečnost neće zadržati u organizmu ako ne pojedete nešto slano. To treba raditi isključivo ako nizak pritisak izaziva pospanost, umor ili eventualno vrtoglavicu i nestabilnost. Kod starijih ljudi stanje niskog pritiska naročito, ako je gornji ispod 110 nije poželjno, jer remeti mentalnu funkciju”- kaže dr Milić.

Simtomi visokog krvnog pritiska, kako dodaje,  su potiljačna glavobolja, zujanje u ušima i pritisak u glavi, a kod izraženog povećanja pritiska i smetnje vida ili nagon na povraćanje, što je predznak razvoja šloga.

,,Izučavanje aritmije je najšire područje u kardiologiji i postoje kardiolozi koji se bave samo tom oblasti. Riječ je o veoma širokom spektru raznih poremećaja u radu srca, koji se manifestuju na nekoliko načina. U principu, pacijent može osjetiti da mu srce snažnije radi, što može bit i normalan ubrzan rad srca, zatim može osjećati da srce preskače ili da iznenadno u mirovanju jako ubrzano radi. Takođe, kod nekontrolisanog rada srca, pacijent primjeti da se brže zamara i ima osjećaj slabosti, a kod veoma usporenog rada srca dolazi do kriza svijesti ,koje su kardiolozima znak mogućeg dramatičnog usporavanja rada srca, koje zahtjeva ugradnju pejsmejkera”-navodi dr Milić.

Kako dalje pojašnjava, srce je mišić koji radi uz pomoć jednosmjerne struje, koju samo proizvodi.

,,  U zidu desne pretkomore postoji jedan mali dio srčanog mišića koji proizvodi i stalno strujne impulse,koji su približno snage baterije od volt ipo i tjeraju srce da se konstantno kontrahuje. Taj sistem rada je potpuno nezavisan od ostatka tijela, pa kada izvadite srce čovjeka ili životinje i stavite ga u neki fiziološki rastvor van tijela, ono i dalje kuca, dokle god ima hrane i kiseonika. Iako se ponaša nezavisno, sistem strujnih impulsa kroz srčani mišić nedovoljno je razvijen, riječ je nesavršenom sistemom strujnih vodova koji mogu da budu oštećeni naročito virusnim infekcijama ili ishemijama tj. oštećenjem dijela srčanog mišića zbog nedostatka kiseonika”- kazao je dr Milić.

Sportsko srce je, kako navodi, zabluda, taj termin je uvršten 70-ih godina prošlog vijeka prije nego što se pojavio ultrazvuk srca kao uobičajna metoda pregleda.

,,Tada se, ako vam ljekar kaže da imate  sportsko srce, smatralo izvjesnim znakom dobre fizičke utreniranosti. Srce se tada moglo samo vidjeti na rengenu grudnog koša,kao jedna fleka što je u stvari sjenka srca, pa što je ona bila veća, to se smatralo da ste utreniraniji i imate zdravije srce. Pojedini sportovi, naročito vaterpolo i sportovi u neprirodnim sredinama, koji izazivaju izrazite fizičke napore, dovode do povećanja veličine lijeve komore i zadebljanja  njenih zidova, ponekad je to praćeno i blagim popuštanjem srčanih zalistaka i proširenjem pretkomora i to se može nazvati sportskim srcem. U određenom broju slučajeva, srce može da se vrati u normalu, po prestanku bavljenja sportom, ali kod većine ljudi to ostane kao problem, jer povećano srce na duge staze je sklono popuštanju i naročito razvoju srčanih aritmija i srčanih mana”- zaključio je dr Milić.

Tekst i foto: Tamara Vuković