Društvo

Institut za biologiju mora, kao vodeća naučna institucija u Crnoj Gori posvećena istraživanju i zaštiti morskih ekosistema, ostvario je značajan iskorak na međunarodnoj naučnoj sceni. U saradnji sa Bugarskim institutom za Antarktik, omogućio je da se i Crna Gora upiše među zemlje čiji naučnici doprinose istraživanjima na Antarktiku – jednom od najizazovnijih i najudaljenijih predjela na planeti.

Dr Vesna Mačić, naučna savjetnica Instituta za biologiju mora, učestvovala je u 33. bugarskoj antarktičkoj ekspediciji, predstavljajući ne samo svoju instituciju, već i crnogorsku nauku u ovom međunarodnom istraživačkom poduhvatu.

Kroz dugogodišnje angažovanje u oblasti zaštite mora i priobalja, njen doprinos nauci sada je proširen i na polarne uslove.

„Na Antarktik sam stigla iz Ushuaia, najjužnijeg grada u Argentini, koji se često naziva 'krajem svijeta'. Ovaj mali grad, smješten na kanalu Bigl, podsjeća na Boku Kotorsku jer je okružen visokim planinama. Iz njega se snabdijevaju brojne istraživačke baze na Antarktiku i pruža se logistička podrška ekspedicijama. Uprkos očekivanjima da će uslovi biti znatno suroviji, temperatura je bila oko deset stepeni, što je uobičajeno za ljetnji period na južnom polu“, kazala je dr Mačić.

Sa kolegama iz Bugarske, Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ukrcala se na bugarski brod kojim upravlja njihova mornarica u saradnji sa Bugarskim institutom za Antarktik. Nakon nekoliko dana plovidbe, ekspedicija je stigla do Antarktika. Dok su se neki članovi iskrcali na istraživačku stanicu, ona je sa kolegama koji proučavaju morske sisare ostala na brodu, gdje je provela više od 20 dana. Istraživanja su se odvijala u oblasti ispred ostrva Livingston, gdje se nalazi bugarska baza, ali su posjećena i druga ostrva u blizini, s ciljem uzimanja uzoraka sa morskog dna.

„Posebno je zanimljivo bilo istraživanje ostrva Recepšn, vulkanskog ostrva sa malo snijega, koje je nekada bilo baza za izlov kitova. Na njemu se nalaze ostaci britanske vojne baze, više puta rušene i obnavljane nakon vulkanskih erupcija, a sada predstavlja istorijski spomenik. Danas na ovom ostrvu tokom toplijih mjeseci funkcionišu i španska i argentinska baza. Upravo ovdje je pronađena najveća količina čvrstog otpada na obali, što je posljedica dugotrajnog prisustva ljudi. Pošto je ostrvo kružnog oblika i ima zatvoren zaliv, cirkulacija vode je smanjena, što doprinosi akumulaciji otpada. Na drugim ostrvima otpad je bio značajno rjeđi i uglavnom se sastojao od ostataka konopa, drvenih dijelova i ambalaže. Ipak, zabrinjavajuće je što čak i na tako udaljenim, gotovo netaknutim mjestima, postoje tragovi ljudskog uticaja.

Naučne stanice na Antarktiku ulažu velike napore kako bi smanjile svoj ekološki otisak – otpad i otpadne vode uklanjaju brodovima, a neka postrojenja imaju i male spalionice“, pojašnjava dr Mačić.

Glavni cilj istraživanja, kako navodi, bio je utvrđivanje prisustva mikroplastike, jednog od najvećih ekoloških problema današnjice.

„Kolege iz Bugarske su nas pozvale da vidimo kako to sve izgleda na terenu, ali smo smatrali da moramo da damo neki naučni doprinos. Mikroplastika su sitni komadi plastike manji od pet milimetara, prisutni svuda u životnoj sredini. U morskoj vodi lako ulaze u lanac ishrane jer ih ribe gutaju misleći da je hrana, što dovodi do ozbiljnih problema u njihovom crijevnom sistemu i akumulacije štetnih materija. Osim mikroplastike, sakupila sam školjke, morske trave i beskičmenjake sa obala, kako bih bolje upoznala njihovu taksonomiju. Svi uzorci trenutno se nalaze na brodu, a tek po povratku u aprilu ići ćemo u Bugarsku da ih preuzmemo. Takođe sam za kolege iz Bugarske uzorkovala uzorke snijega i vode sa obale jer su to radili prošle godine, pa im je značajno da uporede, tako da nas tek ovog ljeta očekuju prave analize“, zaključila je dr Mačić.

Razgovor sa dr Vesnom Mačić možete poslušati na linku Svijet nauke.

Tekst: Tamara Vuković
Foto: Privatna arhiva