Društvo

Gošća emisije “Život je more” protekle subote bila je naučna savjetnica u Institutu za biologiju mora Kotor, dr Olivera Marković.

Bilo je riječi o plavom raku kao jednoj od 100 najinvazivnijih vrsta u Mediteranu. 

Što su ivazivne vrste i da li je plavi rak u ovoj kategoriji? 

Ovo je odlično pitanje iz razloga što kada se govori o stranim, unesenim, novopridošlim vrstama uvijek se misli da je ta vrsta ujedno i invazivna. Međutim, to nije tačno! Alohtona (strana) vrsta je vrsta koja nije prirodno obitavala na nekom području, tj. na nekom određenom staništu nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem. Smatra se da od 100 unesenih alohtonih vrsta tek deset njih nađe neku slobodnu ekološku nišu i opstane, a da tri od njih postanu invazivne.

Invazivne vrste su one vrste koje uspiju da uspostave samoodrživu populaciju i svojim širenjem mijenjaju ekološku ravnotežu. Jako je teško predvidjeti da li će određena vrsta uspostaviti populaciju jer su mehanizmi uspostavljanja izuzetno složeni.

Iako je jedan od osnovnih preduslova za uspostavljanje populacije postojanje slobodne ekološke niše koju bi novopridošla vrsta mogla popuniti, neki drugi ekološki i evolucijski faktori su podjednako važni.

Za većinu alohtonih vrsta ne možemo znati jesu li uspostavile svoje populacije , jer se radi o nalazima svega jednog ili nekoliko primjeraka. Kada govorimo o plavom raku, sa sigurnošću možemo reći da je u pitanju invazivna vrsta koja spada u 100 najgorih invazivnih vrsta u Mediteranu! 

Zbog čega plavi rak spada u najgore invazivne vrste i da li njegovo prisustvo utiče na populaciju domaćih, autohtonih vrsta rakova? 

Za plavog raka se kaže da spada u 100 najgorih invazivnih vrsta iz razloga što je to vrsta koja svojim sposobnostima i osobinama predstavlja izuzetnog kolonizatora. On je prije svega odličan plivač, zatim to je eurihalina i euritermna vrsta, što znači da može da podnosi velike oscilacije u vrijednostima saliniteta i temperature, jako izdržljiva vrsta (podnosi salinitet do 117 promila i temperaturu do 54 °C, nisku koncentraciju kiseonika). Ženke imaju visok fekunditet, mogu da produkuju od dva do osam miliona jaja, plavi rak je omnivor, hrani se ribama, malim rakovima, mekušcima, crvima, algama i predstavnicima svoje vrste ukoliko nemaju hranu na raspolaganju kao što je npr. slučaj ukoliko su ulovljeni u vršama iz kojih su pojeli sav mamac. Sve ove navedene osobine, uključujući i agresivnost, čine ga izuzetno sposobnim da naseli bilo koje stanište i svojim prisustvom direktno negativno utiče na biodiverzitet domaćih, autohtonih vrsta.

Dolaskom plavog raka na područje Tivatskih solila ribari su primijetili da je populacija male zelene krabe, tzv. estuarskog raka, Carcinus estuarii jako smanjena ili je skoro iščezla, a to je slučaj i sa još nekim krabama. Plavi rak je zauzeo (kolonizovao) njihovo stanište i koristi njihovu hranu. 

Znamo da je plavi rak odavno prisutan u crnogorskim teritorijalnim vodama. Gdje je danas prisutan i kakva je sada situacija sa ovom populacijom? 

Kao što vam je poznato, plavi rak je na području Crnogorskog primorja prisutan od 2006. godine. Tada je njegovo prisustvo zabilježeno na području Port Milene, nakon toga je sledeći nalaz bio 2009. god. na ušću Jaške rijeke, u uvali Jaz i u uvali Oblatno 2011. i 2013 na području Bokokotorskog zaliva. Današnja situacija je takva da ga bukvalno nema gdje ga nema…postavlja se pitanje tačnije gdje ga ima, odnosno kakva staništa mu odgovaraju.

Plavi rak naseljava lagune, estuare, plitka obalna područja, obično do 35 m dubine, mada može i do 90 m. Živi na muljevitim i pjeskovitim dnima i ima široku ekološku toleranciju. Ima kompleksan životni ciklus u kojem je neophodna slana i bočata (brakična) voda, tj. voda u kojoj se miješaju slana i slatka voda. Mužjaci i juvenili (jedinke koje nisu dostigle polnu zrelost) preferiraju brakične vode (salinitet od 20 do 25 promila), dok odrasle ženke vole područja višeg saliniteta (preko 30 promila) u kojem mogu da se mrijeste i otpuste jaja.

Na osnovu komunikacije sa ribarima, plavog raka najviše je do sada bilo na području Ade Bojane, Tivatskih solila i na ušću Sutorinske rijeke.

Kakva je situacija sa njegovom populacijom znaćemo za godinu dana na osnovu podataka koje smo već počeli da prikupljamo u okviru jednog projekta koji obuhvata program istraživanja plavog raka. 

O kakvom je projektu riječ i koje podatke sakupljate? 

Nedavno je, tačnije 1. februara, potpisan ugovor sa FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija) za sprovođenje određenih aktivnosti u okviru projekta MedSea4Fish.

MedSea4Fish je program razvoja kapaciteta GFCM-a za Mediteran (GFCM je Generalna komisija za ribarstvo Mediterana), s glavnim ciljem da podrži priobalne zemlje i relevantne zainteresovane strane (stakeholders) u ispunjavanju njihovih ciljeva u skladu sa Strategijom GFCM 2030 i stvaranje jednakih uslova koji olakšavaju rješavanje pitanja održivosti ribarstva na nacionalnom, subregionalnom i regionalnom nivou.

U cilju implementacije strategije GFCM 2030 u Crnoj Gori, identifikovane su konkretne akcije i aktivnosti koje će se pokrenuti kako bi se unaprijedilo znanje o ribljim resursima u zemlji.

To uključuje implementaciju programa praćenja ranjivih vrsta (1. zadatak), prikupljanje informacija o osjetljivim bentoskim staništima i vrstama (2. zadatak), program praćenja neautohtonih vrsta (3. zadatak), program praćenja discarda (Zadatak 4) i Program istraživanja plavih rakova (Zadatak 5). 

Program istraživanja plavih rakova pokrenut je 2022. godine i usmjeren je na dobijanje potrebnih informacija za odgovorno upravljanje ribolovom mediteranskih plavih rakova prema zajedničkom, naučno utemeljenom protokolu. U ovom programu učestvuje 14 mediteranskih zemalja. Metodologija uzorkovanja i standardizovani ribarski alat moraju biti isti u svim zemljama da bi se na kraju projekta mogli uporediti rezultati! 

Strukturiran je u šest radnih paketa :

Radni paket 1 – Biologija i ekologija (izučavanje veličine, abundance, biomase, rasta, reprodukcije, stanište, sredinske faktore, ishrana i istraživanje bycatcha, tj. slučajnog ulova; ekologije: genetike, interakcije sa drugim vrstama, uticaj ribarskog alata na morsku okolinu)

Radni paket 2 – Prikupljanje podataka nezavisnih od ribarstva (fishery independent data) (indekse biomase i abundance, distribucija veličine, bycatch)

Radni paket 3 – Prikupljanje podataka zavisnih od ribarstva (fishery dependent data)

Radni paket 4 – Procjena stoka (dio populacije koji se izlovljava)

Radni paket 5 – Ribolov plavog raka: tehnologija ribolova, društveno-ekonomski elementi

Radni paket 6 – Predlozi mjera za upravljanje 

U prvoj fazi programa (2023-2024) podaci će se prikupljati u okviru prva tri radna paketa. 

Tokom prikupljanja podataka zavisnih od ribarstva dobijamo podatke koji se pretežno odnose na odrasle i velike jedinke plavog raka jer ribari prilikom ribanja ciljaju uglavnom na područja gdje ima plavog raka odakle mogu ostvariti maksimalnu zaradu uz minimalne troškove. Znači te podatke dobijamo od ribara. 

Prikupljanje podataka nezavisnih od ribarstva je neophodno kako bi se dobile procjene temeljene na informacijama koje ribarstvo ne daje striktno. U pitanju je eksperimentalni ribolov, tj. u ovom slučaju istraživanje plavog raka uz pomoć vrša koje su posebno dizajnirane, tj. konstruisane za prikupljanje malih i mladih jedinki, tj. onih jedinki koje nisu dostigle polnu zrelost i samim tim najčešće nisu predmet ribolova. To su vrše dimenzija 60x50x50 cm, sa veličinom oka mrežnog tega od 15 mm i sa dva otvora sa strana veličine 10 cm.

Nakon razgovora sa ribarima odlučili smo da se vrše postavljaju na ušću Sutorinske rijeke, zatim na Tivatskim solilima, u Hladnoj uvali blizu Ulcinja, kao i na ušću rijeke Bojane i do 5 km uzvodno od ušća rijeke. Na svakoj lokaciji postavljaju se po tri vrše sa vremenom potapanja od 24 h do 48 h. Za svaku vršu, neophodno je sakupiti određene informacije poput GPS, tj. tačnih koordinata gdje je vrša postavljena, ukupan broj i ukupnu težinu plavog raka iz svake vrše, dubinu na kojoj su vrše postavljene, površinsku temperature vode, površinski salinitet i sve vrste koje su se slučajno našle u vrši.

Znači, na ovaj način sakupljaju se podaci o životnoj sredini koji obično nisu dostupni iz podataka o ribarstvu. 

Koje rezultate očekujete od istraživanja plavog raka pomoću vrša? 

Rezultate koje ćemo dobiti odnose se na indekse brojnosti i to na mjesečnom/sezonskom /godišnjem nivou prema staništu (ušća rijeka, lagune, otvoreno more), prema polu (mužjaci/ženke/ukupno) i životnom stadijumu (juvenili/adulti), zatim distribuciju veličina prema staništu, polu i životnom stadijumu; utvrdićemo udio juvenila i adultnih jedinki, ženki sa jajima, udio stadijuma zrelosti po polovima, odnos polova i faze presvlačenja na mjesečnom/sezonskom/godišnjem nivou.

Ujedno će se dobiti i podaci o spoljašnjim parazitima i spoljašnjim makroepibiontima poput poliheta, račića Balanusa, puževa priljepaka i nekih algi. 

I za kraj možete li nam reći neke interesantne podatke u vezi plavog raka koje su Vama poznate iz literature i naučnih radova? 

Vrlo rado! Plavi rak potiče iz zapadnog Atlantika i Meksičkog zaliva. Njegova najveća brojnost je zabilježena u zalivu Chesapeake bay gdje se prema podacima iz istraživanja Winter Dredge Survey, procjenjuje da je 323 miliona plavih rakova živjelo u Zalivu 2023. god, što je povećanje od 42% u odnosu na 227 miliona u 2022. godini.

Godišnji ulov plavih rakova iz zaliva Chesapeake čini više od 50% ukupnog ulova na području cijelih SAD-a. To je izuzetno cijenjena komercijalna vrsta! 

Iako ga predstavih kao veliku štetočinu, plavi rak predstavlja deliciju čije meso je u rangu sa jastogom i hlapom. Problem je kod nas što ga vrlo mali broj ribara ciljano lovi, što znači da ga lovi i prodaje i da od njega živi. Drugi problem je što ga malo ljudi konzumira i samim tim ribari ga nemaju kome prodati, a osim toga neće niko da ga čisti jer kažu da je to naporan posao. Ribari su ljuti na njega jer im oštećuje ulov i kida mreže. Umjesto kao problem, ribari bi trebali na njega gledati kao na šansu za zaradu! Treba ga uvesti u jelovnicima restorana i opet promovisati kao izvor kvalitetne, proteinske hrane. 

Mužjaci su krupniji i teži od ženki jer ženke nakon dostizanja polne zrelosti prestaju da se presvlače jer im to oduzima ogromnu energiju koju je bolje iskoristiti za već pomenuti veliki reproduktivni potencijal, tj. za produkciju miliona jaja. 

Životni vijek im je od tri do četiri godine. Međutim, većina plavih rakova se izlovi prije nego što ostare. Pod boljim okolnostima, naučnici vjeruju da bi plavi rakovi mogli živjeti čak osam godina! Polnu zrelost dostižu sa godinu-godinu i po dana u zavisnosti od temperature. Drugim riječima, ukoliko je vrijednost temperature veća, plavi rak će prije dostići polnu zrelost. Rast im prestaje na temperaturi ispod 11 °C. 

Plavi rakovi posjeduju prirodni mehanizam odbrane, tj. bjekstva zvanog autotomija. Drugim riječima, to je sposobnost rakova da spontano, dobrovoljno amputiraju, tj. otkidaju sami sebi djelove tijela, najčešće ekstremitete, tj. noge da bi pobjegli od predatora. U procesu regeneracije, plavom raku će porasti nova noga. Za dva ili tri uzastopna presvlačenja, noga će dostići normalnu veličinu. 

Kad već pomenusmo predatore, kod nas plavi rak ima dva predatora a to su hobotnice i čovjek, dok ga u originalnom staništu u zavisnosti od životnog stadijuma, love neke ribe (grgeči i hame), ptice, kornjače, rakuni i vidre. 

Razgovor možete poslušati na linku Život je more.

Predrag Nikolić