Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: dr Marina Roganović (privatna arhiva) 

Zavisnost od alkohola predstavlja ozbiljan poremećaj funkcije mozga. Međutim, u javnosti se često doživljava kao moralni pad ili lična slabost. 

Takva percepcija, uz duboko ukorijenjenu društvenu toleranciju prema alkoholu, pa i u Crnoj Gori, otežava prepoznavanje problema i traženje pomoći, što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje i život mladih. 

„Postoji stigma u odnosu na zavisnost od alkohola. Ona predstavlja glavnu kočnicu za traženje pomoći“, ocjenjuje neuropsihijatrica dr Marina Roganović, subspecijalistkinja za bolesti zavisnosti. 

Gostujući danas u Magazinu “Grad” Radio Kotora ona je kazala da je neophodno raditi na destigmatizaciji bolesti zavisnosti, posebno kada je u pitanju alkohol, jer je njegova konzumacija upravo dugo bila društveno poželjna i tolerisana.

Posljednjih decenija primijećen je značajan porast konzumacije alkohola među tinejdžerkama. 

„Kada sam počela da radim u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti, prije više od četrdeset godina, vrlo malo žena je tražilo liječenje. Danas se situacija potpuno promijenila i kod adolescentkinja se vidi sve veća sklonost ka alkoholu i drugim oblicima zavisnosti“, objašnjava naša sagovornica.

Mladi ljudi, dodaje, često teže da imitiraju poznate ličnosti, što uključuje način oblačenja, ponašanje, pa čak i estetske intervencije ili sve češću upotrebu steroida. 

“Kada ne postignu željeni efekat, pribjegavaju alkoholu kao sredstvu opuštanja i osjećaja zadovoljstva, stvarajući začarani krug u kojem slabi kontrola i sposobnost donošenja odluka, a rizik od razvoja zavisnosti raste. Alkohol pogrešno izaziva zadovoljstvo, oslabljuje kontrolu i povećava vjerovatnoću ponovnog konzumiranja“, naglašava dr Roganović.

Roditelji i porodica imaju ključnu ulogu u prevenciji. 

“Ako se tinejdžer/ka vrati kući u pripitom stanju, ne treba ga odmah kritikovati, već mu omogućiti da se otrijezni, a potom razgovarati otvoreno, bez osude i kazne. Važno je pitati Da li je alkohol bio potreban na tom rođendanu, kao i da li si mogao/la da se lijepo zabaviš i bez njega. Edukacija roditelja o posljedicama alkohola i psihoaktivnih supstanci na mozak mladog čovjeka je neophodna”, navodi ona, uz podsjećanje da jedno pijanstvo ostavlja “trajne posljedice po razvoj mozga i kognitivne sposobnosti”.

Djeca i mladi suočavaju se sa višestrukim rizicima. Pored alkohola, tu su droga, internet zavisnosti, kockanje, a često i zloupotreba ljekova.

„Mnogi od njih, po mojim saznanjima, uzimaju sedative i analgetike, ponekad, nažalost, kupljene u apotekama i kombinuju ih s alkoholom. To nije eksperimentisanje, već izuzetno opasna kombinacija koja vodi depresiji, anksioznosti, samoubistvima, nekontrolisanom seksualnom ponašanju, kriminalu i saobraćajnim nesrećama. Takođe, valja podsjetiti da alkohol često predstavlja ulaznu supstancu ka drugim oblicima zavisnosti“, upozorava dr Roganović. 

Važno je prepoznati problem na vrijeme.

„Domovi zdravlja i školski psiholozi, između ostalih, pružaju stručnu podršku i traženje savjeta nije znak slabosti, već odgovornog pristupa. Zavisnost od alkohola ne pogađa samo mozak, već i sve organe u tijelu i može dovesti do smrti. Statistike pokazuju da najviše mladih upravo gubi život od posljedica alkohola, bilo da su u pitanju saobraćajni udesi, padovi ili neke rizične aktivnosti”, pojašnjava ona. 

Zato je neophodno da, najprije roditelji, a potom nastavnici/e i psiholozi/škinje aktivno učestvuju u prevenciji, edukaciji i podršci mladih, prepoznajući vrijeme kao ključni faktor u suzbijanju bolesti zavisnosti.