Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

U akciji JU Dom zdravlja Kotor, povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa“, učestvovalo je više od 150 građana i građanki, gdje su ispred glavnih gradskih vrata provjerili nivo šećera u krvi i krivni pritisak, te dobili stručne savjete.

Doktorka Marijana Vučetić doživljaj sa terena tokom akcije 14. novembra opisuje kao topao i neposredan.

“Mislim da su ove kampanje izuzetno potrebne kako bismo se približili svima kojima su neophodne informacije o dijabetesu. Ljudi su otvoreno pričali, opušteniji nego u formalnom okruženju zdravstvenih ustanova, a bilo je i onih koji su odmah upućeni svojim izabranim doktorima zbog vrijednosti koje zahtijevaju dodatnu provjeru. Uglavnom su nas posjećivali naši sugrađani/ke, mlađi i oni stariji, a bilo je i stranaca/kinja. Neki su svratili sasvim spontano, neki znatiželjno, neki zabrinuto, ali svi sa željom da učine nešto za sebe”, kaže naša sagovornica.

Ovogodišnja kampanja, posvećena temi „Dijabetes i radno mjesto“, podsjetila je na izazove sa kojima se oboljeli svakodnevno nose u profesionalnom okruženju i potrebu za prilagođenim, sigurnim uslovima rada.

Ovaj datum, naglašava dr Vučetić, bio je važna prilika da se iznova podsjeti na složenost bolesti, jer statistika pokazuje zabrinjavajuće podatke.

“Za period od deset godina zabilježen je značajan porast pacijenata/tkinja sa dijagnozom dijabetesa, čak za  devetnaest procenata. Razlozi su brojni, stres, energetski jaka ishrana, premalo kretanja”, pojašnjava ona.

Na pitanje, kada posumnjati da imamo dijabetes, jasno navodi simptome. Najčešće su to “pojačan osjećaj žeđanja, pojačana potreba za hranom, učestalo mokrenje, promjene u tjelesnoj masi”.

Ipak, mnogi dolaze kasno, jer tek nagli gubitak težine probudi sumnju. Preventivni pregledi su zato, kako navodi, ključni za rano otkrivanje dijabetesa, posebno kod starijih od 45 godina i onih sa genetskom predispozicijom.

Objašnjavajući razliku između dijabetesa tipa 1 i 2, podsjeća da su to dvije bolesti sa potpuno drugačijim mehanizmima.

“Dijabetes tipa 1 predstavlja autoimuno oboljenje. Imunološki sistem greškom napada sopstvene ćelije koje proizvode insulin. Kod dijabetesa tipa 2 genetika može imati značajan uticaj, posebno kada postoji porodična istorija bolesti, ali glavni faktori rizika vezani su za stil života. U tom smislu, stres, način ishrane i savremen tempo života postali su glavni neprijatelji zdravlja. Jedemo u žurbi, okruženi brzom hranom i marketinškim iluzijama zdravih slatkiša i grickalica, ne krećemo se”, navodi dr Vučetić.

Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na savremena medicinska pomagala: trakice, senzore i insulin pumpe, koja svim pacijentima/kinjama, nažalost, nisu jednako dostupna.

“Broj trakica je u najvećem broju slučajeva problem. Pacijentima/kinjama je potreban veći broj njih radi adekvatnog praćenja. Nedostatak opreme i ograničeni kriterijumi često dovode do demotivisanosti, pa ljudi vrlo često znaju biti i anksiozni, a to sprečava adekvatnu kontrolu bolesti”, napominje dr Vučetić.

Uz to, izostanak nutricionističke i psihološke podrške dodatno otežava život oboljelima, posebno djeci i adolescentima/kinjama.

Mnogi se, kaže, susreću i sa nerazumijevanjem poslodavaca, stigmom, te nedostatkom informacija.  

Uz dobru organizaciju svakodnevice i dovoljno discipline, naglašva dr Vučetić, život sa dijabetesom može biti potpuno kvalitetan.

“Ključno je redovno pratiti nivo šećera u krvi i pravilno dozirati insulin kako bi se spriječile komplikacije. Postoje različiti tipovi ove bolesti, a osobe sa predijabetesom mogu značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa usvajanjem ishrane sa manje šećera i uvođenjem redovne fizičke aktivnosti”, poručuje ona.